Najnovijim sukobom predsjednika Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića oko uvođenja vojnog roka te sudjelovanja pripadnika Oružanih snaga u sigurnosnoj misiji potpore Ukrajini, nastavlja se neprekidni niz njihovog političkog, a često i osobnog konflikta.
Andrej Plenković i Zoran Milanović nesumnjivo su najsnažniji akteri na domaćoj političkoj sceni. Oštro su do krajnjih granica suprotstavljeni jedan drugomu, a u svojoj već petogodišnjoj bespoštednoj tvrdoj kohabitaciji “progutali” su sve ostale aktere. Praktički se sva politička rasprava i političko nadmetanje odvija između njih dvojice ili uz njihovo sudjelovanje.
“Njih dvojica su doista akteri u jednoj predstavi u kojoj su naprosto, zbog niza razloga, eliminirali sve ostale glumce”, kaže politički analitičar Žarko Puhovski.
“Primorac je Plenkovićeva maza”
Tri su razloga tomu, dodaje.
“Prvi je taj što su oni i formalno i stvarno dvojica najvažnijih političara. Drugi je taj što se velik broj ostalih političara i političarki požuruju svrstati na stranu jednog ili drugog pa im nije ostala neka posebna i samostalna pozicija za nastup. I treće je to što se sada događa da se svi realni problemi u društvu i zajednici prelamaju kroz njihove riječi. Njih dvojica su postali filtri onoga što dolazi u političku javnost”, smatra Puhovski.
Ni u kampanji za predsjedničke izbore Milanović naspram sebe praktički nema Dragana Primorca kao HDZ-ovog kandidata, nego Plenkovića. Puhovski kaže kako proteklih tjedana, pokušavajući igrati na finoću i ne zaoštravajući stavove, Milanović neke teme nije usmjerio na Plenkovića, ali nije dobio ni očekivanu reakciju Primorca.
“Po logici stvari na drugoj je strani trebao biti Primorac, ali je on očito nekakva Plenkovićeva maza koja se sama ne usudi pojaviti u sporu, niti sam izazvati spor, nego se ponaša kao da bi se htio prošvercati u predsjedničku funkciju. Milanović tako u kampanji nema s kime polemizirati. Dvije kandidatkinje (Marija Selak Raspudić i Ivana Kekin) ne čine mu se dovoljno jakima. A i općenito on ima dobro poznati mizogini stav pa s njima i neće polemizirati ako baš ne bude morao”, kaže.
“Petnaest dana bez njihovih izjava imalo bi ljekovit učinak”
U toj situaciji, dodaje Puhovski, Milanović je proteklih dana odlučio institucijski pojačati svoju funkciju dajući izjave u pisanom obliku.
“Pokušava se prikazati čovjekom koji brani domovinu od toga da, otprilike, njeni sinovi krvare po bjelosvjetskim bojišnicama. Na to mu je Plenković dosta jasno odgovorio da je time sačuvao pet časnika od odlaska u Njemačku. I to je sve. Opet smo u pat-poziciji”, napominje.
Kada bi novinari, odnosno mediji postigli svojevrsni pakt o tome da 15 dana ne prenose izjave Plenkovića i Milanovića to bi, smatra Puhovski, imalo ljekovitog učinka za javnost, a možda i za njih dvojicu. No ističe da je takvo što nemoguće jer bi to bila povreda načela javnosti.
“Doista bi bio ozbiljan grijeh prema javnosti da ne bude obaviještena o tomu što su rekli njih dvojica. To je trik u koji su svi ušli – dame i gospodo, vi ste ih izabrali pa izvolite slušati što oni govore. Ne vidim kako bi se moglo ignorirati dvojicu najvažnijih ljudi u političkoj sferi Hrvatske”, kaže.
“Hajdaš Dončić sad iz prvog reda gleda meč”
Dok se Plenković i Milanović nadmeću, čini se da svi ostali iole važniji politički akteri kruže u orbitama njih dvojice. Treće snažne osobe na političkoj sceni praktički nema. Ni donedavno Peđa Grbin, a odnedavno Siniša Hajdaš Dončić kao šef druge najjače stranke. Ni Ivan Penava kao lider Domovinskog pokreta, a ni Tomislav Tomašević i Sandra Benčić kao lideri Možemo! uz ovu dvojicu ne čine se dovoljno snažnim političkim licima. Puhovski dodaje: “Bogme ni Gordan Jandroković.”
Pa nastavlja: “Svi se svrstavaju u navijače. Zadnji pridošlica u politiku najvišeg ranga, Hajdaš Dončić, rekao je da je on za Milanovića pa sad može iz prvog, a ne iz trećeg reda gledati što se događa zadovoljan jer ima dobre karte za utakmicu. A nije mu palo na pamet kao šefu druge najjače stranke da javno kaže Plenkoviću kao premijeru i šefu najjače stranke da se ovih dana nađu i porazgovaraju o tomu do koje su mjere otvorene mogućnosti za njihovu suradnju. Njemu je važnije da sjedi u prvom redu i gleda kako se pravi igrači tuku. On samoga sebe ne razumije kao jakog igrača pa je nejasno kako bi ga onda drugi razumjeli kao takvoga.”
Na Dan starijih osoba vidjelo se kako stoje stvari
Puhovski ističe da se ponajbolji primjer svrstavanja političkih aktera pod kišobran Plenkovića ili Milanovića dogodio ovoga utorka, na Međunarodni dan starijih osoba.
“Brojni umirovljenci i umirovljenice bili su na Trgu bana Jelačića sa zahtjevima da Vlada učini nešto na popravljanju njihvog stanja, koje doista nije dobro. Istovremeno su drugi umirovljenici i umirovljenice bili kod Plenkovića. Ako se pažljivo sluša i gleda, i jedni i drugi imaju na decimalu iste zahtjeve. Razlika je samo u tomu koji su Plenkovićevi, a koji Milanovićevi. Pa su jedni bili prisiljeni izaći na trg, dok ovi drugi to obavljaju na drugom trgu, u Banskim dvorima. Čak ni u njihovim analizama situacije nema bitnije razlike. A u međusobnoj sukobljenosti, ni jednima ni drugima nije u utorak palo na pamet da Hrvatskoj hitno treba pravobranitelj ili pravobraniteljica za starije stanovništvo jer ga sve druge ranjive skupine već imaju”, tvrdi Puhovski.
Na koncu, kaže da između Plenkovića i Milanovića zapravo nema političke razlike.
“Najveći problem u tom teatru koji nam se odvija pred očima jest da nedostaje napetosti među likovima jer se ne može izvesti nikakva ozbiljna politička razlika među njima. Pa se onda čitava “napetost” mora postizati grubim riječima, odnosno zaoštravanjem formulacija, ali ne spoznajno, nego a uvredljkiv način”, kazao je Puhovski.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!