Koncem prošlog mjeseca u Bruxellesu je premijeno izveden Schuman Show, satirična predstava koja ismijava takozvani „Briselski balon“, europske teme i političare. No, osim satire, autorica showa Kelly Agathos u ekskluzivnom intervjuu našoj Ivani Dragičević uoči početka N1 serijala Budućnost Europe, otkriva kako je, zbog velikih izazova i kriza, vrlo važno i kroz ovakve formate progovarati o važnosti vladavine prava, jednakosti i svega što se tako olako naziva "europskim vrijednostima".

Bilo mi je sjajno što se netko napokon usudio ući u “briselski balon” s druge strane, sa strane satire i komedije. Za početak me zanima – odakle je došla ideja?

Agathos: Dugo sam htjela napraviti predstavu koja gleda na Bruxelles iz ljudskije perspektive. Dolazim iz improvizacijskog kazališta, kazališta općenito, svijeta filma, glume i tako dalje. Svi smo mi pripovjedači, svi nastojimo ispričati priče. Volim političke drame poput “Zapadnog krila”, “Potpredsjednice” i “Kuće od karata”. Uvijek mi je bilo tužno što nemamo ništa slično o Bruxellesu, iako je nakon Washingtona drugi najveći centar koncentrirane moći, drugi najveći centar lobističke moći na svijetu, a Europa je sama po sebi golema svjetska gospodarska sila. Mi kao Europljani možda se identificiramo kao Europljani na emotivnoj razini i shvaćamo to intelektualno, ali postoji veliko pogrešno shvaćanje o tome kako EU utječe na svakodnevni život građana. Vidjeli smo to u slučaju brexita, vidimo to s usponom populizma diljem Europe posljednjih nekoliko godina, vidimo to s malom izlaznošću na europske izbore. Mislim da je razlog tomu djelomično to što Bruxelles i EU općenito nisu dijelom razgovora na nacionalnoj razini osim ako se ne događa nešto loše. Dakle, ekonomska kriza, Bruxelles, sanacije javnim sredstvima, carine, regulativa… To su teme koje završavaju u našim vijestima. Kad se svjetski lideri nalaze u Bruxellesu, sastaju se iza zatvorenih vrata, nema zapisnika s tih sastanaka. Često je vrlo lako kriviti Bruxelles za svake pregovore koji nisu završili kako bi netko htio. “Ne gledajte nas, kriva je Komisija, ne gledajte nas kriv je Bruxelles.” Dvije su stvari: pogrešno shvaćanje onoga što EU čini za prosječnog građanina, a budući da nitko ne zna dovoljno o tome kako EU funkcionira, vrlo je lako koristiti EU kao žrtvenog jarca za sve što pođe po zlu i na nacionalnom planu.

Krenimo od vas osobno. I vi ste bili dio tog “briselskog balona”. Bili ste pisac govora, analitičarka, radili ste u stalnom predstavništvu UK-a prije brexita. Došli ste iznutra… Kako opisujete svoju predstavu? Kabaret? Satira?

