Postepen gubitak sluha s godinama normalna je stvar te je dio naše prirode. S godinama se oštećuju sistemi za sluh pa tako i sve lošije čujemo. Međutim, gubitak sluha može nastati naglo što može ukazivati na nastanak bolesti ili ozlijede. Ako nije uzrokovan starenjem, gubitak sluha najčešće uzrok ima u bolesti ili fizičkom te mentalnom stanju.

Podaci pokazuju da gotovo osam posto cjelokupne svjetske populacije ima oštećenje sluha. Manje od dva posto djece diljem svijeta ima trajno oštećenje ili trajni gubitak sluha. Gluhoća ili gubitak sluha karakterizira se djelomičnim ili potpunim nedostatkom sluha kod osobe. Osobe koje dožive potpuni gubitak sluha ne čuju nikakve zvučne nadražaje, a prosječni gubitak sluha podrazumijeva gubitak na govornim frekvencijama iznad 91 decibela.

Vrste gubitka sluha

Uho ili organ za sluh se sastoji od vanjskog, srednjeg i unutarnjeg uha, centra za sluh te živčanih puteva koji provode zvuk. Dijelovi uha su polukružni kanali koji služe za održavanje ravnoteže te pužnica u kojoj je smješten organ sluha koji nam omogućava da čujemo zvuk.

Ljudski rod zvuk može čuti u frekvencijskom rasponu od 16 do 16.000 Hz, a područje bitno za percepciju govora nalazi se između 300 do 4.000 Hz. Govor se obično odvija u intenzitetu od 40-70 decibela. Osjećaj neugode zbog buke svoju granicu ima iznad 95 decibela, nakon toga je potrebna zaštita sluha.

Prag čujnosti se razlikuje kod ljudi, ali taj test ukazuje na razinu gubitka sluha. Riječ je o razini zvuka koju uho čuje, a ovisi o frekvenciji. Po pragu čujnosti za frekvenciju od 2.000 Hz sluh može biti:

– uredan sluh: kada je odstupanje slušne sposobnosti do 20dB

– blaga nagluhost: odstupanje više od 20dB

– umjerena nagluhost: gubitak sluha od 40dB (osnovni zvukovi)

– teška nagluhost: kod najmanje 60dB (nemogućnost pratiti sugovornika)

– skora gluhoća: gubitak s više od 80dB (ne čuju se glazba, govor, ni zvukovi)

– potpuni gubitak sluha: bolesnik gotovo pa ništa ne čuje

Vrste nagluhosti

Kod nagluhosti postoje tri vrste – konduktivna, perceptivna i mješovita. Konduktivna nagluhost nastupa kod oštećenja zračne i koštane vodljivosti zvuka, a mjesto oštećenja je u srednjem ili vanjskom uhu. Uzroci gubitka sluha u ovom slučaju su urođene malformacije uha (srednjeg, vanjskog ili unutarnjeg), ozljede uha, česte upale uha, začepljen ušni kanal i slično.

Perceptivna nagluhost se odnosi na poremećaj zamjećivanja intenziteta i frekvencije zvukova. Uzroci su obično kontinuirana ili nagla izloženost buci, Menierova bolest, upale unutarnjeg uha te staračka nagluhost.

Mješovita nagluhost je kombinacija perceptivne i konduktivne, a obično nastaje kada se oboljenje prebaci sa srednjeg na unutarnje uho.

Uzroci gubitka sluha

Oštećenja i gubitak sluha mogu imati različite uzroke – to mogu biti godine, buka, bolesti i ozlijede uha te tinitus. Najčešći uzrok gubitka sluha je staračka nagluhost.

1. Staračka nagluhost

Gubitak sluha je normalna stvar s godinama. S vremenom se stanice s dlačicama u unutarnjem uhu oštećuju trošenjem i otkidaju. Tako više ne mogu proizvoditi zvuk te dolazi do gubitka sluha. Početno stanje oštećenja i gubitka funkcije kreće od otprilike 40-e godine života. Gubitak sluha u ovom slučaju nastupa postepeno i polako.

2. Gubitak sluha zbog buke

Dugotrajna ili nagla izloženost velikoj buci može izazvati gubitak sluha također zbog oštećenja dlačica koje više ne mogu provoditi zvuk. Trajno opterećenje bukom ili zvukom glasnijim od 85 decibela gotovo uvijek izazove barem djelomično oštećenje sluha. Osim dugotrajnog izlaganja bukom, oštećenje može izazvati i nagli te ekstremni doživljaji buke poput eksplozija.

