Gošća Dnevnika bila je Marija Slišković, predsjednica udruge "Žene u Domovinskom ratu".
Sudjelovali ste na današnjoj saborskoj raspravi. Sasvim je jasno da ne postoji novac koji može nadoknaditi bol žrtvama zločina. Što ste dobili usvajanjem ovog zakona?
“Dan je prevelik naglasak na novac. Stvar je u šutnji i prešućivanju. Žrtve su bile same sa svojim traumama. Ovaj zakon je omogućio da konačno postanu priznate i da se prizna da je to zločin. Financijska potpora omogućava nešto kvalitetniji život i dat će im psihlošku pomoć”.
VEZANE VIJESTI
Kako ste doživjeli saborsku polemiku izmedju Milorada Pupovca i zastupnika HDZ-a? Zaslužuju li i zatočenici Lore, koji su također silovani, ista prava kao i Vi?
“Danas je bio naporan dan. Zamolila sam prijem kod gospodina Leke, odnijela sam mu film i zamolila da ga prikaže prije rasprave. On je to ispoštovao. Neprimjerenu raspravu je počeo gospodin Pupovac i on zapravo tvrdi da crno nije crno. Zna se tko je agresor. Ne zna se tko su počinitelji silovanja, ali zna se da su to bili pripadnici srpske vojske”.
Otkuda tolika razlika o podacima o silovanim ženama? Vaši su daleko veći nego oni s kojim raspolaže tužiteljstvo. A posebno je porazan podatak o broju osuđenih.
“Mi smo otvorili pitanje ovog ratnog zločina s tim da sam ja prvo prikupila svjedočanstva i objavila ih u knjizi jer mislim da je to važno pokazati. Zapravo, nepoznavanje broja žrtava govori o tome koliko je Hrvatska zanemarila te zločine. Žene nisu imale snage same otvoriti tu priču, a državne institucije to nisu tražile”.
