Najčešće se javlja u starijih ljudi, više žena nego muškaraca, te ga se najčešće ne može dovoljno rano dijagnosticirati.
Žučni mjehur je mali organ nalik vrećici, smješten ispod jetre. Kod odraslih je širok do tri centimetra, a dugačak oko osam. Njegova glavna funkcija je pohranjivanje žuči, tekućine koju proizvodi jetra.
Žuč sadrži otopinu žučnih kiselina, bilirubina, fosfolipida, kolesterola i elektrolita, a nakon što se pohrani u žučnog mjehuru, otpušta se u tanko crijevo kako bi pomogla u probavi.
Žuč također pomaže u apsorpciji masti i vitamina topljivih u mastima, a to su vitamini A, D, E i K te potiče izlučivanje vode u debelom crijevu, odnosno pomaže u čišćenju crijeva. Najčešći problem povezan sa žuči su žučni kamenci, no oni mogu biti tek pokazatelj ozbiljnijeg stanja kao što je karcinom žučnog mjehura.
Ova vrsta raka izrazito je rijetka; u Hrvatskoj se svake godine dijagnosticira oko 200 slučajeva te češće pogađa žene nego muškarce. Obično se javlja u osoba starije životne dobi, oko 65 na dalje, ali može se javiti i kod mlađih.
Uzrok raka žučnog mjehura
Stručnjaci još uvijek ne znaju što točno uzrokuje rak žučnog mjehura, no on se pojavljuje, baš kao i kod drugih karcinoma, kada zdrave stanice zbog nastale mutacije unutar DNK čovjeka postanu maligne i množe se bez kontrole.
Ako se ne liječe, takve “zaražene” stanice šire se u okolno tkivo i udaljene dijelove tijela. Međutim, navedene genetske mutacije kod raka žučnog mjehura javljaju se tijekom vremena, odnosno nisu nasljedne. To znači da ako je netko iz vaše obitelji imao rak žučnog mjehura, ne znači da postoji veći rizik i za vas.
Ipak, postoje čimbenici rizika koji povećavaju izglede za nastanak ovog vrsta karcinoma. Većina njih povezana je s kroničnom upalom žučnog mjehura i žučnim kamencima. Naime, kada su prisutni žučni kamenci, žučni mjehur sporije oslobađa žuč, zbog čega su stanice u mjehuru dulje izložene žučnim kiselinama, što pak dovodi do upale i iritacija.
Žučni kamenci također blokiraju prolaz, odnosno žučne kanale, što može omogućiti sokovima iz gušterače da teku natrag u žučni mjehur i naprave kaos.
Još neki čimbenici koji povećavaju rizik od raka žučnog mjehura su sljedeći:
– polipi i ciste u žučnom mjehuru
– porculanski žučni mjehur (kada su mu stijenke pune kalcifikata)
– tifus (uzorkuje ga bakterija salmonela)
– primarni sklerozirajući kolangitis (ožiljci koji nastaju zbog upale žučnih kanala)
– etnička pripadnost (Latinoamerikanci, Indijanci i Meksikanci imaju najveći rizik od raka žučnog mjehura)
– pušenje
– izloženost kemikalijama koje se koriste u industriji gume i tekstila
Simptomi raka žučnog mjehura
Simptome raka žučnog mjehura teško je povezati s tom bolešću jer nisu toliko primjetni u ranim stadijima. Ako se i jave, većina pacijenata će pomisliti da je riječ samo o žučnim kamencima ili bolovima u trbuhu, ne sumnjajući na išta ozbiljnije.
Zato se ovaj karcinom najčešće ne dijagnosticira dok nije uznapredovao, a tada se već proširio na obližnje organe.
Neki od simptoma koje ne treba zanemariti su:
– bol u području trbuha, obično u gornjem desnu dijelu
– napuhnutost u području trbuha
– mučnina i povraćanje
– nagli gubitak težine
– žutica – žutilo kože i bjeloočnica
– kvrgavi trbuh – nastaje kada se žučni mjehur napuhne zbog blokade vodova ili se rak proširio na jetru
– vrućica
Može li se rak žučnog mjehura izliječiti?
Ako osjećate navedene simptome ili sumnjate na rak žučnog mjehura, liječnik može provesti dijagnostičke testove poput testova jetrene funkcije, fizikalnog pregleda, ultrazvuka, biokemijskih analiza, laparoskopije i slično. U dijagnosticiranju raka žučnog mjehura pomaže i postupak stupnjevanja kojim se utvrđuje koliko se rak proširio.
Ljestvica ide od 0 do 4 na temelju toga koliko je rak urastao u stijenku žučnog mjehura.
Stadij 0 znači da se abnormalne stanice nisu proširile s mjesta na kojem su se prvotno stvorile, što se naziva karcinom in situ. Veći tumori koji se šire na obližnje organe i svi tumori koji se šire ili metastaziraju na udaljene dijelove tijela su stadij 4.
Što se tiče liječenja, rak žučnog mjehura može se ukloniti u ranoj fazi operativnim zahvatom, odnosno kolecistektomijom. Ovim postupkom uklanja se cijeli žučni mjehur, a produženom kolecistektomijom uklanjaju se druga tkiva sa stanicama raka.
Nakon operativnog zahvata i opravka, najčešće je potrebno napraviti terapiju zračenjem ili kemoterapiju. Ove dvije terapije su potrebne kako bi se uklonili potencijalni ostaci stanica raka. Karcinomi koji se ne mogu ukloniti operacijom, poput metastaza i onih koji se vrate nakon remisije, nažalost nisu izlječivi.
Prehrana nakon uklanjanja žuči
Svi koji su preboljeli rak žučnog mjehura i uklonjen im je taj organ mogu normalno živjeti, no trebaju se pridržavati određenih pravila prehrane.
Nakon operacije jetra će i dalje proizvoditi dovoljno žuči za probavu, ali mogu se javiti poteškoće s probavom masne hrane. Budući da se masnoće zbog nedostatka žučnih soli ne probavljaju dobro, ljudi kojima je uklonjen žučni mjehur trebali bi obavezno izbjegavati masnu i tešku hranu.
To uključuje namirnice kao što su:
– crveno meso
– žumanjci
– kofein
– mlijeko i mliječni proizvodi
– mahunarke, češnjak
– kupušnjače i paprike
– rafinirano brašno
– hidrogenirane masti
– pržena tijesta
– ljuti i teški začini
Sve navedeno može izazvati bolove u području gdje je stajala žuč, jetri ili gušterači. Umjesto njih, prehrana bi trebala biti bazirana na svježem povrću (poput brokule, celera, mrkve, tikvice, rotkvica), voću (banana, ananas, limun, naranče, trešnje, grožđe), nemasnoj ribi, tjestenini, kuhanom krumpiru, riži, krtom mesu te dobrim masnoćama poput maslinovog i lanenog ulja.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!