Ministar pravosuđa i uprave Ivan Malenica posljednjih dana najavljuje reformu javne uprave zahvaljujući kojoj bi se već na idućim lokalnim izborima birao manji broj dužnosnika. Iako se najavljivalo i rezanje broja općina, odnosno njihovo funkcionalno spajanje, to ova reforma ipak neće obuhvaćati, bez obzira na mnogobrojne kritike kako je i koronakriza s kojom se borimo većinu ove godine još jednom dokazala kako dio općina nije samodostatan.
Nova Stranka s imenom i prezimenom u posljednjoj je predizbornoj kampanji tražila i podjelu Hrvatske na pet regija, umjesto na 21 županiju, no premijer Andrej Plenković je jasno poručio da županije neće ukidati, pogotovo jer su početkom ove godine preuzele 200-tinjak poslova države uprave. Prijedlog ukidanja županija i njihova zamjena sa četiri ili pet regija nije reforma, nego vraćanje u prošlost, misli Zoran Klarić, znanstveni savjetnik u Institutu za turizam te dodaje kako zamjena županija velikim regijama ne bi dovela do smanjenja ukupnog broja zaposlenih, jer je taj broj već sada proporcionalan broju stanovnika tih županija, a prema broju zaposlenih u javnoj upravi u odnosu na ukupan broj stanovnika u Hrvatskoj daleko najučinkovitija je Međimurska županija kao jedna od najmanjih.
“Razmjerno velike regije i općine zadržale su još samo velikim dijelom nereformirane bivše socijalističke države Rusija, Ukrajina i Bjelorusija te Danska kao jedinstveni socijalni eksperiment koji nijedna europska država nije slijedila. Hrvatske županije su prirodne prostorne cjeline s kojima se njihovi stanovnici identificiraju i u njima obavljaju svoje osnovne potrebe, što potvrđuje i činjenica da od uspostave županija 1991. godine do danas na lokalnoj razini nije bilo zahtjeva za njihovim ukidanjem ili mijenjanjem unutarnjih granica“, kaže Klarić. Prava reforma, nastavlja, dogodila se 1991. godine kada su uspostavljene županije, a slične reforme poduzele su i skoro sve ostale bivše socijalističke države Europe koje su danas dio Europske unije.
“Povećanje broja upravnih jedinica i na regionalnoj i na lokalnoj razini nakon 1990. godine nije provela samo Hrvatska, nego gotovo sve bivše socijalističke države koje su danas članice Europske unije, dakle i Češka, Slovačka, Mađarska, Slovenija, Estonija, Latvija, a na lokalnoj razini i Poljska. Razlog za to nije bila tzv. ‘retradicionalizacija’, kako navode zagovornici ukidanja županija, nego prepoznavanje činjenice da teritorijalna podjela razmjerno manje upravne jedinice na regionalnoj i lokalnoj razini u razvijenim državama Europe pridonosi smanjenju unutarnjih razlika prema razvijenosti, odnosno prostorno ravnomjernijem razvoju”, podsjeća Klarić.
Podjela na 21 županiju primjerena je Hrvatskoj s obzirom na njen broj stanovnika i veličinu, jer prostorno slične upravne jedinice ima većina razvijenih država Europe usporedivih s Hrvatskom, a ukidanje županija snizilo bi kvalitetu života i stvorilo dodatne troškove stanovnicima prostora koji bi ostali bez županijskih središta, smatra Klarić.
„Ukidanje županija značilo bi i porast troškova putovanja za brojne građane Hrvatske koji bi za brojne poslove trebali putovati u udaljenije i često prometno nepovoljno položene regionalne centre. Stoga bi vjerojatno bi bilo potrebno zadržati neke službe u središtima bivših županija, što bi u praksi imalo za posljedicu dodavanje još jedne razine administrativne podjele umjesto uštede, kao u slučaju sadržajno slične reforme u Grčkoj 2010. godine, o čijoj uspješnosti svjedoči katastrofalan poraz stranke koja ju je provela na sljedećim izborima“, zaključuje Zoran Klarić.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
