U Točki na tjedan gostovao je izvršni direktor za komunikacije Europskog parlamenta Jaume Duch Guillot, gdje je govorio na temu Brexita, novom sastavu europskog parlamenta, financijskim izazovima, te drugim temama vezanim za Europski parlament.

Već ste dugo u institucijama EU-a. Možemo li reći da je Brexit nešto najteže što je Europska unija morala proći?

Sigurno. Jer je to i prvi, a vjerojatno i posljednji put da je neka zemlja odlučila napustiti EU. Napuštanje EU-a može biti mnogo složenije nego postati novom članicom. To smo vidjeli u posljednje dvije-tri godine, a razlog je možda i to što su Britanci odlučili napustiti EU, ali nisu odlučili kako će to učiniti. I upravo je zato taj proces toliko složen.

No biste li rekli da je to ojačalo ili oslabilo europske institucije? Postojao je opravdani strah od lančane reakcije, no do toga nije došlo. Paradoks je u tome što Brexit pomaže Europskoj uniji da bude ujedinjenija.

Istina, nakon referenduma prije 3 g. postojao je određeni strah da će Brexit postati bolest koja će se proširiti na druge zemlje EU-a. No na koncu se dogodilo upravo suprotno. Brexit je vjerojatno ono što je dodatno ujedinilo 27 država članica, u pregovorima su nastupile kao jedan glas i to je vjerojatno nešto što je mnoge ljude iznenadilo. A rekao bih da je prvenstveno iznenadilo London.

Pokušajmo proći nekoliko scenarija. Što su sljedeći koraci i koja je uloga Europskog parlamenta u ovom procesu donošenja odluke?

Uloga EU parlamenta vjerojatno je najvažnija jer će na kraju ovog procesa upravo Parlament biti EU institucija koja će prihvatiti ili odbaciti sporazum. Kao što ste rekli, o ovom trenu ne znamo što će se dogoditi u britanskom parlamentu. Kad ovaj razgovor bude prikazan, to će vjerojatno biti jasno. Ne znamo… Ali ako britanski parlament potvrdi ovaj sporazum, Vijeće ministara EU-a mora sve pravne tekstove poslati u EU parlament. Dakako, Parlament već prilično dugo proučava ove tekstove, to neće biti nikakvo iznenađenje. Ali to moramo prilično brzo obaviti kako bismo mogli održati glasovanje o ratifikaciji sljedećeg tjedna u Strasbourgu i pobrinuti se da kada Britanci odu iz EU, ako odu 31. listopada, da to učine sa sporazumom.

Znači, ne mislite da će biti potrebe za novom odgodom u smislu da će Europski parlament trebati više vremena?

Ne, ako britanski parlament prihvati sporazum, EU parlament spreman je na vrijeme dovršiti ovaj postupak kako sporazum stupio na snagu 1. studenoga.

Kakav će biti sastav Parlamenta? Što će biti izravan učinak Brexita nakon što Britanci napuste EU?

Dakako, broj zastupnika će se smanjiti jer nakon što UK napusti EU, britanski zastupnici napustit će Parlament. Oni su članovi EU parlamenta jer predstavljaju europske građane. Nakon što se Brexit dogodi, više neće biti “britanskih” europskih građana pa više neće moći biti europarlamentarci. Oni će otići, no u isti mah ćemo preoblikovati Parlament, kako je i odlučeno prije nekog vremena. Broj zastupnika smanjit ćemo sa 751 na 705, što znači da ćemo smanjiti broj zastupnika, ali i da će nekezemlje dobiti više zastupnika. Recimo, Hrvatska će imati 12 europarlamentaraca.

A kako će se promijeniti politički sastav?

Ne previše. Jer su rezultati EU izbora u UK-u bili prilično uravnoteženi u smislu pripadnosti različitim ideološkim grupacijama. Većina britanskih europarlamentaraca pripada socijalistima,zelenima i liberalima. No postoji i prilično snažna delegacija koja je antieuropska i koja trenutačno ne pripada nijednoj političkoj grupaciji. Stoga bih rekao da se unutarnja ravnoteža Europskog parlamenta neće puno promijeniti.

