Donosimo komentar naše Nataše Božić.

Kad počinje život – o tome svijet raspravlja otkad zna za sebe, to je ključna etička dilema u ideološkom sukobu koji je star gotovo koliko i čovjek, a sigurno onoliko koliko je stara medicina.

Ja ću, kao katolkinja, reći da život počinje začećem i pripada Bogu. Moj susjed možda da počinje s otkucajima srca i pripada čovjeku, netko treći da počinje prvim udahom, rođenjem. Kad počinje život nismo se kao ljudski rod složili, ali oko jednoga nema dileme: kada počinje pravo na pravnu osobnost.

Osoba koja nije rođena – nema OIB, osobnu iskaznicu ni zdravstvenu knjižicu. Na osobu koja nije rođena ne odnosi se Konvencija o ljudskim pravima, niti UN-ova Konvencija o pravima djeteta, niti ijedan drugi zakon. Na osobu koja nije rođena – ne odnosi se niti Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece.

Ponovimo kako se zove taj zakon: Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece. ‘Ajmo još jednom, zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na SLOBODNO ODLUČIVANJE o rađanju djece. Sviđalo se to Željki Markić, Nataši Božić, vama, njima, našima i vašima ili ne – u Hrvatskoj postoji takav zakon, a ne zakon o pravu nerođenih na život.

Taj zakon regulira prava i obveze građana i građanki koji žele sterilizaciju ili prekid trudnoće, te zdravstvenog sustava. Taj zakon ne regulira – kao ni drugi zakoni – pravo na život ili pravo na liječenje nerođene osobe, odnosno ploda, fetusa, bebe u trbuhu. Taj zakon ne poznaje pojmove abortus, pobačaj, fetocid, inducirani porod, a ni eutanazija – ništa od tih o kojima ovih dana govore ministar Beroš i istaknuti liječnici – nego isključivo termin: prekid trudnoće.

U slučaju Mirele Čavajde i njezinog zahtjeva na prekid trudnoće oko kojeg svi imamo mišljenje, stav, emociju i priču za podijeliti – KLJUČNA JE STVAR SAMO OVO – ima li ona po zakonu koji u imenu ima “slobodno odlučivanje” – pravo slobodno odlučiti o rađanju djeteta sve do trenutka poroda?

Važeći zakon kaže da žena ima pravo na prekid trudnoće do desetog tjedna bezuvjetno, a nakon 10. tjedna samo ako je ispunjen jedan od tri uvjeta:

– ugroza života i zdravlja same žene

– ako liječnici očekuju da će se dijete roditi s teškim prirođenim tjelesnim ili duševnim manama

– kad je do začeća došlo kaznenim djelom.

Ključno je, dakle, pitanje: ako je ijedan od ovih uvjeta ispunjen – tko onda odlučuje o prekidu trudnoće: majka ili država u vidu povjerenstva?

Može li država kroz svoju produženu ruku – Povjerenstvo na Rebru – narediti ženi da rodi dijete koje će živjeti kao biljka ili ona o tome ima pravo odlučiti sama?

O tome se ovdje radi. Ime zakona daje odgovor na to pitanje, no hoće li on ostati mrtvo slovo na papiru – u Hrvatskoj bi se o tome moglo odlučivati u dugotrajnom sudskom postupku. Odbije li drugostupanjska komisija zahtjev Mirele Čavajde, ona najavljuje pokretanje sudskog postupka. Bit će to prvi poznati sudski postupak u kojem će se u Hrvatskoj propitivati odluka države da ženi zabrani prekid trudnoće.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.