Jedna od najteže pogođenih industrija u korona krizi jest turizam. Granice su zatvorene, većina zrakoplova prizemljena, a prema projekcijama turizam će pretrpjeti velike gubitke i globalno i u Europi. Države čiji BDP je u većem postotku ovisan o turizmu pokušavaju pronaći modele kako bi održale glavu iznad vode u mjesecima koji slijede. U našoj kolumni „Svijet u doba korone“ o krizi i perspektivi turizma razgovaramo s Otmarom Michaelerom, predsjednikom uprave Falkensteiner Michaeler grupe, liderima u hotelskoj industriji središnje Europe.

Gospodine Michaeler, kao što znamo, ova je kriza snažno pogodila putničku i turističku industriju. Čujemo apokaliptične prognoze za ovo ljeto, za kratki, možda i srednji rok. No iz vašeg iskustva, obzirom da je vaša tvrtka dugo u ovoj branši, željela bih čuti vaše razmišljanje, na koji se način, prije svega Europa može izvući iz ovoga i kako?

Kao što ste spomenuli, radi se o vrlo dubokoj krizi kakvu nitko nije očekivao. Mislim da se Europa može izvući iz nje ako donese ispravne odluke. Kao i uvijek na početku krize, svi žele zaštititi sebe, nacionalne države žele zaštititi sebe. To je isprva razumljivo, no u budućnosti to je prvo što treba promijeniti. Ako države ne počnu surađivati radi ostvarenja zajedničkih ciljeva, primjerice, ako ne otvore granice kako bi se pokazalo da ta Europska unija doista postoji, situacija će doista postati teška. Ako političari počnu donositi zajedničke odluke i ako budemo imali zajednička pravila za određene situacije, dakle, ako u nekom trenu budemo imali određen postotak slučajeva koronavirusa ili zajednički definirane ključne pokazatelje uspješnosti, moguće je da ćemo zajedno uspjeti izaći iz ove krize.

Granice su zatvorene, zrakoplovi su prizemljeni, ne možete putovati iz jedne u drugu zemlju, što je zapravo temelj turističke industrije. No neki kažu da je potreba ljudi za putovanjem također vrlo važna. Vaša tvrtka posluje u Italiji, Austriji, Češkoj, Hrvatskoj, Srbiji… Mislite li da će ove mjere koje se predlažu od nekakvih bilateralnih koridora među državama do takozvanih korona putovnica funkcionirati? Možemo se usredotočiti samo na ovu sezonu…

Mislim da moramo shvatiti da kolaju i neke doista lažne vijesti. Uvjeren da neće biti toliko komplicirano kao što se govori. Vidimo što se događa u Austriji koja je donijela jasnu odluku da će 15. svibnja otvoriti restorane. Prošlog su vikenda otvoreni trgovački centri. Ljudi su dovoljno pametni da znaju što mogu, a što ne. Moramo shvatiti da nam za sve ne trebaju stroga pravila. Ponavljam, ljudi su dovoljno pametni da znaju kako se ponašati u krizi. Primjerice, u nedjelju navečer na austrijskoj televiziji su rekli kako su vlasti pozitivno iznenađene ponašanjem ljudi. Da se vratim na vaše pitanje…Držim da naprosto moramo otvoriti granice i pustiti ljude da putuju pod određenim pravilima. Trebamo pravila o nošenju maski i održavanju fizičke udaljenosti, a ljudi će zatim sami donijeti odluku u kakav smještaj žele. Žele li u veći ili manji hotel, kamp ili apartman. Ta je odluka na gostu, ne možemo na to utjecati. Ako gost ne želi u hotel jer smatra da razina zaštite nije dovoljna, neće bukirati hotel jer danas je na internetu sve transparentno. Ako imam problem u svom hotelu, za dvije sekunde cijeli će svijet znati jer ću kao gost to odmah objaviti na internetu. Mislim da nam samo treba logički način razmišljanja. Ništa više i ništa manje.

Kad govorite o logičkom načinu razmišljanja, koliko je važna i individualna odgovornosti putnika, imajući u vidu da i dalje mnogo toga ne znamo o virusu, a svaka zemlja donosi vlastite epidemiološke preporuke i političke odluke?