Europska komisija će također uskoro biti potvrđena. Sigurna sam da svi u Bruxellesu pamte duge noći i samite tijekom procesa izbora predsjednika. No opći je dojam da ovoga puta proces nije bio baš transparentan u smislu da smo znali što će uslijediti.

Istina, ovoga je puta situacija bila prilično drukčija od one 2014. 2014. godine, dan nakon europskih izbora, Parlament je uspio donijeti unutarnju odluku o podršci samo jednom kandidatu, Jean-Claudeu Junckeru. A ova čvrsta i jasna podrška Junckeru značila je da Europsko vijeće ima obvezu predložiti Junckera kao sljedećeg predsjednika Komisije te mogu reći da je Junckerov izbor prošao poprilično glatko jer je bio kandidat Parlamenta. Ovoga puta, zbog mnogih razloga, neki su bili interni razlozi EU Parlamenta jer je zbog rezultata ovih izbora ovaj sastav raznolikiji i složeniji nego prethodni. A i Europsko je vijeće oklijevalo prihvatiti koncept da mora odabrati jednoga od kandidata koje je predložio Parlament. Situacija je zbog toga postala složenija, a kako ste i rekli, vjerojatno i manje transparentna nego prije pet godina. To je vjerojatno i tužni dio cijele priče… Sve je bilo manje transparentno, dakle, udaljenije od interesa i izbora građana. I zato je srpanjsko glasovanje u Strasbourgu bilo toliko tijesno i teško.

Tako je. Konstantno razgovaramo o snažnijim europskim institucijama i o tome kako je Parlament središte volje europskih građana. No u ovome su slučaju nacionalne vlade preuzele kontrolu i rekle da se neće pridržavati pravila o vodećim kandidatima te da će odluku donijeti među sobom. Je li to na neki način poslalo pogrešnu poruku o tome kako to treba učiniti?

S objektivnoga gledišta, dakako, radije bismo se vratili načinu na koji je predsjednik EK-a izabran 2014. Vidjet ćemo što će biti za 5 godina. Vjerojatno ćemo uzeti u obzir pouke koje smo ovog puta izvukli prilikom razgovora o tome kako izabrati sljedećeg predsjednika EK-a. No međuinstitucionalna ravnoteža u Bruxellesu ostala je ista u smislu toga da je Europsko vijeće Parlamentu predložilo predsjednicu. No uslijedili su vrlo teški pregovori dok nije postignuta većina, koja je usput rečeno i dalje neznatna, a koja je podržala novu predsjednicu, gđu Von der Leyen. Isto tako, želim reći da činjenica što kandidatkinja nije došla iz sustava vodećih kandidata, nego ju je odabralo Europsko vijeće, novu predsjednicu stavlja u drukčiji odnos s EU parlamentom. U ovom će odnosu vjerojatno morati biti otvorenija i spremnija prihvatiti pozicije EU parlamenta u usporedbi s g. Junckerom prije 5 godina.

No mislite li da će postojati politička volja da se sustav reformira? Čekamo raspravu o Europi, a naša povjerenica bit će zadužena za demokraciju… Hoće li biti političke volje da se u ovom procesu nađe nova demokracija?

Sa strane EU parlamenta to je sasvim sigurno. Jedna od stvari koju smo dogovorili s gđom Von der Leyen prije nego što je izabrana bilo je organiziranje konferencije o budućnosti europske demokracije. Između ostaloga, jedan od glavnih elemenata bit će kako izbor predsjednika Komisije učiniti više automatskim i jasnijim, uzimajući u obzir kandidate za predsjednika jer to znači da građanima nudite mogućnost ne samo da odaberu zastupnike u Parlamentu nego i da na neki način obave predizbor predsjednika Komisije. Komisija je svojevrsna vlada, nije europska vlada, ali je svojevrsna vlada. Kao kad glasujete na nacionalnim izborima u Hrvatskoj… Izabirete zastupnike u Saboru, ali, dakako, dajete i glas za sljedećeg premijera. To je ideja koju imamo i na europskoj razini. 2014. prilično je dobro funkcioniralo. Ove godine smo imali ove poteškoće. No nema veze, Europa je uvijek trajan proces. No siguran sam da će Parlament dati sve od sebe da ovo za 5 g. Organizira tako da građani mogu biti sigurni da glasovanjem na EU izborima glasuju i za komisiju ili barem za njezina predsjednika.

Koji su prioriteti nove Komisije? Gdje vidite potencijal za snažniju suradnju s EU parlamentom?

Kao što sam naveo, bili su prilično dugi pregovori između gđe Von der Leyen i Parlamenta. To je bilo evidentno u govoru gđe Von der Leyen u Parlamentu. Prioriteti koje je predstavila bili su oni o kojima se raspravljalo s nekim političkim grupacijama. Prioriteti poput “Novog zelenog sporazuma” koji će dodatno osnažiti borbu protiv klimatskih promjena, sve povezano s obnovljivim izvorima energije i razvojem socijalnih politika. Ti prioriteti zapravo dolaze od Europskog parlamenta. Ali pravi test u sljedećim mjesecima, a nadam se da će se Komisija i Parlament zajednički boriti za to, bit će donošenje europskog proračuna za sljedećih 5 godina. To će biti ona prava bitka u nadolazećem razdoblju.

A nastavit će se i tijekom hrvatskog predsjedanja, pa je to i za nas vrlo važna tema. Što su prema vama glavni izazovi u pogledu financijskoga okvira?

Radi se o sredstvima. Očito je da je došlo do povećanja izlaznosti na posljednjim europskim izborima. To znači da je sada više građana zainteresiranih za Europu, a rekao bih i da više ljudi shvaća da je njihova budućnost i budućnost njihove zemlje povezana s budućnošću EU-a. Ti ljudi postaju zahtjevniji. To su ljudi koji žele da EU doista bude aktivna u mnogim politikama. Neke od njih su nove, nisu postojale prije 20 ili 30 godina. Europskoj je Uniji u fokusu bila trgovina, poljoprivreda, ribarstvo, regionalna sredstva, ali sada su važna i istraživanja, politike u vezi s mladima, socijalne politike, imigracije, sigurnost, možda će to biti i obrana… Nove politike znače i novi novac. Pitanje je hoće li taj novac doći od “starih” politika, poljoprivrede i regionalnih sredstava, ili će to biti “svježi” novac. O tome se vodi prava rasprava.

Već ste spomenuli da smo imali veću izlaznost na izborima u svibnju. No što još Parlament mora učiniti kako bi bio bliži građanima?

Mislim da je najvažnije poštivati rezultate izbora. A pod “rezultatima” ne mislim samo na to tko je izabran, nego i na razloge iza izbora i izlaska na izbore. Znamo to jer su nakon izbora provedene ankete koje su pokazale da su građani prvenstveno zainteresirani za ekonomsku situaciju u svojoj zemlji, rast, pokazatelje zaposlenosti, borbu protiv klimatskih promjena, osjećaj sigurnosti… Upravo su to područja kojima se Parlament sljedećih godina mora posvetiti i mora “gurati” Komisiju i Vijeće da rade u istom smjeru. Dakle, radi se o tome da ne smijemo obmanjivati ljude i baviti se onim stvarima kojima ljudi traže da se bavimo. Većina građana osjećaju se proeuropski, a to je također prilično evidentno kad pogledate ankete. Ali u isti mah, Europskoj uniji sude na temelju rezultata. Dakle, nije riječ o nekakvom naivnom proeuropskom osjećaju, treba isporučiti rezultate i imati pozitivan učinak, što je također, iako ne samo, uloga i odgovornost EU parlamenta.

