Gost Teme dana u Novom danu bio je Vice Batarelo iz udruge Vigilare, koji je za gledatelje N1 televizije komentirao zaokret na političkoj sceni prema konzervativizmu.

Ulazimo li u tradicionalno-konzervativnu 2016. godinu koju nam je donijela promjena vlasti?

To je najnormalnije u demokratskim društvima – da se mijenja politika i društveni smjer. To se vidi i u 2015. godini koju smo započeli izborom predsjednice Grabar Kitarović, a reći ću i, malo s rezervom, i izborom nove vlade i novim premijerom, koji će sigurno doprinijeti aktiviranju ljudskog potencijala izvan Hrvatske. Za razliku od ’90-ih sada nam dolazi generacija emigranata, koji su pravi zapadni tip, imaju radne navike i “can do” mentalitet, kod g. Oreškovića osjeti se pozitivni pogled. Moram napomenuti da su komentari bivšeg premijera Milanovića antiteza zapadnog političara. Neki političari ne znaju reći ‘game over, hvala’. Drago mi je zbog građana što završava ta epizoda.

Vi dolazite iz dijaspore. Kakav je vaš dojam, kako su vas Hrvati dočekali i kako će javnost dočekati mandatara koji dolazi iz dijaspore?

Vrlo je izazovno žvijeti u Hrvatskoj, ali na može se sve mjeriti materijalnim. Srce uvijek vuče domovini, odnosno centru – to je dijaspora. Ali mi smo globalni ljudi i možemo se snaći u inozemstvo. Ja idući tjedan idem u Australiju. Mi smo ljudi koji imaju širinu, otvorenost i veliku ljubav domovini, patriotizam.

Susrećete li se s predrasudama?

Vrlo rijetko. Zna se čuti ona: “Oni će uzeti naše poslove!”. Zapravo to nije tako, jer mi ćemo stvoriti dodanu vrijednost. Kao što vidite, mandatar je u privrednim krugovoma jako pozitivno prihvaćen, i mogao bi puno učiniti oko sigurnosti ulaganja i uspostave povjerenja koji su nužni za biznis. Samom njegovom pojavom vraća se povjerenje investitora.

Što bi po vama bio taj manifest konzervativne Hrvatske za 2016. godinu?

Vrlo je važno da u ekonomiji smanjimo poreze, smanjimo proračun, da on bude balansiran da ne trošimo više nego što zarađujemo. Potrebno je i ograničenje državne vlasti, da se vlast izvlači iz naših života, pogotovo vezano za poreze i druga opterećenja, da se država ne petlja. Kao društveni konzervativci, pokrenut će se i pitanje pobačaja. To je jedno važno pitanje, koje moramo na delikatan način otvoriti i raspravljati što je u interesu koga, dakle, nerođenog djeteta. Treba vidjeti i kako će država poticati obitelj, hoće li fleksibilizirati zakonodavstvo da majke mogu birati hoće li raditi 4 ili 8 sati. Ljudi jesu važni, vidjet ćemo kako će u 21. stoljeću Amerika će bit najjača, i to zbog ljudi. Dakle, ne Kina i Indija, koji nemaju dovoljno ljudi.

Ustavno sud sada je pred odlukom hoće li raspravljati o tom zakonu. Je li pobačaj zabranjen u australiji ili SAD-u?

Postoje restrikcije. Svaka zemlja odlučuje za sebe kako je najbolje. Izuzetno je važno da otvorimo široku raspravu – što je pobačaj i koje su posljedice za ženu i nerođeno dijete.

Ali je li dobro da gubimo neka stečena prava?

Zanimljivo je kad kažete “stečena prava”. Pitanje je tko će to plaćati.

Govorimo o ljudskim pravima, o tome da se ne smanjuju.

U Hrvatskoj su ljudska prava u zadnjih 25 godina narasla, mi se još učimo demokraciji najtemeljnije je pravo na život. Ima ljudi koji kažu da ono nije svjetonazorsko pitanje, neki nisu vjernici pa kažu da pobačaj jest ubojstvo. Ili ćemo prihvatiti znanstvenu činjenicu kad život počinje ili nećemo. Sjećate se kad je jedan ministar tu rekao da život počinje u 5. mjesecu, to su nebuloze.

Koji je po vama motiv mandatara, koji je stekao bogatstvo u životu? Obično se politika shvaća kao način stjecanja imovine, a sada će imati manje nego da vodi malo poduzeće.

