Istaknuti egipatski književnici i novinari Mansoura Ez-Eldin i Nael el-Toukhi otvorili su u četvrtak u književnom klubu Booksi 15. Reviju malih književnosti koja se do 5. prosinca održava u Zagrebu, Rijeci i Dubrovniku s fokusom na opsesije i teme kojima se bavi suvremena književnost Egipta.

Revija male književnosti ove godine s Egiptom zatvara svoj trogodišnji ‘arapski ciklus’ posvećen književnostima arapskog Mediterana a, ponovo u suradnji sa selektoricom Zeinom Halabi, predstavlja autore koji, za razliku od svojih kolega iz drugih arapskih zemalja na Mediteranu, imaju vrlo specifične opsesije”, rekla je otvarajući festival umjetnička direktorica Miljenka Buljević.

Te su opsesije kafkijanske, što se vidi i iz tekstova uvrštenih u antologiju suvremene egipatske književnosti pod nazivom “Naše trube izazvale su tišinu”, koja je objavljena u sklopu festivala, napomenula je. Antologija uključuje kratke priče, pjesme i ulomke iz romana desetero autora i autorica čija djela dosad nisu objavljena na hrvatskom jeziku, uključujući i autore koji gostuju na Reviji.

Oni predstavljaju spektar egipatske književnosti i povijesnih generacija, od one koja je stasala 60-tih godina prošloga stoljeća, pa do generacije čiji je književni senzibilitet oblikovan u desetljeću koje je prethodilo revoluciji 2011.

“Iz tih je tekstova vrlo evidentno da mlađa generacija kroz svoje testove procesuira ono što se dogodilo s revolucijom u Egiptu prije osam godina, odnosno, njezin neuspjeh”, rekla je Buljević. S druge strane, antologija sadrži i tekstove nekih autora koji pripadaju tzv. starijoj generaciji, koji vide društvo na malo drugačiji način, napomenula je.

“No, fascinacije su kod sve tri generacije uvijek iste – birokratske, kafkijanske, apsurdne. Još jedna je karakteristika izabranih autora političnost koja se ogleda u svakodnevnici, to da se kroz opisivanje svakodnevnice ili njen apsurdan prikaz obračunavaju s političkom situacijom”, kazala je Buljević.

Razgovor s gostujućim autorima u Booksi je vodila novinarka Ivana Perić, koja je naglasila kako je riječ o cijenjenim i nagrađivanim književnicima čija su djela prevođena i objavljivana, autorima s kojima hrvatska publika nema inače priliku doći u kontakt. Oni su također oboje i novinari, naglasila je Perić, Mansoura Ez-Eldin objavljuje u brojnim međunarodnim novinama i časopisima, dok Nael el-Toukhi trenutno živi u Berlinu.

Strah kao motivacija, grad kao inspiracija

Egipatska spisateljica i novinarka Mansoura Ez-Eldin (1976.) objavila je dosad tri zbirke kratkih priča i četiri romana. Djela su joj prevedena na nekoliko jezika, uključujući i engleski. Godine 2019. ušla je u izbor projekta Beirut39 kao jedna od 39 najboljih arapskih autora mlađih od 40 godina.

Autorica je kazala kako je za nju u životu oduvijek najsnažnija motivacija strah, a tako je i u pisanju. “Kao dijete sam se plašila apsolutno svega – mraka, drveća pred kućom. Moja mašta taj strah prerađuje u pisanje; za mene je pisanje čin egzorcizma mojih strahova, moje negativne energije, čin pokušaja razumijevanja svijeta koji me okružuje. Danas nisam više ista osoba, ali i dalje imam svoje strahove i pretvarati ih u umjetnost za mene je način da ih se otarasim”, pojasnila je.

Pisanje za nju također predstavlja i izazov: “Pisanje je izazovan posao. Ne mogu pisati ako mi to što pišem ne predstavlja izazov. Volim samu sebe izazivati, ali istodobno nastojim i poštivati formu, zanima me forma, i zato neki kritičari moje pisanje nazivaju eksperimentalnim”, dodala je.