3. Bolesti uha

Kod djece i odraslih je česta pojava upala uha koja uzrokuje privremeno umjereno oštećenje sluha. Većina bolesnika u roku mjesec dana ponovno uspostavlja normalan sluh, no kod nekih može izazvati trajni djelomični gubitak sluha. Do toga obično dolazi kod ponavljajućih infekcija. Velik utjecaj na stanje unutarnjeg uha imaju bolesti poput meningitisa ili supurativnog labirintisa.

Upala srednjeg uha može biti kronična ili akutna, a karakterizira je oštećeni bubnjić. Obično ide uz simptome vrtoglavice, boli ili punoće u uhu te se uglavnom pojavljuje nakon prethodnih upala uha.

Na gubitak sluha mogu utjecati i autoimuni poremećaji poput reumatoidnog artritisa te sistemskog eritematoznog lupusa. Osim gubitka sluha dolazi i do upale zglobova te osipa. Ponekad lijekovi koji se koriste za liječenje reumatoidnog artritisa također mogu uzrokovati probleme sa sluhom. Utjecaj na gubitak sluha mogu imati i demijelinizacijski poremećaji poput multiple skleroze.

Meniereova bolest uzrokuje epizode gubitka sluha i to obično u samo jednom uhu. Uzrokuje ponavljajuće te onesposobljavajuće vrtoglavice, fluktuirajući gubitak sluha i buku u uhu. Pojaviti se mogu mučnina, povraćanje, zujanje u uhu, osjećaj pritiska u uhu te gubitak sluha. Uzrok Menierove bolesti je prekomjerna razina tekućine koja je normalno prisutna u unutarnjem uhu. Nije poznato zašto se to događa.

Tumori poput neurinoma slušnog živca ili meningeoma koji se pojavljuje u ovojnici mozga ili leđnoj moždini također mogu izazvati gubitak sluha. Obično se u ovom slučaju radi o jednostranom gubitku sluha popraćenim tinitusom, vrtoglavicama, poremećajima ravnoteže te gubitkom okusa.

4. Lijekovi koji mogu uzrokovati gubitak sluha

Iako imaju svoje prednosti, brojni lijekovi stvaraju nuspojave koje u nekim slučajevima mogu biti nepovratne. Dok liječimo jednu bolest, nije rijetko da se zbog lijekova i terapije razvije druga. Lijekovi koji mogu oštetiti sluh i uzrokovati gubitak sluha su ototoksični lijekovi što uključuje antibiotike streptomicin, tobramicin, gentamicin, neomicin i vankomicin, određene kemoterapijske lijekove, furosemid i aspirin.

Toksičnost i nuspojava gubitka sluha nastat će ovisno o tome koliko dugo osoba koristi lijek, koja se doza lijeka uzima, postoje li genetske predispozicije za stvaranje poremećaja sluha te uzima li se samo jedan ili više ototoksičnih lijekova.

5. Ozljede ili traume uha

Do gubitka sluha može doći i zbog ozljede ili traume nekog dijela organa sluha. U tom slučaju je jasno vidljiva perforacija bubnjića, pojava krvi u zvukovodu ili iza bubnjića. Osobe s ozljedom glave koje dožive tešku vrtoglavicu, posebice onu popraćenu dodatnim simptomima poput mučnine i povraćanja, mogle bi doživjeti gubitak sluha.

Simptom u slučaju teške ozljede glave može biti i curenje krvave ili bistre tekućine iz zahvaćenog uha. Iako se ne svrstava među traume uha, uzrok gubitka sluha može biti i opstrukcija uzrokovana voskom, stranim tijelom ili infekcijom uha.

Liječenje gubitka sluha

Kod gubitka sluha se prvo procjenjuje rizik, odnosno, provode dijagnoze kako bi se ustvrdilo koji je uzrok gubitka sluha ako isti nije očit. Kod osoba kod kojih se pojavi gubitak sluha u samo jednom uhu ili bilo kakve druge neurološke abnormalnosti poput teškoća u govoru, utrnulost lica ili slično – nužno je odmah posjetiti liječnika ili se obratiti hitnoj pomoći.

Simptomi gubitka sluha obično dolaze postepeno i ne primjećuju se odmah, zbog čega nije loše povremeno provoditi rutinske testove sluha, posebice kod starijih osoba. Ako je došlo do postepenog gubitka sluha, podaci poput trajanja slabijeg sluha, eventualnih upala ili ozljeda će pomoći liječniku u postavljanju dijagnoze.

Kod gubitka sluha se tretira uzrok i smanjuju simptomi. U nekim slučajevima lijek kao takav ne postoji već je potrebno kompenzirati gubitak sluha slušnim pomagalima, strategijama i tehnologijama.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.