On je u svojoj karijeri rukovodio proračunom, koji je tri četvrtine državnog proračuna Hrvatske. On je nepotkupljiv čovjek, stekao je i želi vratiti društvu. Imate puno tavkih slučajeva vani. On će tu veliku ljubav i stručnost impelmentirati u domovinu. On je od onih ljudi, kako se to kaže u korporativnom svijetu, koji idu prema cilju. Zamjere mu se što ne zna jezik, ali on će hrvatski naučiti. On je čovjek koji zna uzeti Excell tablicu i reći da u proračunu curi tu i tu. Mi tražimo reforme i smanjenje troškova, a on je pravi čovjek za to. Vidjet ćemo kako će opstati suradnja HDZ-a i Mosta, kako će se slagati. Za Most se čak govori da je kongregacija za nauk vjere, to, recimo priča, Slaven Letica koji zna biti vojnik partije. Ja mislim da će Most biti ravnoteža i provjera u Saboru i to je dobro.

Koliko je strah o toga da će se u Hrvatsko društvo uvesti konzervativne vrijednosti pod utjecajem Crkve i koliko ta politička zajednica i dalje ostavlja podijenljeno društvo – od pitanja dvopismenosti u Vukovaru preko pitanja ljudskih prava? Koliko će nova vlada imati problem s podrškom?

Moramo biti svjesni da su i zapadna društva podijeljena, bitno je da znamo komunicirati i imamo li dovoljno otvorene medije. Zadnjih godina smo samo jednu stranu smo slušali, što je antagoniziralo drugu stranu – to se vidjelo i na primjeru zakona o braku i zdravstvenom odgoju. Svaka razborita vlast će znati napraviti ravnotežu. Konzervativno je potpuno legitimno usmjerenje, ali važno je da se naučimo dijalogu. U nekim stvarima se nećemo složiti i to je u redu.

Vidjeli smo priču o Otoku, mjestu gdje lokalna samouprava potiče brakove iznosom 5.000 kuna. Hoće li novčane stimulacije poput ove ili tisuću eura za novorođeno dijete biti dovoljan poticaj?

Možemo to gledati na mikrorazini i to je dobro, lijepo, simbolično. Znamo da se danas puno mladih ljudi boji odgovornosti, a sve socijalne studije pokazuju da je puno lakše u braku.

Ipak, imamo puno razvoda.

Živimo u kulturi razvoda. Kad mladi ne znaju riješiti problem, odmah kažu – evo ti papiri. Ali brak je doživotan, jer mi nismo savršeni ljudi, trebaju nam desetljeća da se razvijemo, a pet godina da počenom funkcionirati kao par. Ljudi se boje odgovornosti.

Ali vidjeli smo da se kao razlog neosnivanja obitelji navode ekonomski razlozi.

To nije mala, ali nije ni prva prepreka, ta ekonomska. Vjerujem da će premijer Orešković pokrenuti gospodarstvo. Vi znate da investitori u Hrvatskoj imaju izraz “ABC” – Anything But Croatia – zbog birokracije i svih tih regulacija.

Bit će to dolina suza i bit će socijalnih nemira, kao za vrijeme Margaret Thatcher i Reagana. To je ono što konzervativni lideri rade, nepopularne stvari, a onda dođu ljevičari i potroše sav novac. Kad je došao Zoran Milanović, bili smo spremni, očekivali smo bolne rezove, a on nije imao hrabrosti. Treba vidjeti hoće li ova vlada imati hrabrosti.

Koja će područja biti najbolnija?

Najbolnije je imati uravnotežen državni proračun. Morat će biti rezova u državnoj upravi, a to se može provesti brže ili sporije. Imamo tisuće mladih koji odlaze, moramo brzo raditi, i da, to će stvoriti nemire. Imamo državne sinditkate koji su tako jaki da će postati kao država. Imaju nekretnine, nije dobro kad su ovako jaki i kad politički manipuliraju.

Ljudi ne vole nepopularne stvari i odluke, to je odluka posebno poskomunističkih društava, jer uvijek se očekuje da će netko drugi to napraviti posao, a moramo ga uraditi sami. Poljska je, recimo, imala jednu formu lustracije, a mi nismo raščistili prošlost i vraćamo se stalno u prošlost.

Je li danas uistinu vrijeme za lustraciju, sad kad se neprestano govori o usmjerenju prema budućnosti? Suprotno toj retorici, vraća se Hrvatski “državni” sabor, priča se o restirikcijama pobačaja i slično.

Društvo nije monotono – nije to samo ekonomija, nego i pobačaj i obitelj i lustracija, to hrvatsko društvo može podnijeti. Hrvatska postaje zrela i možemo se nositi s tim. Lustracija ne znači da treba ukloniti sve koji su bili u komunističkoj partiji, nego one koji su cinkali, radili vrlo zle stvari. Takve ljude ne bih pustio na vodeće pozicije. Pravi lideri imaju moralni dignitet.

A tko bi bio lustratori?

Ima različitih modela, Nijemci su to radili osnivanjem komisija i odbora iz svih stranaka i društva.

Ali mi se ne možemo dogovoriti oko sudaca Ustavnog suda, kako ćemo se dogovoriti o članovima tih komisija?

Morat će se naučit na konsenzus, a to je proces učenja.