Mansoura Ez-Eldin proslavila se hvaljenim romanom “Maryam’s Maze” (Marjamin labirint, 2004.), pričom o ženi koja se bori da u konfuznom svijetu nađe vlastiti put. Ispisana kao mješavina sjećanja i snova glavne junakinje, knjiga propituje i ključna šira pitanja modernog života u Egiptu. Napisala je još zbirku priča “Flickering Light” (2001.), te knjige “Beyond Paradise” (2009.), “The Path to Madness” (2013.), “Emerald Mountain” (2014.), “Shadow Specter” (2017.) i “A Haven for the Absence” (2018.), za koji je osvojila brojne nagrade i priznanja.

“Puno pišem o Kairu, taj me je grad inspirirao na brojne neočekivane načine, ali mi je također dao i neke noćne more. On je za mene bio sila preobrazbe, grad-mašina za proizvodnju zvukova, grad koji nije samo jedan grad – već puno gradova u jednome. Kairo me pretvorio u drugu osobu, tamo sam samu sebe otkrila i tamo samu sebe neprestano iznova upoznajem. Ne mogu zamisliti da živim na bilo kojem drugom mjestu”, kazala je Mansoura Ez-Eldin.

Arapski jezik je moćan alat

Grad je također jedan od fokusa pisanja Naela el-Toukhija (1978.), pisca, novinara i prevoditelja s hebrejskog na arapski jezik, autora jedne zbirke kratkih priča te četiri romana. Njegov posljednji roman, “Out of the Gutter”, u Egiptu je objavljen 2018. godine, a roman “Women of Karentina” preveden je na engleski te objavljen u izdanju nakladnika American University in Cairo Press 2014.

“Kad dođete prvi put u Kairo, prvi dojam koji stječete je da je to grad koji će vas zagušiti”, rekao je el-Toukhi, pisac čija se proza otkriva između različitih registara arapskog jezika, temporalnosti i glasova i koji puno polaže na jezik, iako sebe, kako je rekao, ne voli promatrati kroz prizmu egipatskog pisca.

“Sebe volim promatrati kao pojedinca, a ne kao pripadnika književnosti nekog dijela svijeta. Pišem na arapskom i to je za mene ključno – arapski je jezik jedan moćan alat. Daleko više razmišljam o jeziku nego o tome da sam egipatski pisac”, rekao je.

Ključan događaj za arapski jezik bila je revolucija 2011., smatra. “Revolucija nam je pomogla da riješimo svoj odnos prema jeziku, da se riješimo islamskih asocijacija u njemu, da ga sekulariziramo, da izmislimo nove riječi. Ona nam je pomoglo da se riješimo ‘svetosti’ jezika i pokušamo se njime baviti na suvremen način”, pojasnio je.

Iako je 2011. godina prijelomna za tu zemlju, još je važnije razdoblje koje mu je prethodilo, smatra. “Te 2011. godine kao da se dogodio zemljotres, promijenili su se odnosi među ljudima, promijenio se odnos žena prema njihovim tijelima, počele su skidati svoje hidžabe.

Ljudi su se iznutra oslobodili, sve do tad nikad izgovorene teme počele su se otvarati, razvila se javna debata”, rekao je. “No, ja smatram da je od te godine daleko važnije razdoblje od 2004. do 2011. U tih šest-sedam godina posijano je sjeme revolucije. Pojavili su se prvi blogeri, koji su u mrežnom svijetu počeli otvarati teme o rodu, politici i tako dalje”, pojasnio je.

Program književnih susreta u Zagrebu se nastavlja u petak razgovorom i čitanjima u kojima će sudjelovati pisac, pjesnik i književni prevoditelj Yasser Abdel Latif i Ahmed Refaat, istraživač i kustos pri kulturnoj instituciji Contemporary Image Collective – CIC iz Kaira. Revija u subotu 30. studenoga putuje u Rijeku i Dubrovnik, a sljedeći se tjedan u zagrebačkom Kulturno-informativnom centru (KIC) nastavlja filmskim programom koji od 3. do 5. prosinca uključuje projekcije pet kratkometražnih te tri dugometražna egipatska filma.

Svi razgovori u sklopu 15. Revije malih književnosti održavaju se na engleskom jeziku, bez prijevoda. Filmovi su prevedeni na engleski ili hrvatski jezik. Ulaz na sve programe je besplatan.

Revija malih književnosti – Egipat provodi se uz podršku Ministarstva kulture RH, Grada Zagreba – Gradskog ureda za kulturu, Zaklade Kultura nova, Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, programskog pravca Kuhinja različitosti Rijeke 2020 EPK i fonda Kreativna Europa.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows | i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.