Svaki dan dobivamo nove informacije i stječemo nova iskustva i doznajemo sve više o virusu.Radi se o agresivnom virusu, ali ne i prvom s kojim se svijet susreo. Imali smo Ebolu, malariju i mnogo drugih influenca u prošlosti. Mislim da sve više doznajemo o ovom virusu, pa tako svjedočimo i različitim pristupima preživljavanja ove krize. Puno se govori o tome kako Švedska rješava ovaj problem.

Moram priznati da sam vrlo sretan što je Švedska krenula tim putem koji je alternativa drugim pristupima. Isto tako, pokazuje se koje su se zemlje dobro organizirale, a koje se baš i nisu snašle u ovoj krizi. Želim čestitati zemljama istočne Europe, osobito Hrvatskoj. Jer jedno je jasno – Hrvatska bi mogla imati pozitivan rezultat ovo ljeto jer siguran sam da će se granice naposljetku otvoriti zato što ne možemo govoriti o Europskoj uniji i zatvoriti granice te da svaka država donosi vlastita pravila. Da, kriza je ovdje, znamo kako reagirati, no željeli bismo povratiti i svoju slobodu. Mislim da Europljani u svom rezoniranju to misle. Vratimo se na Hrvatsku, koja je obavila sjajan posao. Nitko se ne boji doći u Hrvatsku jer nemate velik broj preminulih od koronavirusa i ljudi se osjećaju sigurno, za razliku od Italije gdje je situacija mnogo teža. Neće me previše biti strah otići u Zagreb jer znam da kriza kod vas nikad nije poprimila velike razmjere. No kad bih danas morao u Milano, više bih se zabrinuo. To vrijedi za cijelu zemlju. Znam i da je hrvatsko Ministarstvo turizma provelo anketu o najpoželjnijoj destinaciji onih koji bi putovali u inozemstvo. U zemljama istočne Europe, Austriji i Njemačkoj, Hrvatska je na vrhu liste.

I sami ste rekli da ljude nitko ne može spriječiti da putuju ako se granice otvore uz sve spomenute mjere. Što mislite o naznakama takozvanih bilateralnih dogovora između država? Naša vlada govori o otvaranju koridora između Hrvatske i Češke. Čuli smo da slično planiraju i Austrija i Njemačka zbog povezanosti turističkih tržišta. Što mislite o tom pristupu?

I u vezi s ovime imam jasno mišljenje. U ovom trenutku kada cijela Europa krizu ima pod kontrolom, a slijedećih četiri do šest tjedana prilika je da se stavi pod kontrolu, mislim da bi se Europa mogla otvoriti početkom srpnja, do početka ljetne sezone. Možemo vidjeti i dva razreda zemalja, npr. poput Njemačke, Austrije i cijele istočne Europe, dakle država koje imaju bolju kontrolu nad krizom. Neće to biti samo zato što Nijemci neće pustiti svoje državljane u Italiju nego i zato što se i sama Italija mora i želi zaštititi. To znači da moraju odraditi svoju zadaću dok sve ne bude u redu. Kao što znamo, preživjeli smo prvi val, ali mnogi već govore o drugom valu. Znamo da će u zimskim mjesecima doći do novoga vala gripe, a tako može doći i do novog vala zaraze koronavirusom. Dakle, sada moramo prilagoditi svoje ponašanje kako bismo bili spremni za drugi val.

Bilo kako bilo, turizam je pretrpio velike gubitke. Možete li nam dati perspektivu ove godine na europskoj razini. Jer u cijeloj priči bitno je i pitanje cijelog opskrbnog lanca, primjerice industrije hrane i pića koje uvelike ovise o turizmu…

Mislim da vam trenutačno nitko ne može sa sigurnošću reći kako ćemo završiti godinu, osobito u Hrvatskoj. Jer Hrvatska nije cjelogodišnja, nego manje-više ljetna destinacija. Mogu reći da će grad poput Zagreba puno pretrpjeti. No ono što će se dogoditi u auto-destinacijama poput Istre ili Zadra nije jednako onomu što će se dogoditi u Dubrovniku jer u ondje dolaze internacionalniji gosti. U Zadar i Istru ljudi više dolaze automobilom pa zato imaju bolje šanse za ovu sezonu. Dakle postoji nekakva podjela u tome kako će različite destinacije proći kroz ovo. Teško je reći kako će izgledati rezultati na kraju godine. No dopuštam si reći da mislim kako ćemo mi osobno u Hrvatskoj ostvariti 70-80% prošlogodišnjih noćenja. 

