“Uskoro nećete imati koga intervjuirati, svi ćemo pomalo otići, ostat će samo političari i tajkuni”, kaže Zume Zemzija, jedan od brojnih Riječana koji trbuhom za kruhom odlaze u Njemačku.
S riječkog autobusnog kolodvora svake večeri u 22 kreće autobus za Njemačku. Ponekad je gužva, pa kreću dva ili tri autobusa.
Zume Zemzija ima 45 godina. U Njemačkoj će raditi kao vozač. Njegova supruga i dva sina ostaju u Hrvatskoj, a kći mu već radi u Njemačkoj.
“Ja sam se jutros vratio iz Njemačke. Imam tamo dosta rodbine i kći, a evo, vidite, večeras idem opet da bih potpisao ugovor. U planu mi je kad dobijem prvih nekoliko plaća uzeti u Njemačku i ženu i sinove”, govori Zume za Novi list.
Damir Dukić iz Sinja s cijelom obitelji već 27 godina živi u Njemačkoj.
“Radim građevinske poslove, supruga je isto zaposlena, djeca idu u školu. U rodni Sinj dođem rijetko, ovaj put idem busom, jer sam došao sam, supruga je morala ostati raditi”, kaže Dukić.
Dobar je svaki posao koji se dobro plati
Trbuhom za kruhom u Njemačku je krenuo i Sijan Košut. “Ode nam mladost”, dobacuje jedan od putnika.
“A idem, zvao me ujak da mi je našao posao, počinjem 1. kolovoza. Sad idem potpisati ugovor, radit ću kao čistač u sklopu održavanja marketa. Dobar je svaki posao, pogotovo onaj za koji te dobro plate”, smatra Sijan. Po struci je barmen i u turističkoj zemlji Hrvatskoj tvrdi da nije mogao pronaći posao.
‘Čim završim fakultet – pravac Njemačka’
U Njemačku idu i djevojke kojima su dečki nedavno tamo otišli raditi. Jedna Riječanka, kaže, čim završi fakultet namjerava otići u Njemačku. I zbog bolje plaće, i zbog dečka.