Bosna i Hercegovina oprašta se s 2017. godinom kao još jednim razdobljem ispunjenim velikim očekivanjima i još većim razočarenjima, suočena s ocjenom kako u njoj vlada najveća kriza još od potpisivanja Daytonskog sporazuma prije četvrt stoljeća.
Niti jedan od ključnih vanjskopolitičkih ciljeva kojega su vlasti u BiH sebi postavile nije ostvaren, odnose u zemlji do krajnosti su zaoštrili prijepori oko izmjena izbornog zakona, vladajuća koalicija na državnoj razini praktično se raspala još sredinom godine, a sve ključne političke stranke uvelike vode izbornu kampanju iako su opći izbori najavljeni tek za listopad 2018.
Posljedica takvih političkih odnosa u zemlji je usporeni rast domaćeg bruto proizvoda (BDP) koji će, po dostupnim procjenama Svjetske banke (WB) i Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), biti niži od ranije prognoziranih 3 posto te svakako lošiji od onoga zabilježenog 2016. godine.
Unatoč nadama BiH i dalje bez kandidatskog statusa
Kraj prošle godine u BiH je dočekan s optimizmom koji je potaknula činjenica da je europski povjerenik za politiku susjedstva i pregovore o proširenju Johannes Hahn u prosincu 2016. u Sarajevo osobno donio upitnik Europske komisije koji je trebao poslužiti za donošenje odluke o odobravanju statusa kandidata BiH za članstvo u Europskoj uniji.
VEZANE VIJESTI
Bilo je to na tragu očekivanja kako će BiH na taj način sustići druge države regije, jer sve one, osim Kosova, već imaju kandidatski status, te da bi ga i BiH mogla steći najkasnije do kraja 2017. Državama regije za popunjavanje upitnika trebalo je između dva i pet mjeseci.
Ispostavilo se ipak kako je to, u slučaju BiH, umjesto da ubrza proces njenih europskih integracija, samo dodatno ogolilo probleme u zemlji i upozorilo na njen disfunkcionalni sustav, ispunjen bezbrojnim mehanizmima koji omogućavaju blokade bez rješenja za njihovo otklanjanje.
Prvotni rok za popunjavanje upitnika istekao je još u travnju, a posljednji, zadan za 15. prosinca, također je probijen, bez ikakve naznake kada bi u Bruxelles mogli biti dostavljeni svi odgovori na nešto više od 3200 pitanja, koji trebaju pokazati “krvnu sliku” države s aspiracijama za članstvo u EU.
Problem je u tome što se u BiH ne mogu suglasiti ni oko elementarnih pitanja, poput onoga koliko taj zemlja ima stanovnika, jer vlasti Republike Srpske ne priznaju rezultate popisa stanovništva iz 2013. tvrdeći kako su oni “napuhani” dodavanjem 200 tisuća Bošnjaka.
Nema ni zajedničkog stajališta o tome kako odgovoriti na pitanje planira li BiH ustavne promjene i kakve ili, primjerice, kakva je stvarna opasnost od terorizma i radikalnog islamizma u zemlji.
Preostalih “dva do tri posto” pitanja bez odgovora tako bi moglo čekati na politički dogovor još mjesecima, a u BiH se mogu samo nadati da će 2018. biti nova prilika za stjecanje kandidatskog statusa.
Problemi oko aktivacije MAP-a u NATO-u
Gotovo je identična situacija s aktiviranjem Akcijskog plana za članstvo (MAP) BiH u NATO-u. Aktualni predsjedatelj Predsjedništva BiH Dragan Čović je, baš kao i u slučaju upitnika Europske komisije, optimistično najavljivao kako će se to dogoditi najkasnije do kraja godine, no njegove su se prognoze u oba slučaja pokazale neutemeljenima.
BiH ni do danas nije riješila pitanje uknjižbe nepokretne imovine na državno Ministarstvo obrane i to zbog otvorenih opstrukcija vlasti RS, a najutjecajnije države-članice NATO-a nisu pokazale nimalo razumijevanja za očekivanja političara u BiH da snize kriterije i odustanu od jasno postavljenih uvjeta te da se ta zemlja i s “polovičnim” rezultatima pusti korak bliže članstvu u Alijansi.
U međuvremenu se pojavio novi problem u vidu deklaracije o vojnoj neutralnosti, što ju je u listopadu usvojio parlament RS, koji je njome povezao sve odluke u BiH koje su vezane uz obranu s onima koje se donose u Srbiji.