Osim u Hrvatskoj, poslujete i u brojnim drugim državama, u Austriji, Italiji, Češkoj.. Kako se prilagođavate okolnostima u svakoj od ovih zemalja?

Samo da se prvo osvrnem na prethodni odgovor i onih 70-80%. Tu sam mislio na vrhunac sezone, srpanj i kolovoz. Dakle u tom razdoblju imamo šansu da ostvarimo 70-80% prošlogodišnjih noćenja. No ako gledamo cijelu godinu, završit ćemo je s 50% lanjskih noćenja. To je kalkulacija cijele naše grupacije. Ne možemo reći kakav će biti konačan ishod, no osobno sam optimističan jer nam je booking i dalje stabilan. Ljudi još nisu otkazali svoje ljetovanje u srpnju i kolovozu. Austrijanci, Nijemci, ljudi iz istočne Europe i dalje vjeruju da će u srpnju i kolovozu ipak moći doći u Hrvatsku ili u jugoistočnu Europu. Budući da je vaša televizija prisutna i u drugim zemljama vaše regije, osvrnuo bih se i na situaciju ondje. Srbija i Beograd kao grad u težoj su situaciji. A još nemamo ideju što će biti s Crnom Gorom jer to je sasvim drukčije tržište, kamo turisti više dolaze zrakoplovom, a ne automobilom. Vrlo je teško reći hoće li to biti samo “last minute” tržište od kraja lipnja i početka srpnja. Recimo da je to pod upitnikom.

U normalnim vremenima Europa čini polovicu svjetskog broja dolazaka turista. Kako gledate na adaptaciju cijele industrije i sustava ako gledamo na dolaske međunarodnih gostiju?

Trenutačno nije lako prognozirati što će se događati. No kao prvo, svima nam je jasno da je ovo globalna kriza i možemo učiti jedni od drugih. Vidimo što se događa u Južnoj Koreji i Kini… Vidjet ćemo što će se dogoditi u Austriji, Europi, Engleskoj i tako dalje. Mislim da smo u prednosti jer možemo učiti jedni od drugih. Ja sam optimističan, pojavljuju se naznake o lijekovima, cjepivima zahvaljujući kojima smo na neki način sigurniji, a ako se osjećamo sigurnijima, sve ide brže. Neovisno o tome, čak i ako ovo ne bude išlo tako brzo u pogledu pronalaska cjepiva za godinu dana, optimističniji sam nego prije nekoliko tjedana. Jer kao što ljudi cijelo vrijeme govore, a i mi to shvaćamo, moramo naučiti živjeti s ovim novim virusom.

S druge strane, ako naučimo živjeti s virusom, nećemo se više toliko brinuti oko onoga što se će dogoditi. I zbog toga sam optimističan. Jedino što me zanima jest što će se dogoditi nakon ove krize. I u vezi s time želim navesti jedan primjer jer me više zabrinjava da će na snazi ostati neke restrikcije koje nam više neće biti potrebne. Primjer su stroge kontrole uvedene u zračnim lukama nakon napada 11. rujna. Pomislite samo koliko je novca utrošeno na te kontrole i što se na kraju dogodilo? Te su restrikcije ostale u našoj zajednici.

No sada se moramo zapitati, trebamo li te restrikcije i zašto. Ja mislim da nam više ne trebaju. A ova koronakriza donosi nam nove restrikcije za koje treba novca i koje ne idu na ruku potrošačima. I sada je pitanje hoće li dulje vrijeme na snazi ostati restrikcije koje nam u konačnici neće biti potrebne. I o tome bismo trebali početi raspravljati. Ako ih uvodimo, trebamo reći da će biti na snazi samo nekoliko mjeseci i da ćemo ih zatim ukinuti. U protivnom će naštetiti našem poslovanju. A to je, dakako, i politička odluka, a politika uvijek ide niz dlaku izbornog tijela.

