Arhitekt i slikar Vinko Uhlik, koji je projektirao veliki dio Novoga Zagreba, u razgovoru za Hinu kaže da je jako žalostan što su izmjene GUP-a dobile "zeleno svjetlo", jer omogućiti da se umjesto velikog rekreacijskog parka izgradi tzv. Zagrebački Manhattan znači - ne imati urbanizam.

Uhlik, koji uskoro predstavlja monografiju, Ističe da je taj prostor namijenjen za “Centralni savski park” sa mnoštvom rekreacijskih mogućnosti za građane te upozorava da gradnja iznad 16 katova u seizmičkim uvjetima u kojima je Zagreb može biti vrlo opasna.

Nikad u životu nisam vidio grad koji ima tako lijep položaj kao Zagreb

Na pitanje kakav je njegov stav o tome što su izmjene i dopune zagrebačkog GUP-a dobile “zeleno svjetlo” Ministarstva graditeljstva te o samom projektu tzv “Zagrebačkog Manhattana” Uhlik kaže da je to sasvim suprotno od jedne od bitnih karakteristika GUP-a, a to je da se šire područje oko toka Save koristi za rekreaciju građana, a tu spada i površina Hipodroma. “Jako sam žalostan zbog te promjene. To znači ne imati urbanizam, jer to je sasvim drugi grad nego što je ono što Zagreb ima, a to je da ima jednu protočnu rijeku, čije se obale mogu vrlo plemenito iskoristiti za rekreaciju. Nisam u životu vidio grad koji ima tako lijep položaj kao Zagreb, zbog Sljemena i zbog optimalne, vrlo korisne udaljenosti Save od Sljemena”, kaže vitalni 86-godišnji arhitekt.

Zagreb, dodaje, ima sreću da kroz njegovu sredinu teče Sava. Uz lijevu obalu je Zagreb, a uz desnu Novi Zagreb. Srećom, i zbog poplava, grad nije izbio ni s jedne obale do same rijeke, odnosno nasipa. Smatra da u dužini od oko 8 kilometara tok Save treba maksimalno “prirodno” dizajnirati. Unutar šireg i prirodnijeg toka činiti i nekoliko kaskada na propustima te ostavljati tihe i dublje uvale uz što prirodnije izvođenje obala i livada. “Prirodni” vodotok Save s rukavcima treba koristiti mjestimično i za plivanje kao u jezerima, poželjna je adekvatna sadnja stabala prirodno raspoređenih. S lijeve i desne obale linije trebaju biti poravnate za pašnjačke livade. Sve do nasipa koji će zbog uzvodnog prelijevanja “viška vode” biti niski. Uvjet je da Sava i njeni privremeni rukavci djeluju prirodno”, naglašava Uhlik.

Po njegovu mišljenju, na lijevoj i desnoj obali ili iza nasipa trebaju biti šetališta i manje ili veće livade za specifičan pojas zelenila između građevina i same Save. Prema izgrađenim zgradama treba oblikovati “mekano” oblikovanu livadu, to jest niz livada za slobodno korištenje građana. Upozorava pritom da linija gradnje s obje strane ne smije biti “tvrda” i kontaminirana kičem. “Sve to rezultiralo bi ‘Centralnim savskim parkom’ s mnoštvom rekreacijskih mogućnosti za Zagrepčane i njihove goste”, ističe Uhlik.

Zgrade s lijeve i desne obale Save ne smiju biti povezane ni u kakvu neprekinutu liniju. Između zgrada s jedne i druge strane Save trebaju prolaziti uzdužne ulice sa parkiralištima, slično kao cesta na Jarunu.

Arhitekt smatra da je prostor za park definiran već postojećim građevinama, pri čemu prostor s južne strane tj. u Novom Zagrebu treba biti slobodan i dosta širok da može prihvatiti i neke atraktivne sadržajno zanimljive rekreacijske prostore i s posebno prilagođenom arhitekturom i programe zabave. Ukupno parkovi s desne i lijeve obale sa Savom imali bi dužinu od 8 do 10 kilometara s prosjećnom širinom od 300 do 800 metara što površinski iznosi 4500 hektara, čime bi površinom bio ispred svih poznatih parkova u Europi, i to u centru grada, ističe Uhlik.

Velesajam je dragocjen i treba ga iskoristiti za razvoj znanosti i tehnologije

Što se tiče Velesajma, arhitekt naglašava da je taj prostor za Zagreb dragocijen te vrijedan za cijelu Hrvatsku. “Radi se o najvažnijem i najvrjednijem prostoru u Zagrebu koji ima kompletnu infrastrukturu i paviljone”, kaže Uhlik ističući da to trebamo koristiti samo mi za razvoj znanosti i novih tehnologija.

On smatra da u svijetu bezočne konkurencije svaka država mora to imati za sebe, kako bi ostala neovisna. “To mora biti mozak za razvoj svih znanosti, svih mogućih proizvodnji prilagođenih hrvatskim ali i svjetskim potrebama”, ističe Uhlik. Taj prostor, upozorava, nikako ne smije zakupiti ili dogovorno primiti strana država, a govorilo se o Saudijskoj Arabiji. “Ne smije se dozvoliti niti zakup, jer bi korisnik tog prostora mogao na tom mjestu raditi što i kako hoće.” “Nadalje, na tom se prostoru ne smiju graditi previsoke zgrade, nikako ne više od 16 katova, jer to u našim seizmičkim uvjetima može biti vrlo skupo, ali i opasno”, drži Uhlik.