Agathos: Opisujem je kao mješavinu američkih kasnovečernjih emisija poput onih Stephena Colberta, Setha Meyersa i “Saturday Night Live”. Naša predstava ima tri komponente, ima malo “stand-upa”, ja sam domaćin predstave, imam uvodni monolog te publiku vodim kroz predstavu. Imamo komične pjesmice i parodije, kao i mnogo skečeva, ali radi se o političkim skečevima. Kao kad u “Saturday Night Live” ismijavaju Trumpa, Hillary, predsjedničke kandidate ili senatore, kongresnike i kongresnice. Takve skečeve imamo. Osim da Bruxelles učinimo zanimljivim nekom izvana, razlog za satiričku predstavu bilo je nešto što sam primijetila: odrasla sam u Bruxellesu, pohađala sam europsku školu, ali zapravo nisam znala čime se Bruxelles bavi, osim toga da je EU stvorena kako bismo imali mir u Europi, dakle, samo temeljne stvari. Udružili smo ekonomije i resurse kako ne bi došlo do III. svjetskog rata. Znala sam to, ali zapravo nisam znala mnogo više. Kad sam se vratila u Bruxelles nakon magisterija, radila sam kao stažistica u Europskoj komisiji i iznenada sam počela shvaćati sve velike i male načine na koje zakoni i ovdašnje rasprave poboljšavaju život za građane diljem Europe. EU nikako nije savršena, Grkinja sam, prošli smo vrlo tešku ekonomsku krizu pa ću prva reći da ono što se događa u EU-u nije uvijek savršeno, ali mislim da nam je bolje zajedno i da se krilatica “ujedinjeni u različitosti”, barem meni, čini točnom. Smatram da postoji potreba za tim jer vrlo loše komuniciramo ono čime se Bruxelles bavi. To je zato što je ono što se tu zbiva malo komplicirano, tehničke prirode, a kao i kod svake velike organizacije, uključujući UN, kad je pokušate objasniti nekome izvana, malo ljudi može objasniti čime se bave tako da to shvati prosječan građanin. A budući da mnogi dolaze u Bruxelles i pregovaraju u Bruxellesu, Strasbourgu ili Luxemburgu, zapravo ne postoji potreba za time. Komisija ima program “EU Back to School”, u okviru kojeg službenici odlaze u svoje srednje škole i objašnjavaju kako EU funkcionira. Osim ako ne radite vrlo konkretan posao poput toga ili ako u tijeku nije velika europska predizborna kampanja koja želi pokrenuti dijalog s građanima, vrlo je malo primjera kad ćete čuti što se događa u Bruxellesu, a na nacionalnoj razini svi imaju “talk showove”, satirične emisije, komedije, drame gdje se razgovara o onom što se događa na nacionalnoj razini i gdje se pred gledatelje stavlja zrcalo kako bi mogli vidjeti što se zbiva na političkoj i društvenoj razini. Zamisao je da se javnost u cjelini uključi, u Bruxellesu i dalje, kroz satiru i smijeh jer je to mnogo zanimljivije, zabavnije i mnogo pristupačnije nego konferencija o zajedničkoj poljoprivrednoj politici…

Ili možda nečega što sad nazivaju Konferencija o budućnosti Europe.

Agathos: Točno!

Govoreći o onome što ste spomenuli – građanima i politici, o tome da su ljudi sve više odvojeni, nezadovoljniji. Sada opet imamo ovu zajedničku krizu – pandemiju. Što mislite, kako svi mi možemo pomoći razumjeti jedni druge i ne stvarati nove trzavice i podjele? Jer ti ljudi u tom “briselskom balonu” ovdje su zbog nas kao građana.

Agathos: Humor razbija napetost, kroz humor možete i educirati, ali i postići katarzu. Primjerice, ja sam grčko-američkog podrijetla. Rođena sam u SAD-u, iako se izjašnjavam kao Europljanka, na mene utječe kad vidim što se zbiva u Americi. Kad je Donald Trump izabran, nisam mogla vjerovati što se događa, bilo mi je vrlo teško slušati vijesti iz SAD-a. Dobili bismo srčani udar svaki put kad bi se pojavio neki novi naslov. Bilo mi je puno lakše slušati Stephena Colberta o posljednjoj ludosti koju je Donald Trump učinio, koji bi se zatim šalio o tome, jer sam tako to mogla staviti u perspektivu i smijati se tomu te preživjeti traumu onoga što se zbiva umjesto da imam osjećaj da smo svi osuđeni na propast. Dakle, humor je obrambeni mehanizam, pomaže nam povezati se jedni s drugima i nositi se sa situacijama. Zato promatrati EU s kritičkog stajališta, ne kažem da ćemo biti blagi, i humorističkog stajališta čini ono što se tu zbiva razumljivijim i ljudskijim. Jer, u konačnici, većina ljudi iza staklenih vrata na svakoj razini samo nastoji činiti ono što je najbolje za Europu, a i priče o dobrim vijestima gube se u cijelom vrtlogu vijesti.

Kad govorimo o nošenju sa situacijom i vrtlozima koje danas imamo, spomenuli ste Trumpa, ali diljem Europe ljudi su nezadovoljni, glasaju za AfD u Njemačkoj jer se boje migracija, za Le Pen… Vidimo današnje tendencije i napetosti s Mađarskom i Poljskom. Dakle, ljudi biraju takve političke opcije. Razumjeti Europu na način koji ste objasnili, iz vremena Schumana, jer ste predstavu nazvali “The Schuman Show”. Trebamo li danas u Europi više Schumana?

