Jučerašnji parlamentarni izbori u Srbiji bili su 14. po redu od uvođenja višestranačja 1990. godine, no zanimljiviji je podatak da su to bili deveti izvanredni izbori - u dvije godine već drugi. Potvrđena je očekivana pobjeda Srpske napredne stranke (SNS) koja je osvojila gotovo 47 posto glasova, naspram najjačeg konkurenta, oporbene proeuropske koalicije "Srbija protiv nasilja" s osvojenih nešto više od 23 posto glasova.
Najveći skandal ovih izbora bio je (hiper)aktivni angažman predsjednika Srbije Aleksandra Vučića u kampanji. Iako izbori nisu bili predsjednički i iako Vučić formalno nije predsjednik SNS-a, on je praktički sam iznio predizbornu kampanju ne mareći što kao predsjednik svih građana to nije smio.
“On je po ustavu Srbije u sličnoj poziciji onoj koju ima Zoran Milanović kod nas. A Milanović, kakav god da je, ne bi bio u stanju provoditi ovakve povrede svojih ovlasti kao što je činio Vučić. Time je upio postići da dobije izbore na kojima se nije kandidirao. On i dalje može reći da je većina uz njega”, kazao nam je politički analitičar Žarko Puhovski.
Najveći problem izbora
Problem, kaže, nije Vučić sam po sebi, nego stanje u Srbiji, čemu uvelike pridonosi nesposobnost tamošnje oporbe.
“Srbija se podijelila svjetonazorski, što je u pluralističkim uvjetima više-manje logično, ali se podijelila po razini razdiobe na grad i selo, odnosno na “civilizirane” i “necivilizirane” građane. A to je tjeralo vodu na Vučićev mlin jer je mogao po klasičnom obrascu populističkog primitivizma proglasiti taj domaći, primitivni “naš” mentalitet kao pravu Srbiju. To se događalo u Njemačkoj 1930-ih, to se danas opet događa u Češkoj, Poljskoj… povratak izvornog, domaćeg, maltene plemenskog obrasca protiv univerzalizma i globalizma, što u današnjem svijetu uvijek znači – amerikanizma ili EU-izma. To se nevjerojatno širi u Njemačkoj s AfD-om i u Skandinaviji, tako da je Vučićeva Srbija zapravo u europskom trendu, ne izvan njega. To je najveći problem ovih izbora koji ja vidim”, pojasnio je Puhovski.
Iscrpljivanje prijevremenim izborima
Vanjskopolitički analitičar Denis Avdagić kaže, pak, da su konstantni prijevremeni izbori metoda kojom Vučić drži u napetosti čitavu političku scenu u Srbiji.
“Na taj način on iscrpljuje oporbu jer izbori su financijski zahtjevni, a manje stranke to ne mogu pratiti kao SNS niti imaju jednak pristup medijima”, kaže.
Štoviše, Avdagić smatra da s ovim izborima sve ostaje isto, ali da je u Srbiji moguće očekivati još jedne parlamentarne izbore već iduće godine.
“Misim da Vučiću i njegovoj političkoj eliti jako odgovaraju tvrdnje da izbori nisu provedeni kako treba pa mu ta atmosfera omogućava da sljedeće godine još jednom raspiše izbore i eventualno ih preklopi s predsjedničkim izborima u SAD-u. Mislim da on i čeka američke izbore nadajući se da bi mogli donijeti dramatičnu promjenu u njegovu korist, kao i u korist još nekih lidera. Time se, zapravo, Vučić stavlja u red od Putina do Dodika”, rekao je Avdagić.
Umjesto izlaska na ulice – izlazak na birališta
Govoreći o motivaciji za raspisivanjem ovih izbora, Puhovski kaže da treba biti oprezan i ne miješati povod i uzroke. Smatra se, naime, da je Vučić njima želio odgovoriti na oporbene prosvjedne “šetnje” nakon pokolja u beogradskoj školi kada je 14-godišnjak ubio osmero učenika i domara, a šestoro ranio.
“Povod su svakako bili prosvjedi oporbe, odnosno – kako to vidi ostali dio Srbije – šetnje gospodinčića i gospodični po Beogradu. No, pravi razlog je bila repetitivna narav populističkog pokreta kojemu ne može biti dovoljno funkcioniranje u parlamentu, ma s kakvom većinom, nego mu treba što češće pozivanje naroda, tzv. “običnih ljudi” da izađe na ulice. A kako su ulice u Beogradu već bile zaposjednute, ostali su izbori kao drugi oblik izlaska na ulice. Zapravo nije važan rezultat, nego igra. Naravno, radi se i o pobjedi, ali stvar je da se “igra” stalno ponavlja”, tvrdi Puhovski.
