Neuroznanstvenica koja je naučila štakore voziti još 2019. godine objasnila je zašto je to učinila, što je iz toga naučila te kako bi se ta otkrića mogla odnositi na ljude.
Zašto ovakva studia?
Godine 2019. studija je postala poprilično popularna iz očitih razloga. Uključivala je treniranje štakora da voze male autiće po laboratoriju, zarađujući hranu u procesu učenja.
Premda bi objašnjenje “zato što možemo” moglo biti sasvim dovoljno, cilj tima je bio proučavanje procesa učenja kod glodavaca, prenosi IFLScience.
“Iako su automobili napravljeni za štakore daleko od svega što bi oni sreli u divljini, vjerovali smo da je vožnja zanimljiv način proučavanja kako glodavci stječu nove vještine”, izjavila je za The Conversation doktorica Kelly Lambert, autorica studije i profesorica bihevioralne neuroznanosti na Sveučilištu Richmond.
U studiji je sudjelovalo 11 štakora, od kojih je šest bilo smješteno u standardne laboratorijske kaveze, dok je pet bilo smješteno u “obogaćena okruženja” koja modeliraju njihovo prirodno stanište, s dodanim igračkama za igru.
“Otkriće prema kojem su štakori smješteni u složenija okruženja, učinkovitije učili, potvrđuju da je mozak “plastični” organ koji je u određenoj mjeri oblikovan našim iskustvima”, pojašnjava Lambert. Osim što su imali bolje rezultate u testovima vožnje, također su pokazali više interesa za automobil nakon što je uklonjena nagrada hranom.
“Često svojim studentima govorim da su odgovorni za ono što svakodnevno rade svom mozgu – izazovniji i obogaćujući životni stilovi dovode do složenijih neuronskih mreža”, dodaje.
Koristi za ljude i štakore
Iako su postojale jasne koristi za ljude u smislu znanja, bilo je u tome nešto i za štakore.
“Otkrili smo da su štakori imali intenzivnu motivaciju za svoj trening vožnje, često su i uskakali u automobil i pokretali “motor na polugu”, napisala je Lambert za the Conversation.
Lambert je također opisala kako su štakori pokazivali jedno neobično ponašanje tijekom vrhunca pandemije covida 19.
“Kada sam ušla u laboratorij, primijetila sam nešto neobično: tri štakora željno su potrčala u stranu kaveza gdje sam se nalazila, skačući kao što moj pas čini kada mi želi pokazati da želi u šetnju.”
Nakon toga, tim je preusmjerio fokus na proučavanje kako iščekivanje pozitivnih događaja može oblikovati neuralne funkcije, tjerajući štakore da čekaju nagradu.
Preliminarni rezultati ovih studija sugeriraju da su štakori, kada su bili prisiljeni čekati svoje nagrade, postali “optimističniji” i bili su bolji u rješavanju problema i kognitivnim zadacima.
“Preliminarni rezultati sugeriraju da štakori od kojih se traži da čekaju svoje nagrade pokazuju znakove prelaska s pesimističnog kognitivnog stila na optimističan u testu osmišljenom za mjerenje optimizma glodavaca. Bolje su obavljali kognitivne zadatke i bili su hrabriji u svojim strategijama rješavanja problema”, pojasnila je Lambert.
Dakle, sve u svemu, bila je prilično dobra ideja naučiti štakore da voze, kako za štakore tako i za ljude koji su ih proučavali.
Studija je objavljena u časopisu Behavioral Brain Research.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!