Predloženi akcijski plan za reformu sustava socijalne skrbi za TNT je analizirao jedan od najvećih stručnjaka za socijalnu skrb, profesor Nino Žganec s Pravnog fakulteta u Zagrebu.

Pojasnio je kako je hrvatski sustav socijalne skrbi nastao na tradiciji bivšeg sustava: “Tijekom 90-ih bio je orijentiran na sanacije posljedica Domovinskog rata. Početkom 2000. bila je prva reforma, prezentirana 2003., a sredinom 2000. umješala se politika i odlučila da se reforma neće provesti. Do ulaska u EU ne događa se ništa bitno po pitanju organizacije sustava.”

Podsjetio je da smo unatrag dvije-tri godina imali  nekoliko tragičnih događaja: “Zadnji rezultira ad hoc odgovorom. Činjenica je da se preko noći događa prijedlog akcijskog programa koji je usred krize. Odgovor na krizu vrsta je obrambenog mehanizma i velika je vjerojatnost da ćete u neposrednom odgovoru na krizu pogriješiti.”

“Sustav se mora dizajnirati strukturalno, a ovaj akcijski plan to ne nudi”

Akcijski plan za reformu sustava socijalne skrbi usporedio je sa šarenom bobmonjerom iz koje su uzeti pojedini šareni bomboni, no, kako kaže, nije objašnjeno zašto su izabrali određene elemente: “Imate zapušten sustav i na jedan stari auto nakalemit ćete modernu tehnologiju, međutim, on će uvijek biti star. Sustav morate dizajnirati strukturalno, a to je ono što ovaj akcijski plan ne nudi.”

Vlada planira zaposliti 200 stručnjaka u sustavu socijalne skrbi. “Kvalitativni doprinos bio bi da se tih 200 stručnjaka angažira na EU projektima”, smatra Nino Žganec. Ističe da stručnjaka imamo dovoljno, no pitanje je ima li dovoljno znanja: “Imate klimu koja je stvarana dugi niz godina i ide, čini se, kontra promjenama”.

“Sustav ne prepoznaje inovacije”

Kaže kako je bilo dobrih projekata, ali sustav ne prepoznaje inovacije: “Ne pretvori se u zakonsko rješenje. A imate i neku vrstu unutarnjeg otpora. Problem je, ne mehaničkog preustroja sustava, nego sadržajnog. Institucije traže unutranju reorganizaciju. Sustav je na strukturalnoj razini jako siromašan.

Naveo je da, kad gledamo stručnjake, oni jesu skloni suradnji s organizacijama civilnog društva, poput inicijative SpasiMe, ali ne postoje mehanizmi unutar sustava koji prepoznaju takve modele, odnosno partnerstva: “Ne prepoznaje se u koji dio procesa bi se takva suradnja uklopila, a nema ni podrške poslodavca.”

Ističe kako u sustavu socijalne skrbi postoji problem hiperpolitiziranosti: “Često je situacija da članovi upravnog vijeća nisu stručnjaci za socijalnu skrb.”

“Problem je šutnje i nedovoljnog angažmana te korištenja socijalne, političke i pravne akcije – tri ključna modela kroz koja se mogu raditi promjene. Udruge socijalne skrbi bi tu trebale biti puno proaktivnije”, rekao je.

“Udomiteljstvo nije profesija, to je zamjenska obitelj”

Komentirao je i problem manjka udomitelja. Kaže kako su mnoge zemlje napustile sustav institucija, a jedna od alternativa je i udomiteljska obitelj, pa istaknuo kako udomiteljstvo nije profesija, to je zamjenska obitelj. “Biti udomitelj je izuzetno zahtjevo – brinete o djetetu koje nije vaše ili o odrasloj oosbi.”

Smatra da u Hrvatskoj postoje dva problema – nedostatak podrške udomiteljima te da se za vrijeme smještaja u udomiteljskoj obitelji malo ili gotovo ništa ne radi s biološkom obitelji. Dodaje i kako je u Konvenciji o pravima djeteta navedena važnost biološke obitelji, kad je ona funkcionalna.

“Nitko iz struke nije uključen u ad hoc akcijski plan”

“Proteklih godina čuli smo što bi se sve moglo pa smo sada potaknuti ad hoc krizom uzeli neke bombončiće. Što je uopće Povjerenstvo za pritužbe? Tko će evaluirati rad stručnjaka na terenu? Ljudi na terenu takvo povjerenstvo doživljavaju kao šamar. Problem je nedovoljnog objašnjenja o čemu se radi među tim šarenim bombončićima”, upozorio je Žganec i dodao:

“Ovim akcijskim planom ad hoc smo dali do znanja da ćemo nešto promijeniti. Međutim, polazni elementi su općeniti i po njima ne možete mjeriti rezultat, nemate jasne indikatore.”

Kaže kako, što se tiče znanja, postoji dovoljan broj stručnjaka da se sustav dizajnira da bude moderan i učinkovit. “Jedino je politička odluka o tome da razvoj sustava vodi struka, a ne politika, i to na svim razinama. A iz struke nitko nije uključen – uključen je ministar i grupa savjetnika koji su u jednog krizi iznijeli akcijski program”, rekao je stručnjak za socijalnu skrb.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.