Od prvoga koncerta Boba Dylana u ljetnom kampu za dječake do recentne turneje, prijatelj iz djetinjstva legendarnog glazbenika na sve je imao pogled iz prvog reda.

Sada je Louie Kemp odlučio i druge upoznati s mitologijom o Bobu Dylanu u obliku memoara objavljenih ovaj tjedan.

Upoznali su 1953. dok je Dylan još uvijek bio Bobby Zimmerman, dvanaestogodišnjak s gitarom od koje se nije odvajao.

Bilo je to u židovskom kampu u šumama sjevernog Wisconsina kamo je Dylan stigao s druge strane granice iz obližnjeg rudarskog gradića Hibbinga u Minnesoti u kojemu je rođen. Dvojac se ondje zbližio i zajedno sudjelovao u mnoštvu nepodopština, uključujući i krađu automobila.

Dylan je već tada bio uvjeren u svoju sudbinu. “Uvijek je govorio i meni i ostalim ‘klincima’ da će postati rock zvijezda”, kazao je Kemp. “To je ponovio toliko puta da sam mu na kraju i povjerovao”. “Imao je prirodan glazbeni talent i nevjerojatnu motivaciju”.

Ostalo je povijest, no Kemp (77) je osjetio potrebu da na papir stavi svoju jedinstvenu perspektivu na Dylana u knjizi “Dylan & ja: 50 godina pustolovina” pošto je imao uvid u razvoj njegove prebogate karijere.

“Bilo bi sebično da sve te priče i avanture ponesem u grob”, rekao je. “Njemu je sa mnom bilo ugodno jer nisam bio koristoljubiv. Vjerovao mi je baš kao što sam ja vjerovao njemu. Ali u njegovom slučaju, to je bilo važnije”, ispripovijedao je.

“Jednom kad postanete slavni teško je stvarati nove prijatelje kojima posve možete vjerovati. U našem slučaju korijeni su bili toliko duboki da to nije bilo u pitanju”.

Kemp je opisao kako je njegov prijatelj Bobby Zimmerman na sveučilištu u Minnesoti postao Bob Dylan i kako se preko Madisona u Wisconsinu i Chicaga domogao boemskoga njujurškog Greenwich Villagea.

Dylan se brzo istaknuo na živopisnoj folk sceni u Villageu, a potom i uzdigao do slave kada ga je Joan Baez počela pozivati da svira na njezinim koncertima.

“Prva njegova autorska pjesma koju sam čuo bila je ‘Blowin’ in the Wind’ i tada sam pomislio: ‘Moj Bože, on je to napisao?’. Svi smo ostali bez teksta”, prisjeća se Kemp u razgovoru za AFP. “Pjesme su dalje samo izlazile iz njega, kao voda iz slavine”.

Nije prošlo dugo prije nego što ga je Dylan pozvao da ga posjeti na istoku. Bio je i u Meksiku na snimanju filma “Pat Garrett i Billy the Kid” u kojem je Dylan i glumio i napisao glazbu, uključujući klasik “Knockin’ On Heaven’s Door”.

Pratio ga je i na Dylanovoj slavnoj povratničkoj turneji “Tour ’74.”

Dylan, tada već superzvijezda, potom ga je pozvao da producira njegovu turneju “Rolling Thunder Revue”, nedavno prikazanu u dokumentarcu Martina Scorsesea, na kojoj je zajedno s drugim glazbenicima poput Joni Mitchell svirao u manjim gradovima za sve one koji nisu mogli do ulaznica na njegovim velikim koncertima.

“On nema ego kao većina ljudi u industriji zabave”, kaže Kemp o svojemu starom drugu. “Moram mu odati priznanje za to. Slava ga nije dotaknula, uvijek je ostao čvrsto za zemlji”.

Kemp u knjizi navodi brojne zabavne anegdote, među kojima i onu kada je jedne večeri slavni Marlon Brando “pozelenio” jer se prejeo hrena na tradicionalnoj židovskoj večeri. Prisjeća se i kako mu je Dylan bio kum na vjenčanju 1983. godine, iznenadivši goste nastupom.

“Naš je odnos kao bilo koji odnos dvojice prijatelja. Samo što je jedan od njih Bob Dylan”, kaže Kemp. “Ali za mene je on ostao Bobby Zimmerman.”

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows | i društvenih mreža Twitter|Facebook | Instagram.