Među novim zaštitnim mjerama, puno je stvari koje se implementiraju, puno je prijedloga, puno je i lažnih vijesti. Spomenuli ste maske, socijalno distanciranje, vjerojatno i više standarde higijene i dezinfekcije u hotelima, kakve mjere vi razmatrate?

Otpočetka govorimo da postoje standardi Svjetske zdravstvene organizacije. Pridržavat ćemo se njihovih pravila. Ako ih pročitate, vidjet ćete da nisu komplicirana. Lako ih je shvatiti i možemo reći da su logična. To je standard koji ćemo primjenjivati. Primjerice, razgovaramo o otvaranju našega prvog hotela u Austriji 29. svibnja. Naš direktor za Hrvatsku mi je neki dan rekao: „Otmar, gost će nam u hotelu odmah reći što mu se sviđa, a što ne. Budemo li imali švedski stol uz određenu zaštitu, vidjet ćemo što će uzeti, a što ne.” Dakle, morat ćemo učiti na temelju prakse. To je također nešto što trebamo primjenjivati. Rekao sam da ovo treba iskoristiti kao priliku. Švedski stol na doručku svake je godine sve veći i bogatiji. No sada je prilika da pitamo gosta treba li to ili ne. Jesmo li to učinili jer je gost to tražio ili da nadmašimo konkurenciju? Mislim da više vrijedi ovo potonje. Sada moramo pitati gosta što mu treba tijekom doručka i to mu pružiti, a ne da imamo golemi švedski stol gdje će 50% ponude uzeti samo dvoje-troje ljudi. Dakle, moramo se zapitati što je ona ključna ponuda za naše goste, a što ne trebamo. Jer u konačnici gost raspolaže određenim budžetom, a ako ove restrikcije dovedu do većih troškova za nas, to će značiti i veće troškove za gosta. No treba razmisliti kako smanjiti naš trošak kako bismo smanjili trošak za gosta. Dakle, ovo je i prilika da promislimo o nekim stvarima u hotelskoj industriji kao što smo to činili i u prošlosti.

Mislite li da će hotelska industrija općenito povisiti cijene zbog ove situacije?

Prije krize imali smo visoke cijene i povoljne proizvode, to je podjela do koje je došlo posljednjih godina. To će sada događati brže nego prije krize. Siguran sam da će elitni sektor povisiti cijene.

Za bolju uslugu bit će im potrebno više osoblja pa će gostu reći da moraju povisiti cijene. A s druge strane bit će sektor povoljnih cijena koja će smanjiti ponudu jer nekako morate zaraditi. Dakle, doći će do svojevrsna račvanja. Neke će cijene brže ići dolje, a druge će pak brže ići gore.

Kada govorimo o utjecaju ove krize na države, znamo da velik dio BDP-a nekih država ovisi o turizmu. Dakako, jedna od njih je Hrvatska. Čuli smo projekcije Vlade RH o padu BDP-a i rastu javnoga duga. Kako ekonomije poput hrvatske koje ovise o sezonskom turizmu, a ne cjelogodišnjem turizmu i drugim strateškim industrijama, dugoročnije mogu biti održivije nego što su sada?

Već više od 20 godina sam ulagač i poslujem u zemljama bivše Jugoslavije, Srbiji, Hrvatskoj i Crnoj Gori…Moram priznati da trenutačno nije lako, ali ne bih bio toliko zabrinut. Prvo: zaduženost ovih država nije toliko velika. A države bivše Jugoslavije već su se suočavale s krizom. Vaša povijest nije tako duga, ali već imate takva iskustva… Ono što u ovim državama smatramo vrlo pozitivnim su zaposlenici. U našoj tvrtki imamo oko 2500 zaposlenika, od kojih su više od tisuću Hrvati. Velik dio našeg glavnog ureda nalazi se u Zadru i ondje sada tijekom krize radi oko stotinu ljudi. Optimističan sam iz sljedećeg razloga…Vrlo sam impresioniran snagom naših zaposlenika. Ljudi doista žele raditi i sada im je teško jer ne mogu raditi. U niskom su startu i čekaju da napokon započnemo utrku. Mislim da općenito postoji posebna energija jer i na temelju prošlih iskustava znate što znači kriza. Znate da morate naporno raditi kako biste preživjeli krizu i zbog toga sam također optimističan. Istina, BDP će pasti i zaduženost države će porasti, ali imamo mlade i čvrste ljude koji će se znati nositi s ovom krizom i uvjeren sam da ćemo iz nje izaći snažniji. No političari sada moraju shvatiti što moramo promijeniti u sustavu… Manje birokracije, možda novi zakon o radu, skraćivanje radnog vremena kakvo imamo u Njemačkoj i Austriji, što ljudima uvelike pomaže tijekom krize. Ako obični građani i političari budu svjesni promjena koje treba uvesti, veoma sam optimističan.

Je li vaša tvrtka pretrpjela gubitke, jeste li u ovoj krizi morali otpuštati ili ste uspjeli zadržati glavu iznad vode?

I u vezi s tim ću biti vrlo jasan: pokušali smo zadržati što više ljudi. Nismo mogli zadržati sve, ali zadržali smo više od 80% zaposlenika. No postoji i sljedeća razlika… Imamo više od 1500 ljudi koji rade tijekom cijele godine, no tu su i sezonci. Jasno, oni sad čekaju da mogu početi raditi. No općenito smo se trudili zadržati sve ljude. I optimističan sam da će ljudi biti uz tvrtku ako budemo mogli početi raditi. Izvući ćemo se iz ove krize.

Dakle, od vas onda dolazi poruka optimizma i poruka da će ovo biti samo još jedna od kriza, možda malo drukčija i s malo više utjecaja, ali na koncu će ljudi nastaviti putovati i uživati u boravku u stranim državama?

Možda je vaša interpretacija malo preslobodna, ali općenito sam optimističan čovjek. Ovo je doista duboka kriza, ali osvrnemo li se na prošlost, svaku krizu smo preživjeli. Ako niste optimistični i ne mislite li da ćete ovo preživjeti, ne možete biti na čelu tvrtke. Tada je vodstvo tvrtke bolje prepustiti nekom drugom. Znam da je situacija složena, ovo je duboka kriza, puno ćemo trpjeti, ali moramo ostati optimistični. A optimističan sam i zato što vidim da ljudi žele na odmor, a odmor je naš proizvod.

Ovo je globalni problem, vidjeli smo kartu svjetskih letova prije krize i vidimo je sada. Mislite li da će se ljudi suzdržavati velikih međunarodnih putovanja neko vrijeme, a vidite li i da će zbog tehnoloških prednosti koje smo otkrili tijekom krize, adaptacija na video konferencije i slično, doći možda smanjenja obima onoga što nazivamo kongresnim ili poslovnim turizmom?

Dat ću vam primjer… Posljednjih godina stalno se nešto događalo u Turskoj ili Egiptu, bombaški napadi i slično… Masovni mediji sada više ne izvještavaju o tim krizama pa ljudi to brzo zaboravljaju.

To je moj odgovor na vaše pitanje o tome hoće li ljudi i dalje putovati u New York i slično. Dođe li na dnevni red neka nova svjetska tema… Stvari će ići brže nego što sada mislimo. Primjerice, prije nego što je nastupila ova kriza, svi su razgovarali o okolišu. Bilo je mnogo rasprava, sjetimo se akcija Grete Thunberg, no u konačnici se ništa veliko nije dogodilo. Sada je došla ova velika kriza i ona nam upravo pokazujekako ljudi utječu na okoliš. Ali o okolišu više ne razgovaramo na taj način. Danas bismo trebali početi razgovarati o okolišu jer doista imamo plastičan primjer ljudskog utjecaja na njega. No trenutačno to nikoga ne zanima, zanima ih samo koronavirus, zato što mediji bruje samo o tome. Ako se sutra pojavi neki novi svjetski problem, zaboravit ćemo koronavirus i putovat ćemo svijetom gotovo kao i prije. Osim ako na snazi ne ostanu restrikcije koje smo sada uveli, kao što se dogodilo s kontrolama u zračnim lukama koje sam ranije spomenuo.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.