Agathos: Da, mislim da trebamo više Schumana. “The Schuman Show” nam je bio zabavan naslov. Odabrali smo ga jer je zvučao smiješno, a i ne odnosi se samo na Roberta Schumana nego i na kružni tok u Bruxellesu u samom srcu EU četvrti, gdje su mnoge zgrade iz kojih se upravlja Europom. Da smo predstavu nazvali “European Show” ili “EU Show”, znamo da bi sama riječ “Europa” ili “EU” ljude mogla odvratiti. Ali ako netko tko ne zna tko je Schuman vidi smiješan video, ne udaljavamo ga, nego polako vodimo s nama na to putovanje kako bi bolje upoznao Europu, a da mu ne govorimo – pripremi se da postaneš proeuropski, antieuropski nastrojen ili nešto treće. To je samo način da imamo identitet, a da nikomu Europu agresivno ne guramo pod nos. Ono što ste rekli da se zbiva u Europi, smatram to vrlo zabrinjavajućim, a našu sam predstavu opisala kao predstavu koja spašava Europu šalu po šalu, jer šale mogu bocnuti, njima možete prenijeti mnogo istine, moćnicima kroz humor možete govoriti istinu. Glumila sam Ursulu von der Leyen u posljednjoj predstavi. Imali smo skeč u kojem vodi “rap” bitku s poljskim liderom. Na neki je način to bila naša mašta, ono što bismo htjeli vidjeti. Želimo snažnu Europu koja se bori za svoja uvjerenja i koja govori Poljskoj da nema mjesta antidemokratskim i antieuropskim vrijednostima. Katkad želimo vidjeti snažniju Europu koja brani svoja uvjerenja. Ali ako to možemo – staviti periku, napisati smiješnu pjesmicu, i pritom prenijeti vrlo važnu poruku, mislim da je to snažnije nego da ovako mašemo prstom i kažemo: “Znate što, stvarno biste morali poraditi na vladavini prava.” Ili pak: “Znaš što, Ursula, zbilja ih treba jače pritisnuti.” To je zabavan način da prenesete vrlo važnu poruku i važan imidž.

I naše temeljne vrijednosti koje neki od tih političara često koriste s koruptivnim praksama i slično. Spomenuli ste da ste u posljednjoj predstavi glumili Ursulu von der Leyen. Vama osobno, kao insajderici i osobi koja priprema ovo za pozornicu, tko vam je omiljena osoba u tom “briselskom balonu”? U Hrvatskoj se šalimo oko odnosa našeg premijera sa Charlesom Michelom recimo, tko je vama omiljena osoba u Europskom vijeću ili u Bruxellesu? I tko je dobra osoba za oponašanje na pozornici?

Agathos: Prvo ću odgovoriti na drugo pitanje. Imamo sjajnog glumca koja oponaša Angelu Merkel. Merkel je jako dugo na sceni i vrlo je prepoznatljiva, bez obzira na to radite li u Bruxellesu ili ne. Silno je zabavno kad je naš glumac Barry oponaša jer odmah znate koga glumi i odmah možete vidjeti stabilnu, ali i tvrdu njemačku lidericu. U prošloj predstavi imali smo jednu scenu s njom i Trumpom, bilo je zanimljivo vidjeti dva glumca koji fantastično oponašaju ove lidere. Jedan je radio sve što povezujete s Trumpom: kaos, nepredvidljivost, populizam… A s druge strane imali ste vrlo stabilnu Merkel. Sjajno je pokazivati tu esenciju i to ismijavati. Što se tiče vašeg drugog pitanja, ne znam je li vam ta osoba poznata i je li popularna… Riječ je o Guyju Verhofstadtu, belgijskom političaru, koji je i član radne skupine za Konferenciju o budućnosti Europe i vrlo je uključen u sve to. Mislim da je sada predsjedavajući Konferencije o budućnosti Europe. Najdraži mi je jer je, kao prvo, već dugo na sceni. Mislim da mu je ovo treći mandat u Parlamentu. Uvijek je konstantan u pogledu onog što govori i vrijednosti koje zastupa. Federalist je, vjeruje u federalnu Europu i ne ispričava se zbog toga. Zna da to nije popularno mišljenje, ali u to vjeruje i bori se za svoja uvjerenja. Bio je vrlo razočaran brexitom i Ujedinjenim Kraljevstvom. U raspravama se silno borio da pokaže vrijednost Europe. U tom političaru vidim Europljanina kojemu je doista stalo.

Govoreći o oponašanju, je li vam bilo teško biti Ursula?

