Obično se ne očekuje da se mlijeko koristi u mnogim medicinskim procedurama danas, a ponajmanje u transfuziji krvi, ali tijekom kratkog povijesnog perioda, ova supstanca je zapravo korištena za transfuziju umjesto krvi.
Potreba za transfuzijom krvi uvijek je postojala. Prema nekim podacima, španjolski konkvistadori su navodno bili svjedoci Inka iz Perua kako vrše transfuziju krvi dok su istraživali “Novi svijet”.
Ako je ovo točno, iako su dokazi tanki, to bi bio najraniji primjer postupka ove vrste u povijesnim zapisima. Ipak, kada je William Harvey opisao cirkulaciju krvi 1616. godine, europski eksperimenti, neki bizarniji od drugih, postali su uobičajeni, prenosi IFL Science.
Godine 1666, u Kraljevskom društvu u Londonu, Richard Lauer, kirurg, izvršio je transfuziju krvi između dva psa koristeći guščje pero kako bi povezao arteriju od jedne do vratne vene druge.
Godine 1667, Jean-Baptiste Denys, francuski liječnik, izvršio je prvu potpuno dokumentiranu transfuziju krvi sa životinje na čovjeka.
Pacijent je bio tinejdžer koji je prošao dvadesetak puštanja krvi za liječenje groznice. Prema Hipokratovoj medicini, dominantnoj medicinskoj tradiciji u to vrijeme, ovo je bila standardna procedura za uklanjanje uočenih nečistoća iz tijela, ali tretman je ostavio dječaka razumljivo slabim.
Dr. Denys je izvršio transfuziju krvi iz karotidne arterije janjeta u dječakove vene. Dječak je preživio i stanje mu se popravilo.
Nada za transfuziju krvi bila je da ne samo da će poboljšati zdravlje i ukloniti bolest, već će čak i promijeniti ličnosti primaoca i ukloniti ludilo.
Međutim, u većini slučajeva, postupak je doveo samo do smrti, što je na kraju rezultiralo Châtelet ediktom iz 1668. godine koji je zabranio transfuziju krvi i manje-više je postupak pao u zaborav skoro stoljeće i pol.
Postupak je nakratko oživio početkom devetnaestog stoljeća kada je ginekolog James Blundell izvršio transfuziju špricom koji je sadržavala defibriniranu krv (krv bez fibrina, koji joj pomaže da se zgruša) kako bi spriječio koagulaciju.
Iako je ovo bio napredak u odnosu na ranije pokušaje, proces se i dalje nije prihvaćao jer sprječavanje koagulacije i sklonost pacijenta da umre učinili su ga neprivlačnim postupkom.
Zatim, sredinom devetnaestog stoljeća, znanstvenici su došli na novu ideju – zašto transfuziju vršiti krvlju kada se može koristiti nešto drugo? Zašto ne mlijeko?
Godine 1854. liječnici James Bowell i Edwin Hodder ubrizgali su mlijeko ljudima tijekom epidemije kolere u Torontu. Bili su inspirirani Denysovim radom koji je, pored transfuzije janjeće krvi svojim pacijentima, također ubrizgavao mlijeko raznim životinjama gdje je vjerovao da će se “najmanje čestice ulja i masnoće koje se nalaze u mlijeku” pretvoriti u bijela krvna zrnca.
Bowel i Hodder su vjerovali da mlijeko pomaže u regeneraciji bijelih krvnih zrnaca i, iznenađujuće, njihov prvi pacijent koji je dobio transfuziju mlijekom je zapravo preživio i zdravstveno stanje mu se poboljšalo, dok je sljedećih pet pacijenata nažalost umrlo.
Ubrzo se pretpostavilo da je ovaj tretman sigurna i legitimna zamjena za krv. Transfuzija mlijeka postaje popularna metoda liječenja, posebno u Sjevernoj Americi. Međutim, mnogi liječnici su ostali skeptični, a veliki broj smrtnih slučajeva među pacijentima koji su ga primali kao tretman ubrzo je doveo do toga da je potpuno diskreditiran.
Do 1880-ih, fiziološke infuzije su zamijenile mlijeko kao zamjenu za krv. Zatim, na prijelazu stoljeća, uspostavljen je siguran i efikasan način transfuzije krvi nakon što je liječnik iz Beča, Karl Landsteiner, 1900. godine otkrio prve tri ljudske krvne grupe (A, B i 0). On je za to otkriće 1930. godine dobio Nobelovu nagradu.
Dvije godine kasnije, 1902. Alfred Von de Castello i Adriano Sturli su otkrili četvrtu krvnu grupu – AB, čime je bio otvoren put transfuziji krvi.
Danas je transfuzija krvi dobro prakticirana i standardizirana medicinska procedura s oko 4,5 milijuna ljudi u Americi i približno 2,5 milijuna jedinica krvi koje se koriste za transfuziju u Velikoj Britaniji svake godine.
Transfuzije spašavaju živote i često se daju ljudima koji su pretrpjeli ozbiljan gubitak krvi uslijed povreda, kirurških zahvata ili porođaja. Također se koriste u nizu tretmana za stanja kao što su hemofilija, otkazivanje bubrega, pa čak i kod karcinoma.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!