I Puhovski prognozira nove izvanredne izbore u Srbiji za otprilike dvije godine.
“Populistički pokret ne može živjeti od normalnog funkcioniranja i sporadičnih uspjeha Srbije na ekonomskom ili međunarodnom planu, koji su uglavom rezultat propagandne izmišljotine, nego se živi od događanja naroda. A ono više ne fukcionira s velikim mitinzima, nego stvaranjem napetosti u pripremama za izbore i doslovce istjerivanjem ljudi na izbore u što je moguće češćem ritmu”, kazao je Puhovski.
“Vučić kupuje vrijeme do američkih izbora”
I nakon ovih općih izbora u Srbiji ništa se bitnije neće promijeniti niti u vanjskoj politici Srbije, smatra Avdagić.
“Sada je lopta na terenu Zapada i Europske unije da donesu odluku hoće li to tolerirati i nastaviti pregovarati sa Srbijom u kojoj očito nisu zainteresirani niti za konkretne pomake na putu u EU niti za smirivanje tenzija s Kosovom. U Srbiji žele konzumirati prava i benefite od toga što pristupaju Europskoj uniji, ali se ne žele usklađivati s politikama EU-a, pogotovo vanjskom politikom. Srbija je u tome dijametralno suprotna. Njeno je pravo da sama bira svoj geopolitički put. Taj put ne mora biti put kojim ide EU, ali ako je tako, onda bi Srbija trebala snositi političke i financijske konzekvence od strane EU-a. Pa se Vučić tada može družiti s Putinom i Lavrovom koliko želi, a europski lideri više se ne moraju blamirati u pokušajima da promijene put Srbije koji je očito ranije isplaniran i očito je da ondje kupuju vrijeme do američkih izbora”, kazao je ovaj vanjskopolitički analitičar.
Na pitanje je li snaga srbijanske oporbe ponovno bila naivno precijenjena, Avdagić kaže da ona stalno mijenja svoje lidere i da bi morala naći jednog snažnog i prepoznatljivog kandidata ako želi parirati Vučiću.
“Možda bi im bilo najpametnije tražiti nekoga tko do sada nije bio politički angažiran, a ima dovoljno životno i profesionalno iskustvo da se kvalitetno predstavi i krene s kampanjom. Mislim da im treba netko tko će neprestano odgovarati Vučiću i pokazati drugo lice Srbije. Enigma je zašto to do sada nisu uspjeli”, smatra.
“Srbiji idu na ruku događaji u Ukrajini i Palestini”
Puhovski ukazuje na taktičku grešku liberalne oporbe u Srbiji.
“Po mojem uvjerenju, glavni razlog neuspjeha liberalne oporbe je što je pokušala preuzeti populistički obrazac “valjanja” naroda na ulicama, a što njezinom karakteru ne odgovara pa je došlo do diskrepancije između medija i poruke”, kaže.
Vučiću i vlastima u Srbiji, zaključuje on, u ovom trenutku na ruku ide i ono što se događa u Ukrajini i u Palestini.
“S tim događajima Srbija je još za jedan korak odmaknuta od središta pažnje onih koji u svijetu odlučuju. I što je više Srbija maknuta od tog središta pažnje, to su vanjski pristisci na Vučića manji. Nasuprot uobičajenoj nacionalističkoj pretpostavci, srpskom nacionalizmu trenutno odgovara da bude manje važan, a ne da bude važniji. Kad je manje važan, Vučić može na miru obavljati poslove da Srbiju što bolje kontrolira za ono što dolazi – kada će, kako se to diplomatski voli reći, de facto priznati Kosovo. De iure se to ne može učiniti bez dvotrećinske većine, jer je odredba o Kosovu kao dijelu Srbije ugrađena u ustav. Vučić će, kad do toga dođe, uspjeti natjerati različite političke čimbenike da to prihvate pa da to ne bude samo stvar njega i njegove stranke. To formalno priznananje još nije tako blizu, međutim može se pretpostaviti da bi iduća godina mogla donijeti i to da Srbija na neki de facto način prizna Kosovo”, zaključio je Puhovski.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare