Svjetski poznati astrofizičar dr. Darko Donevski u emisiji Tajne svemira razgovarao je s Teom Blažević o nastanku svemirske prašine.
Donevski je trenutno angažiran na projektu koji se zove Dust Giants, a traži porijeklo prašine u svemiru. “To je projekt koji ja vodim, a njime pokušavamo naći gdje je nastala misteriozna prašina u svemiru. Ne mislimo na istu ovu prašinu koju čistimo u kućama. Ona je satkana od malih čestica ugljika i silikata. To su nanometarske do mikrometarske čestice. Moj tim pokušava detektirati tu prašinu i razumijeti njeno porijeklo. Istraživanje je u odmakloj fazi. Objavili smo rad nedavno jer smo pronašli prašinu tamo gdje nismo očekivali, a to je u galaksijama koje više ne stvaraju mlade zvijezde. To je novo otkriće i sada teleskopom James Webb pokušavamo vidjeti kako razumijeti toplu prašinu jer je ona ključ u razotkrivanju zagonetke od čega je ona sastavljena”.
Mnogo se očekuje od teleskopa James Webb: “Dok vi i ja danas pričamo se navršava godinu dana otkad je taj teleskop započeo svoje operaciju. Fascinantno je da u godinu dana ima toliko otkrića. U koje god područje da zagrebemo otkrića su nevjerojatna. Otkrića od prve vansolarne planete na kojoj je nađen ugljik, do otkrića najudaljenijih galaksija u svemiru – to su neke daljine u svemiru o kojima smo mi nedavno kao studenti mogli maštati. Pronađena je i najudaljenija galaksija sa supermasivnom crnom rupom, itd. Jako važan aspekt James Webba je mogućnost da mapiramo, ne samo vidljivu svjetlost zvijezda, nego i taj prašinasti dio, tzv. termalno zračenje”, kaže Donevski.
Nedavno je odjeknula vijest da je pronađena najudaljenija aktivna supermasivna crna rupa ikad viđena. Objašnjava što je to: “Pretpostavka je da bi u najmasivnijim galaksijama trebala postojati supermasivna crna rupa. Nismo očekivali da možemo dosta lako pronaći galaskije formirane na manje od milijardu godina nakon velikog praska i da zrače jako visokim intenzitetom i da se u centru nalazi crna rupa. Otkriće takve galaksije James Webbom postavlja ograničenja na sve naše teorijske modele kojima objašnjavamo nastanak svemira. Teorija velikog praska ima određeni limit koliko bi masivnih objekata i crnih rupa trebalo biti formirano u našem svemiru. Ako vam kažem da će James Webbom biti otkriveno na stotine takvih galaksija, takva statistika će nam pomoći da testiramo direktno koliko razumijemo rast najmasivnijih struktura, a jedne od njih su upravo supermasivne crne rupe”.
Znanstvenici su ostali u čudu jer ne mogu objasniti tako rani nastanak svega 570 milijuna godina nakon velikog praska: “Znanstvenici su bili iznenađeni lakoćom kojom su otkrili takav sistem, a bit će još takvih otkrića”.
Lansiran je teleskop Euclid koji će pomagati Jamesu Webbu. Razlika između ta dva teleskopa je, kako Donevski objašnjava, sljedeća: “Euclid je namijenjen komplemetarnoj misiji za sve one galaksije o kojima pričamo. Webb ne može vidjeti široku okolinu tih galaksija jer je toliko precizan. Njime se mogu vidjeti jasni detalji, ali on ima svoj limit jer ne možemo vidjeti u kakvom susjedstvu galaksije rastu. Teleskopom Euclid je moguće u jednoj ekspoziciji obuhvatiti toliko veliko vidno polje da će svojim snimkama snimiti čak i više od trećine cjelokupne nebeske sfere i time omogućiti da rekonstruiramo većinu galaskija i njihovo susjedstvo. Da utvrdimo koliko galaksija obitava u tom području”.
Na pitanje o tome koliko je zahtjevno lansiranje Euclida raketom Elona Muska, objašnajva: “James Webb i Euclid će biti svemirski susjedi, ali bit će udaljeni fizički na 150 kilometara udaljenosti. Oba teleskopa će biti pozicionirana u gravitacijski stabilnoj orbiti, ali bit će udaljeni. Kad Euclid dođe u svoju krajnju točku, započet će dugotrajan sistem testiranja i onda će nakon tri mjeseca početi sa svojim operacijama. Očekujemo prve znanstvene podatke sredinom listopada. Tek 2024. godine dobit ćemo prve kataloge sjeverne i južne nebeske hemisfere koje ćemo iskoristiti za značajnije analize. Lansiranje je bilo dosta zahtjevno. Cijela zajednica je bila jako uzbuđena jer se toliko godina radilo, a onda cijela sudbina godina suradnje ovisi o tome hoće li raketa odnijeti taj teleskop tamo gdje treba. Nadamo se da ono najbolje slijedi”.
Astrofizičar objašnjava koliko je izgledno da smo lansiranjem teleskopa Euclid ušli u novu eru kad je u pitanju istraživanje svemira, odnosno hoće li on potvrditi postojanje tamne tvari: “Napokon ćemo njime moći napraviti mapu koja će spajati ne samo vidljivu svjetlost nego i tamnu. Razlog zašto vjerujemo da će to biti moguće i zašto je teleskop Euclid napravljen je specifičan sistem instrumenata koji za cilj imaju snimati i specijalne efekte za koje znamo da su uzrokovani tamnom materijom – npr. pomicanje svjetlosti usred gravitacije nekog objekta. Vjerujemo da kada Euclid donese prve snimke, da ćemo vidjeti na stotine galaksija koje su pod utjecajem tog efekta. On je kao neka palačinka i ta razmrvljena svjetlost ima taj oblik zato što je ta svjetlost iskrivljena tamnom materijom neke druge masivne galaksije. Mjerenjem koliko takvih objekata ima u svemiru dobivamo jednu mapu koja nam govori koji je odnos vidljive i nevidljive mase u svemiru. Zbrajanjem tih masa očekujemo provjeru je li naše razumijevanje koliko tamne materije ima uopće dobro zato što će ovo biti prvo tako precizno mjerenje na ovako velikim udaljenostima”.
“Najvažnije znanstveno pitanje na koje želimo odgovoriti je kako se tijekom različitih razdoblja svemira količina tamne tvari mijenjala. Upravo s Euclidom planiramo to izmjeriti. Misija Euclid će trajati šest godina barem. Očekujemo da najvažniji rezultat koji se treba dobiti bude odnos vidljive i nevidljive mase za jako daleke galaksije”, kaže Donevski.
Na pitanje o tome koliko je po njemu izgledno da ova dva teleskopa djelujući zajedno uistinu pronađu dokaz o postojanju života negdje u svemiru, kaže: “Mogu reći samo svoje mišljenje, a to je da ćemo jako teško naći složeni život kakav mi zamišljamo, kakav je u našim znanstveno-fantastičnim romanima, ali ono što mislim je da će se brzo naći su razni oblici molekula koje nismo mislili da ćemo naći na tijelima, kako u Sunčevom sistemu, tako i van njega. Možda to neće biti spektakularno otkriće vanzemaljaca, ali svakako otkriće molekula koje nismo mogli pronaći do sada. Ja spadam u onu grupu pesimista koji misle da osim ovog našeg složenog života, teško da će biti života u svemiru”.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
#related-news_2
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!