Netflixova serija "Squid Game" je prva po gledanosti u više od 90 zemalja. Dječja igra, koja postaje borba na život i smrt je više od krvoprolića. Ovo je jedna društvena studija.

Jedna stvar je zajednička siromašnim i bogatim ljudima, kaže se u “Squid Game”: ne uživaju u životu. Jedni zbog toga što ne znaju kako skrpati kraj s krajem i prehraniti sebe i svoje obitelji, a drugi se dosađuju u svom izobilju. Zašto ih onda ne spojiti? I tako “Squid Game” organiziraju bogati, koji iz razonode pozivaju stotine gubitnica i gubitnika. Onda ih vode kroz šest rundi igre. Svatko tko ne prođe rundu u ovoj igri bit će “diskvalificiran” – pogubljen. A pobjedniku se smješi više milijuna novčane nagrade, piše DW.

Radnja ove po svemu sudeći najuspješnije serije u istoriji Netflixa, bazirana je na jednostavnoj dječjoj igri, koja uključuje život i smrt. Bilo da se radi o igri trčanja, u kojoj svatko tko se u pogrešnom trenutku pokrene biva upucan u glavu, ili gubitnički timovi u jezivoj tišini budu bačeni u ponor – a na kraju se više računaju perfidni psihološki trikovi, s kojima igračice i igrači moraju proći runde “Squid Game”.

Brutalno i neizdrživo

Serija je dijelom toliko neizdrživo jeziva da pojedini prestaju da je gledaju. Tko izmišlja ovako nešto uništavajuće? To je korejski reditelj i scenarista Hwang Dong-hyuk. On je imao spremnu priču još 2008, ali nije imao uspjeha. Nitko se nije htio upustiti u snimanje, a svim potencijalnim donatorima je bilo previše brutalno i nerealno.

Hwang Dong-hyuk ispiračo je Walstreet Journalu da je tada, da bi preživio, morao čak prodati svoj laptop. Pandemija koronavirusa je toliko produbila rastući jaz između bogatih i siromašnih da je to postala salonska tema, kaže Hwang Dong-hyuk. “Svijet se promijenio. U odnosu kako je bilo prije deset godina, sve što se u ovoj seriji događa je za današnje ljude veoma realno.”

Ogledalo društva

2020. je korejski film “Parazit” osvojio Oscara. I u ovom filmu je također centralna tema struktura korejskog društva. Možda je međunarodni uspjeh ovog filma doprinio da je “Squid Game” startala tako dobro.

Dr. Sulg Lie, ekspert za film i medije na Slobodnom sveučilištu u Berlinu i Akademiji umjetnosti u Beču autor je izložbe retrospektive korejske kinematografije. On smatra da serija neobično jasno prikazuje probleme društva u Južnoj Koreji. “Radna mjesta se ukidaju, strani radnici se eksploatiraju i obespravljuju, hijerarhijska struktura postaje još očiglednija. U toku koronakrize se izvještavalo o povećanoj stopi samoubojstava ljudi, koji su jednostavno propali kroz pukotine socijalnog osiguranja. Mislim da su slične globalne tendencije u Koreji još izraženije.”

Tu se uklapa i to što su igračice i igrači u seriji iz svih mogućih društvenih miljea: otpušteni radnici, jedan izrabljivani Pakistanac, nekadašnji eltini student, žena koja je izbjegla iz Sjeverne Koreje, liječnik koji je pogrešno liječio pacijenta i naravno – gangster. Nitko od njih nema vani više nikakve šanse jer društvo je brutalno prema gubitnicima.

I zbog toga svi oni koji su preživjeli prvu rundu, dobrovoljno idu dalje. A onda, tako stoji na jednom mjestu u seriji: “Postoje dva pakla. Gori se zove – stvarnost.”

Nasilje nije ono što je najbrutalnije

“Squid Game” se često kritizira zbog drastičnih scena nasilja. Pritom orgije nasilja u popularnim filmovima i serijama nisu ništa novo. Još je u filmovima Quentina Tarantina poput “Od sumraka do zore” bilo krvi do koljena, kao i u veoma uspješnoj seriji “Igra prijestolja” (2011-2019).

Zaista brutalno u seriji je, kaže Lie, to što se jednostavne dječije igre odjednom pretvaraju u kravavi pir – na dječjem igralištu, ispred zidova oslikanih plavim oblacima… “Veoma jednostavan ali efikasan trik je to što se serija oslanja na vrlo arhaične dječje igre pout klikera ili natezanja konopca, i što nasilje eskalira upravo iz tih dječjih igara. Nije sâmo nasilje, već je napetost između igre i nasilja ono što je najinteresantnije u seriji.”

Najgledanija Netflixova serija ikada: U čemu je tajna?

Zašto je “Squid Game” tako popularna posebno kod mladih ljudi, za Lie je očigledno: mnogo toga podsjeća na strukturu kompjuterskih igrica. S jedne strane je tu brojanje mrtvih, što u video igricama nije neuobičajeno, ili sakupljanje trofeja ili poena, a s druge strane tu su nivoi. Ako savladaš jedan nivo prelaziš na drugi.”

Nevjerojatni obrti

Ovisnici o serijama u pravilu mogu brzo predvidjeti što će se u idućem trenutku dogoditi. U “Squid Game” to pak nije baš jednostavno. Scenarist Hwang Dong-hyuk uvijek ima spremno iznenađenje. Pri tom se gledatelji teško mogu identificirati s nekim od likova. Runde igre zahtijevaju uvijek nove timove – ako se netko u jednoj rundi morao držati zajedno, u sljedećoj postaju smrtni protivnici. Ovdje nitko nije siguran. Jer, najjači mogu postati najslabiji i obrnuto.

Drastičan način na koji je ispričana ova priča svakako treba zahvaliti kulturnoj i političkoj pozadini Južne Koreje. “U Koreji ima mnogo kontradikcija između tradicije i modernog vremena, i ove kontradikcije koegzistiraju”, kaže Sulgi Lie. “A te mnoge konfliktne zone su za filmove i serije veoma interesantne. Zbog toga se priče pričaju radikalnije. Jer, u društvu vlada stalna napetost.”

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.