Europski sud za ljudska prava odbio je tužbu Nove ljubljanske banke protiv Hrvatske što ju je banka podnijela tvrdeći da na hrvatskim sudovima nije imala pravedno suđenje. Osim toga pobunili su se da im je prekršeno pravo na mirno uživanje vlasništva.
Sud je zaključio da zahtjev banke nije dopušten, potvrđeno je iz Ureda zastupnice RH pred Europskim sudom za ljudska prava Štefice Stažnik.
Kronologija spora
Predmet se odnosi na 14 parničnih postupaka koje su dvije hrvatske banke pokrenule sredinom 1990-ih protiv Ljubljanske banke i Nove Ljubljanske banke potražujući više od 460 milijuna eura. Radilo se o sredstvima čiji su povrat banke tražile nakon što su ih isplatile štedišama koji su položili svoju tzv. “staru” deviznu štednju u zagrebačkoj filijali Ljubljanske banke do kraja travnja 1991. godine. Prema hrvatskim propisima, hrvatski državljani mogli su “staru” deviznu štednju položenu u drugim bankama koje su sjedišta imale van Hrvatske, prenositi u i podizati iz hrvatskih banaka.
Tako preneseni depoziti pretvoreni su u javni dug, pri čemu je država bila u poziciji dužnika, a hrvatske banke na koje su depoziti preneseni postali su vjerovnici, objašnjava Stažnik.
Proglašenje neovisnosti
Nakon proglašenja neovisnosti, Republika Slovenija nacionalizirala je Ljubljansku banku, koja je 1994. restrukturirana tako da je većina imovine te banke prenesena na novoosnovanu Novu Ljubljansku banku. Stara Ljubljanska banka zadržala je sve obveze koje se odnose na deviznu štednju položenu u njezinim podružnicama izvan Slovenije, dodaje Stažnik.
“U ožujku 2013. Vlade Hrvatske i Slovenije potpisale su Memorandum o razumijevanju kojim su se dogovorile da će pitanje prenesene devizne štednje riješiti u procesu sukcesije bivše Jugoslavije, pa su svi postupci prekinuti. Međutim, postupci u ovih 14 slučajeva koji su došli do Europskog suda za ljudska prava, od kojih je 10 još uvijek u tijeku, a četiri su okončana u korist hrvatskih banaka za što je dio presuđene naknade isplaćen, a više od 23 milijuna eura se tek treba isplatiti, nisu bili prekinuti”, analizira Stažnik kronologiju.
Što je bilo sporno?
Nova Ljubljanska banka je pred Europskim sudom prigovarala da nije imala pošteno suđenje, niti učinkovito pravno sredstvo za svoje prigovore u Hrvatskoj, te da joj je povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva. Smatrali su da su hrvatski sudovi materijalno pravo primijenili proizvoljno i nerazumno, da nisu dali dostatne razloge za svoje odluke, te da u jednom postupku nije odgovoreno na prijedlog banke za upućivanjem prethodnog pitanja pred Sud Europske unije”, navodi Stažnik.
Europski sud za ljudska prava zaključio je da su hrvatski sudovi imali pravo odlučivati u ovom slučaju, kao i da su hrvatske banke imale aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbi jer su ugovorile cesiju s državom koja je tim bankama prenijela potraživanja što ih je imala prema staroj Ljubljanskoj banci. Napravljeno je sve da se zaštite vjerovnici, zaključio je Europski sud za ljudska prava.
“U odnosu na prigovor navodne povrede prava vlasništva, Europski sud je naveo da je svih 14 postupaka, u svojoj biti privatnopravnog karaktera, te da odluke domaćih sudova nisu bile očigledno nezakonite ili proizvoljne. Stoga je i ovaj prigovor proglasio očigledno neosnovanim”, zaključila je Stažnik ističući kako je ova odluka konačna.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!