Ta je deklaracija tek djelić složenog mozaika stalnih unutarnjih sukoba što ih generiraju suprotstavljeni politički koncepti, čije su krajnosti što jača država i što samostalniji entiteti, uključujući i “treći” s hrvatskom većinom, čije ju je uspostavu na samom kraju godine aktualizirao lider HDZ BiH Dragan Čović kada je izjavio kako je to “danas ozbiljna mogućnost za BiH”.
Ključne političke stranke u toj zemlji svoje ratove za budući izgled BiH trenutačno vode kroz rasprave o izmjenama izbornih pravila odnosno postojećeg izbornog zakona, čije su odredbe, koje govore o načinu biranja zastupnika u Dom naroda parlamenta Federacije BiH, stavljene izvan snage odlukom Ustavnog suda po prizivu Bože Ljubića.
O tome hoće li se ubuduće zastupnici u entitetskom Domu naroda iz reda konstitutivnih naroda birati pretežito iz županija u kojemu je jedan narod većinski ovisi hoće li cjelokupni izborni sustav biti temeljen na etničkim načelima, a iz toga bi automatski proizlazio model nacionalno zaokruženih teritorija kao temelja za mogući ustavni preustroj države.
HDZ BiH te Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorada Dodika, kao dominantna srpska stranka, snažni su zagovornici takvog modela, dok mu se odlučno protive bez iznimke sve stranke koje okupljaju pretežito bošnjačko biračko tijelo.
U parlamentarnoj su proceduri dva različita prijedloga izmjena izbornog zakona, jedan kojega je predložio HDZ BiH, a drugi Stranka demokratske akcije (SDA), no niti jedan za sada nema jasnu potporu većine u oba doma državnog parlamenta. U takvim je okolnostima moguće da konačnog dogovora uopće ne bude, što bi otvorilo mogućnost intervencije Ureda visokog predstavnika (OHR) iako visoki predstavnik Valentin Inzko tu opciju za sada otklanja.
Na djelu rat svih protiv sviju
No i bez rasprava o izbornom zakonu među strankama u BiH se zapravo od proljeća 2017. vodi neobjavljeni rat svih protiv sviju, koji je započeo distanciranjem Fahrudina Radončića, lidera Saveza za bolju budućnost (SBB) od vladajuće koalicije sa SDA i HDZ-om, iako ju nikada nije službeno napustio.
Radončić i SDA tako su već, uz razmjenu brutalnih uvreda za laži i lopovluk, započeli izbornu utrku natječući se za naklonost bošnjačkih birača. Blok okupljen oko Srpske demokratske stranke (SDS), koji je dio vlasti na državnoj razini, bio je oporba vladajućoj koaliciji pri usvajanju novog zakona o trošarinama, a HDZ i Dodikov SNSD, iako formalno izvan zajedničke koalicije, koriste svaku priliku kako bi potvrdili partnerstvo i nakanu jačanja suradnje.
Vijeće ministara BiH u takvim okolnostima djeluje kao potpuno raštimani orkestar, a slično je stanje i s vladom, odnosno parlamentarnom većinom, u Federaciji BiH, gdje se zakoni “guraju” uz potporu ad hoc koalicija temeljenih na trenutačnim interesima.
Nevladina organizacija Centri civilnih inicijativa (CCI), koja redovito analizira rad tijela izvršne i zakonodavne vlasti u BiH, ranije je upozorila kako je sadašnja državna zakonodavna vlast zbog kaotičnih političkih odnosa vjerojatno najneučinkovitija u posljednjih desetak godina.
O tome svjedoči podatak kako su do kraja rujna u državnom parlamentu bila usvojena samo četiri zakona i to ne nova, jer su u pitanju bila tek izmjene i dopune postojećih zakonskih akata.
Tome ipak treba dodati zakon o trošarinama, usvojen sredinom prosinca, no nakon silnih natezanja, i to zahvaljujući tankoj parlamentarnoj većini koju su opet “sklepali” zastupnici dijela vladajućih stranaka, ali i dijela oporbe.
Na rasprave o trošarinama potrošena je cijela godina, što je blokiralo aktiviranje već odobrenih kredita pa u 2017. godini u BiH nije počela gradnja niti jednog novog metra na autocesti na koridoru V c, što je opet kumulativno utjecalo na pad ukupnih investicija i očekivani gospodarski rast.
Kada se zbroje sva očekivanja i razočarenja u godini na izmaku, onima koji žive u BiH slabu utjehu može dati podsjećanje da ih u 2018. vjerojatno čekaju još veće kušnje i izazovi jer su izborne godine, kakva je iduća, po pravilu ispunjene najžešćim sukobima i blokadama.