Agathos: Budući da je Ursula nova u Komisiji, kao što znate, bila je kandidatkinja u posljednji tren, nije bila jedan od glavnih kandidata, na kraju je bila kompromisni kandidat. Već je dvije godine u Bruxellesu. U međuvremenu je izbila pandemija, znamo da veoma voli držati govore. Polako doznajemo sve više o njoj. Primjerice, “Sofagate” nešto je čime smo se bavili jer je to bila vijest diljem Europe kad je otišla u Ankaru sa Charlesom Michelom i za nju nije bilo mjesta da sjedne. Ali zapravo još nismo toliko upoznati s njezinom osobnošću, što je za nas djelomično sjajno jer nam daje kreativnu slobodu da joj dademo osobnost i da je prikažemo onako kako bismo je željeli vidjeti. Zato smo odlučili da sudjeluje u “rap” okršaju s poljskim premijerom i pokaže taj imidž snažne žene, jer je i vrlo simbolično što se žena na čelu Europske komisije suočava s tipičnim sredovječnim bijelim populistom.

Za vas osobno, nakon svega što smo prošli… Što bi za našu zajedničku budućnost bilo važno vama kao Europljanki?

Agathos: Bože, teško pitanje za kraj! Mislim da je “solidarnost” riječ kojom se mnogo nabacujemo, ali i često je pogrešno shvaćena i koristi se u različitom kontekstu kako bi značila različite stvari. Bilo da je riječ o solidarnosti u vezi s migracijama, ekonomskoj solidarnosti… To je riječ koja je izuzetno bitna, ali više bih je htjela vidjeti u djelovanju EU-a i država članica, a ne da predstavlja samo lijepu riječ u objavama za medije ili pak u nekom govoru. Novčana sredstva u okviru Next Generation EU golema su, veća nego što je Europa ikad prije stavila na raspolaganje, što je dobar početak. Program Erasmus proširio se i na strukovno obrazovanje i obrazovanje na drugim područjima koja ne uključuju tipičnu sveučilišnu karijeru, nego i neku vrstu posla ili umjetničku mobilnost, to je vrlo dobro. Želim Europu u kojoj postoji istinsko dijeljenje, ne samo dijeljenje stručnosti i intelektualnog vlasništva, dijeljenje radi ekonomije na unutarnjem tržištu, nego i dijeljenje jer smo zajedno jači. To je Europa kakvu želim. Europa u kojoj ne vodimo rasprave o tome zašto pomoći Bugarskoj ili nekoj drugoj zemlji, gdje se podrazumijeva da smo Unija i da se držimo skupa u dobrim i lošim vremenima. Za razliku od onoga što smo vidjeli tijekom financijske krize kad se mnogo više upiralo prstom. Mnogo smo naučili iz toga razdoblja, nadam se da više nećemo vidjeti takvo upiranje prstom, antieuropske sentimente ni one protiv pojedinih država, nego da ćemo vidjeti da smo Unija, da se držimo skupa i da smo jači kad smo ujedinjeni.

Puni ste optimizma, to je potrebno, unatoč tomu što imamo mnogo nejednakosti i što se mnogi i dalje osjećaju izostavljenima. Kelly, najljepša vam hvala na ovom. Nadamo se da će “The Schuman Show” na turneju po Europi…

Agathos: Samo bih još željela reći da naše ambicije nadilaze pozornicu. Krenuli smo s predstavama u Bruxellesu svakog mjeseca, ali u nadolazećim mjesecima izbacit ćemo više “online” sadržaja jer se ne želimo obraćati samo ljudima u Bruxellesu, koji do određene mjere znaju ove stvari. Za njih je to sjajno, sjajno je što se ljudi ne shvaćaju preozbiljno. Ali želimo se obraćati prosječnim građanima Europe i želimo da znaju što se ovdje događa. U nadolazećim mjesecima bit će mnogo više “online” sadržaja, na internet ćemo staviti neke skečeve, a i radit ćemo neke priloge u stilu Johna Olivera u kojima ćemo se baviti politikom i temom o kojoj se raspravlja na europskoj razini. Vidjet ćemo kako se percipira ili što znači za pojedine zemlje u Europi. Sljedećih mjeseci provjerite videa na našoj stranici schumanshow.eu.

Dakle, “The Schuman Show”, ne “The Truman Show”. Iza vas vidim i plakat filma “Casablanca“. Ako vas ne vidimo u Zagrebu ili u regiji, uvijek ćemo dakle, imati Bruxelles.

Agathos: Uvijek ćemo imati Bruxelles!