Vrlo važan posao za europarlamentarce. Ipak, opći je dojam, barem iz hrvatske perspektive, da europarlamentarci imaju visoke plaće, ali ne rade baš puno.

To je sasvim pogrešno! Pokušat ću ne povlačiti izravnu usporedbu s drugim parlamentima, ali moram reći, kada europarlamentarac, a to vrijedi za većinu, naporno radi i fokusiran je na konkretnu politiku, postane netko vrlo moćan. Vjerojatno i moćniji od mnogih zastupnika u nacionalnim parlamentima, a usudio bih se reći i od mnogih ministara u vladama zemalja članica. Zašto? Zato što je riječ o parlamentu koji donosi zakone koji će postati obvezni za sve u Europskoj uniji. A EU parlament je i vrlo neovisan. Europarlamentarci imaju mnogo autonomije i otvorenog prostora za rad, rasprave, pregovore o ovim zakonima. Kad se sve zbroji i oduzme, oni su ti koji oblikuju budućnost ili barem zakonodavni okvir budućnosti EU-a.

Hrvatska nije dugo članica. No biste li rekli da su hrvatski europarlamentarci postali prepoznatljivi na području njihova djelovanja?

Da, Hrvatska je u Parlament poslala zastupnike s bogatim političkim iskustvom, ljude koji su se bavili nacionalnom politikom, bili su ministri i čelnici stranaka… No bilo je i obrnuto, neki su otišli iz EU parlamenta i počeli se baviti nacionalnom politikom. Držim da je vrlo dobro da političari imaju ta dva različita iskustva. Ako preuzmete dužnost u svojoj zemlji, a da ne shvaćate kako stvari funkcioniraju u Bruxellesu ni koliko je Bruxelles važan, vjerojatno nećete imati sve alate da postanete dobri i učinkoviti u poslu u svojoj zemlji.

Hrvatsku nešto manje od tri mjeseca dijele od preuzimanja predsjedništva. Što su najveće prilike koje Hrvatska treba iskoristiti tijekom tih 6 mjeseci?

Prilika je mnogo, no moram reći da je 6 mjeseci prilično kratko razdoblje pa ne možete očekivati velike promjene u samo 6 mjeseci. Predsjedništvo je uvijek nastavak prethodnoga i priprema za sljedeće. Ali istina je, tih 6 mjeseci, ali i mjeseci koji im prethode, dobra su prilika da se građanima ukaže na važnost EU-a, ali i da su sve države članice jednake, a Hrvatska će sada biti na čelu Vijeća ministara EU-a. Vodeći ministri dolazit će iz Njemačke, Italije, Švedske, Portugala… Tu je i prilika da djelujete kao pošten i neutralan posrednik i pokažete kako shvaćate da se ne radi samo o nacionalnim razlikama nego i stvaranju europskog konsenzusa. A, dakako, tu je i fantastična prilika da to činite tijekom rasprava i vjerojatno završetka pregovora o financijskom okviru.

Jedan od prioriteta bit će i proširenje, s obzirom na našu perspektivu i vlastito iskustvo. Nažalost, Sjeverna Makedonija i Albanija nisu dobile zeleno svjetlo. Mislite li da se opet počinje pokazivati licemjerje u EU institucijama?

Pokušajmo ovo sagledati iz pozitivnog kuta… Jučer je velika većina država članica bila za otvaranje službenih pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom. No nisu dobile zeleno svjetlo zbog pravila o jednoglasnom donošenju odluka. A i to je vjerojatno jedna od poteškoća u EU-u… Sve odluke koje se donose na Europskom vijeću moraju biti donesene jednoglasno. No Europski je parlament za otvaranje pregovora o članstvu, kao i Europska komisija te većina država članica. Što znači da jučer nije bilo jednoglasne odluke možda zbog nacionalnih razloga nekih konkretnih članica, ali ovaj se proces ne može zaustaviti. To se možda neće dogoditi za koji mjesec, ali svakako će se dogoditi.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.