Što se tiče izrade GUP-a, Uhlik kaže da je punih sedam godina najuži tim urbanista za izradu GUP-a radio s mnogim zagrebačkim ustanovama, poduzećima i institutima na prikupljanju podataka relevantnih za sveukupan rad i razvoj Zagreba. Slijedila je prva, radna verzija GUP-a, ispravci i dopune, kompletiranje. Potom izložba plana, eventualne izmjene i tek na kraju završna verzija GUP-a. Ostao je, međutim, nepoznat ukupan broj svih sudionika u GUP-u koji ga obaraju i mijenjaju u najosjetljivijem prostoru – središnjem prostoru grada gdje se susreću “sjeverni stari” dio grada i “južni, novi dio grada”, upozorava Uhlik.

On smatra da se u cijeli slučaj uplela i politika, odnosno čelni ljudi Grada i Vlade. “Ne radi se o njihovom gradu nego njihovim ‘političkim razmjenama’ i dakako osobnim interesima. Što se tiče takozvanog Zagrebačkog Manhattana to zaista može netko odobriti koji ima vlastitu korist ne samo u pogledu enormne zarade, već i politike”, rekao je Uhlik aludirajući na Milana Bandića, odnosno Andreja Plenkovića.

Uhlik je projektirao velik dio Novog Zagreba, a posebno velik broj projekata nalazi se u naseljima Zapruđe, Utrine, Središće i Siget za koje struka smatra da su iznimne kvalitete. “Ja nisam uopće genijalan, samo sam solidno radio po urbanističkim planovima, kad sam projektirao zgrade jako sam pazio da ne odskaču iz svoje cjeline, a ne da budu ovakvi ili onakvi oblici. Ne smijemo zaboraviti da smo mi zajednica”, ističe Uhlik, koji i sam živi u stanu u Središću iz kojeg puca pogled na vizuru novog dijela grada.

Prednost Novog Zagreba u odnosu na Zagreb s druge strane Save, smatra taj arhitekt, upravo je u tome da stanovnici Novog Zagreba žive u čišćem i prirodnijem, zelenom prostoru. U odnosu na Zagreb, novi dio grada ima mnogo bolji, propusniji promet, kako automobilski, tako i tramvajski. Stanovnici svih uzrasta imaju mnogo bolje uvjete za odmaranje, šetanje, druženje. Djeca imaju idealne uvjete za učenje i igru, pa onda to povuče i njihove roditelje. U Novom Zagrebu život je ležerniji. Novi Zagreb je intimno, mirno mjesto.

Jedino mu smeta što nema dovoljno malih, specijaliziranih trgovina. Nedostaju mu još dvije jake prometnice i dva pripadajuća mosta preko Save, koji su predviđeni GUP-om, te neke rekonstrukcije za prihvat prometa.

Sadašnje stanje urbanizma u Zagrebu? Nema ga!

Zamoljen da ocijeni sadašnje stanje urbanizma općenito u Zagrebu, Uhlik uzvraća da je to lagano pitanje. “Urbanizma, kao i uopće planiranja – nemamo, niti će ga biti”, rezolutan je arhitekt.

Jedna od zanimljivih gradskih četvrti je i Trnje, pogotovo dio koji je desetljećima zapušten, a sada su mu u blizini NSK, gdje će Hrvatska predsjedati Vijećem EU, fontane i spomenik Franji Tuđmanu, uskoro i Spomenik domovini, a tamo je i Palača pravde i Koncertna dvorana “Vatroslav Lisinski”. Kaže da je vrlo teško dati odgovor na pitanje kako to da se to vrijedno područje toliko dugo zaobilazi, pa ga je i Holjevac zaobišao i usmjerio se na Novi Zagreb. “Veliki prostor Trnja, gotovo u centralnoj poziciji između Zagreba i Novog Zagreba, a tako neuredan, uznemiren i nikad rješavan. Uvijek se nešto htjelo “na brzinu” pa se popunio vrlo tijesno gotovo cijeli prostor nepromišljeno i loše. Samo s mnogo znanja i htijenja jednim dobro smišljenim uređenjem cijelog prostora Trnja moguće je ovaj prostor osmisliti kao gradsko tkivo i sadržaje”, smatra taj stručnjak.

Za to je područje prije 11 godina Grad donio Urbanistički plan uređenja “Kruge” koji se uopće ne realizira, pa tamo ljudi ne mogu dobiti građevinske dozvole, Grad im je blokirao imovinu, njihovo privatno vlasništvo. Pitamo ga kako to komentira. Vlasnicima malih kuća na nevelikim parcelama treba gradska vlast ponuditi izbor rješenja, odgovora Uhlik. Ona neće i ne smiju biti brza i jeftina, nego po volji vlasnika – ili otkup zemljišta ili vlasnicima izbor stanovanja u zamjenskim adekvatnim stanovima. “Zato uređenje cijelog prostora Trnja nije samo dizajnerski nego i demokratski pothvat.”

Uhlik u utorak, 26. studenog, predstavlja svoju monografiju “Graditi i slikati grad”.  “Htio sam u monografiji skupiti što više planova i rekreativno sve one koji će doći u njezin posjed osloboditi slikama dok je listaju. Nije izravno usmjerena i opterećena bilo čime osim da se može nešto čitati, gledati….i možda nešto prihvatiti. Ona je neka vrsta razgovora sa čitateljem o tome čemu sam kao slikar i arhitekt težio i što sam smatrao važnim”, objašnjava Uhlik.

Ništa ne uvjetujem, napominje, već nešto nudim. Knjiga predstavlja “slikopis” i “pismopis” o mojem načinu rada, osobito ustrajanje u paralelnom radu sa slikarstvom i na urbanizmu. Tu sam našao mnogo sličnih motiva i poriva. U jednoj i drugoj disciplini težio sam da ljudi doživljajno “apsorbiraju” vrlo slično – slike i prostore u naselju, kaže Uhlik.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.