Na tisuće ljudi, tijekom ratova devedesetih, srpska policija je pod prijetnjom oružjem, prisilno odvodila na ratišta u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Samo za vrijeme akcije Oluja 1995. policija Srbije prisilno je mobilizirala 5.000 muškaraca, tvrde u srpskom Fondu za humanitarno pravo.
Oštećeni o tome šute zbog straha, a gotovo dvadeset godina kasnije država poriče prisilnu mobilizaciju.
U lipnju 1995. godine policajci su, na silu, odveli na bosansko ratište jednog muškarca. U Srbiju je došao kao izbjeglica iz Zadra, a zbog onoga što mu se dogodilo na jednom beogradskom parkingu, i gotovo dva desetljeća kasnije, strahuje govoriti pod punim imenom i prezimenom.
“Kada sam htio otvoriti auto osjetio sam pritisak u leđa, okrenuo sam se i vidio sam policajca, to je bila automatska puška, uperena mi u leđa, rekao mi je: ‘Stoj ne mrdaj, ruke u vis’, i ja sam podigao ruke preko vozila. Tražili su me dokumente, rekao sam tu su u džepu nakon čega su ih pogledali i rekli ovaj ostaje s nama”, rekao je za N1.
Taj čovek samo je jedan od nekoliko tisuća ljudi koji su pod prisilom 1995. godine zadužili uniformu i oružje. Država je tako otvoreno kršila čitav niz vlastitih zakona, a danas njene institucije prisilnu mobilizaciju ili poriču, ili odlučuju da o njoj šute.
Ministarstvo obrane, u pisanom odgovoru Televiziji N1 negira da je u ratovima devedesetih uopće bilo prisilno mobiliziranih ljudi. Ministarstvo unutarnjih poslova, s druge strane, bez obrazloženja, navodi samo da nije u mogućnosti odgovoriti na naša pitanja o tome zašto su, i po čijoj naredbi, ljudi uhićeni i poslani na frontove.
Ipak, u jednom sudskom postupku vođenom u Beogradu, presudom je utvrđeno da je posttraumatski stresni poremećaj povezan s nezakonitim uhićenjem. Ta presuda ipak ostaje samo jedan korak prema pravdi.
Opširnije u prilogu Maje Dragić: