Zoofobija je strah od svih životinja.

Strah od životinja ili zoofobija pojava je s kojom se bori oko šest posto ljudi diljem svijeta. Osim straha od pauka, zoofobija se odnosi na strah od svih životinja i razvijanje simptoma anksioznosti i panike u blizini životinja ili samo razmišljanju o njima. Ovo se ne odnosi samo na strah od zmija, paukova, kukaca ili velikih životinja već i na strah od pasa, mačaka pa čak i zamoraca.

Anksiozni poremećaji spadaju među najčešće psihološke poteškoće, a fobija poput straha od životinja može izazvati anksiozne simptome. Za razliku od samo straha, fobija predstavlja intenzivan strah, zabrinutost i paniku zbog nekoga ili nečega. Tako i zoofobija uključuje snažne simptome straha te osjećaj strašne nesigurnosti. Strah od životinja kod djece nije rijetka pojava, a ukoliko se na njega ne reagira na vrijeme mogao bi prerasti u zoofobiju.

Kako prepoznati zoofobiju?

Zoofobija je jedna od specifičnih fobija te se može odnositi na strah od različitih životinja. Međutim najčešće se radi o ovim fobijama:

• arahnofobija – strah od pauka
• apipofobija – strah od pčela
• cinofobija – strah od pasa
• entomofobija – strah od insekata
• murofobija – strah od miševa i štakora
• ornitofobija – strah od ptica
• ofidiofobija – strah od zmija

Po nekim istraživanjima, najmanji strah od životinja izazivaju puževi, ribe i mačke.

Osim osjećaja straha, simptomi zoofobije mogu biti slični simptomima paničnog napadaja. To uključuje nervozu, ubrzane otkucaje srca, znojenje, drhtavicu, mučninu, teško disanje. Ovi se simptomi zoofobije mogu pojavljivati prilikom pomisli na neku od životinja koje izazivaju strah, gledanje na televiziji ili samo zbog razmišljanja o njima.

Osobe koje pate od zoofobije mogle bi izbjegavati razgovor o životinjama ili mjesta na kojima se okuplja veći broj životinja poput parkova za pse. Također bi mogle izbjegavati osobe koje su vlasnici životinja ili odlazak u njihove domove zbog toga što znaju da se tamo nalazi životinja koja kod njih izaziva strah.

Kod nekih ljudi se ne moraju pojaviti intenzivni simptomi panike, no osjećaj gađenja u blizini neke životinje nije neobična pojava. Štoviše, zoofobija je među najčešćim specifičnim fobijama po pojavnosti u svijetu.

Uzrok zoofobije

Kod većine fobija uzrok nije prepoznat, no postoje određeni indikatori koji mogu upućivati na razlog nastanka zoofobije ili straha od životinja. Jedan od najčešćih slučajeva su negativna iskustva ili traume koje se mogu dogoditi u djetinjstvu ili odrasloj dobi. U slučaju da je osoba doživjela negativno iskustvo s nekom životinjom poput napada nakon kojeg je bila ozlijeđena ili jednostavno nije reagirala kako je htjela, nije neobično da se stvara osjećaj straha od sličnih budućih situacija. Iz tog razloga na strah od životinja kod djece treba pravovremeno reagirati.

Negativno razmišljanje i razvoj zoofoboije neke osobe mogu pripisati obiteljskom ili društvenom učenju. Postoje određene kulture koje se klone zmija jer ih se smatra zlima. Također, roditeljski strah od određene životinje može biti naučen na dijete koje ga onda nosi i kroz ostatak života.

Uzrok može biti i nejednako podnošenje straha i neugodnih situacija od osobe do osobe. Dok će neki ljudi na napad životinje reagirati smireno i racionalno, kod nekih će samo pojava životinje izazvati anksioznost.

Kako liječiti zoofobiju?

Kao i kod ostalih fobija i strah od životinja se može liječiti, no za to je potrebno dosta terapije i truda.

Osoba si može pomoći i sama na nekoliko načina:

Prestati izbjegavati suočavanje sa životinjama i strahom – izbjegavanje će samo poticati razvijanje jačeg straha, dok će postupno suočavanje pomoći u rješavanju problema.

Održavanje zdravog načina života i snažnog imuniteta – ovo potiče smanjivanje anksioznih simptoma u svim životnim situacijama i poboljšava sposobnost nošenja s problematičnim situacijama.

Korištenje tehnika za smanjivanje stresa – odličan način je fizička tjelovježba, šetnja, meditacija i drugi hobiji.

Razgovor s bližnjima i stručnom osobom – razgovor može prikazati potrebu za daljnjim liječenjem problema terapijom.

Profesionalna pomoć kod zoofobije može biti u vidu lijekova, no prije svega se preporučuje terapija koja će biti individualizirana od osobe do osobe. Vrste terapije koje se mogu koristiti su suočavanje sa stresom, kognitivno-bihevioralna terapija u kojoj osoba uči mehanizme smirivanja i nošenja sa stresom, fokus terapija i psihoterapija.

Zoofobija se može izliječiti i može prestati biti poteškoća u svakodnevnom životu, no da bi se to dogodilo nužno je reagirati na vrijeme i iskazati želju za rješavanje problema.