Tomislav Salopek bio je izuzetan čovjek, drag, pošten i vedroga duha. Najviše je volio svoju obitelj o kojoj je uvijek pričao, kazao je za egipatske medije 47-godišnji vozač Mahmoud Metwally, koji je zadnji vidio Salopeka prije otmice, ističući kako je za Tomislava posao u Egiptu bio mačji kašalj s obzirom na to da je radio u još opasnijim zemljama
Autentičnost cijele priče nemilog događaja i otmice Tomislava Salopeka, koju je vozač Metwally ispričao egipatskim dnevnim novinama El Watan, potvrđena je nakon detaljnog pregleda dokumenata egipatske obavještajne službe i ministarstva unutarnjih poslova koji su vodili ispitivanja i istragu o otmici i pogubljenju Tomislava Salopeka, piše Večernji list.
Metwally je svoju priču počeo od dana kada je izvršena otmica Tomislava.
VEZANE VIJESTI
– Taj kobni dan nikada neću zaboraviti. Naime, 22. srpnja Tomislav je već bio spakirao svoje stvari spremajući se otići kući i provesti godišnji odmor sa svojom ženom i djecom koje je najviše volio, no, nažalost, nikad nije stigao kući.
– Otmica se dogodila tako brzo i munjevito kao u akcijskim filmovima. Sve se to odigralo kao da je u snu. Nakon 45 dana rada u francuskoj geološkoj tvrtki Compagnie Générale de Géophysique, Tomislav se, prema ugovoru, trebao vratiti kući. Dan prije odlaska napravljena je mala zakuska u povodu njegova odlaska na kojoj se oprostio i pozdravio sa svim svojim kolegama. Taj dan bio je posebno sretan jer je znao da se vraća kući. Dogovorili smo se da sutradan dođem po njega i vozim ga u zračnu luku. U četvrtak 22. srpnja u 4.30 sati nazvao me Tomislav Salopek i rekao da je spreman i da me čeka u bazi francuske tvrtke koja se nalazi u Al Wahat Al Bahriyi (morska oaza) u provinciji 6. listopad gdje sam ga i pokupio. Otamo smo zajedno otišli u mjesto Al Maadi gdje je pokupio novac koji je zaradio te smo nastavili put prema zračnoj luci.
Vozili smo službeni automobil tvrtke, Toyotu Land Cruiser, registarske oznake SBR. Nakon 90 kilometara vožnje po planinskom putu, umorili smo se i zaustavili na odmaralištu u mjestu Kilo 66 na autocesti Al Wahat. Izašli smo i malo se odmorili te uz kavu popušili svaki jednu cigaretu pa nastavili put. Do tada je sve bilo u redu, kao i obično, i ništa nije ukazivalo na bilo kakve nevolje.
Cesta je u tim ranim jutarnjim satima bila prazna kao i obično te je bilo ugodno putovati. Međutim, nakon samo desetak minuta vožnje od odmarališta (oko 12 kilometara od središta grada i u blizini zračne luke, nap. a.) odjednom se iza nas velikom brzinom niotkud pojavio automobil dvostruke kabine i počeo nam blendati.
Usporio sam misleći ga propustiti jer sam u prvi tren pomislio da me želi prestići, ali me šokiralo kada sam pogledao prema automobilu. Prizor je bio zastrašujuć. Došavši paralelno uz nas, maskirani čovjek je kroz prozor u sekundi izvadio pušku i uperio je prema meni rukom signalizirajući da se zaustavim i vičući da će nas pobiti ako ne stanem. Isti trenutak sam zakočio i stao uopće ne razmišljajući što bi se sve moglo dogoditi.
Kada sam se zaustavio, nevjerojatnom munjevitom brzinom, kao da su obučeni i pripremljeni za otmice, iz automobila su izletjele četiri zamaskirane osobe držeći u rukama automatske puške, naredivši nam da iziđemo i legnemo na zemlju.
Iz automobila su izvukli konopce i odmah nas vezali te strpali u dvostruku kabinu i krenuli promijenivši rutu, dok je jedan od njih iza nas vozio naš automobil.
Sve se dogodilo toliko brzo da nismo bili ni svjesni što se događa. Nakon oko četiri kilometra vožnje u suprotnom smjeru, zaustavili su se, odvezali me i izbacili iz automobila, ali su otišli s inženjerom Tomislavom. Nakon što su se udaljili, odmah sam otrčao u policijsku postaju 2. listopad u okrugu Giza i obavijestio o cijelom nemilom događaju. Isti trenutak bila je obaviještena vojska, obavještajna služba i nacionalne snage te je odmah pokrenuta potraga za Tomislavom, piše Večernji list.
