Socijalni radnici i psiholozi u Japanu u petak su u panici jer počinje škola, kada broj samoubojstava kod djece doseže vrhunac.

Svake godine petstotinjak malodobnika (mlađih od 20 godina) diže ruku na sebe u toj zemlji, napose oko 1. rujna, kada se nastavlja školska godina koja počinje u travnju i prekida se preko ljeta.

“Usporedimo li taj broj s 22.000 samoubojstava među svim dobnim skupinama, taj broj nije velik, ali samoubojstvo djece ne treba promatrati kao statistiku, nego kao društvenu tragediju”, upozorava Yutaka Motohashi, ravnatelj Japanskog centra za prevenciju samoubojstava.

YuYu Horun se pokušao ubiti u osnovnoj, a zatim i u srednjoj školi. Danas taj pjevač pomaže mladima koji više ne vide smisao života.

“Svakodnevno primam elektroničku poštu i pisma tinejdžera koji kažu da razmišljaju o samoubojstvu ili su to već pokušali učiniti”, rekao je za AFP taj tridesetogodišnjak koji kaže da ga je “spasila glazba” nakon teškog djetinjstva.

Po njegovim riječima, glavni razlog zbog kojeg djeca pomišljaju na samoubojstvo je osjećaj da nikamo ne pripadaju, ni obitelji, ni školi ni drugamo.

“Mnogi nisu osjetili ljubav svojih roditelja koji im je nerijetko nisu mogli pružiti jer je ni sami nisu primili. U mnogim japanskim obiteljima se malo razgovara”.

Usto, u školi se prema njima često strogo postupa i izloženi su pritisku da moraju uspjeti kako bi odgovorili na očekivanja društva.

Za takvu osjetljivu mladež “prvi dan škole potiče tjeskobu”, rekao je Kuniyasu Hiraiwa, predstavnik AfterSchoola, privatne organizacije koja pomaže roditeljima da otkriju znakove koji upućuju na rizik samoubojstva, napose putem posebnih priloga u medijima.

Hiraiwa preporuča da se “dijete ne prisiljava na odlazak u školu ako mu je to tog dana posebno teško” te pohvaljuje inicijativu školskih knjižnica koje tjeskobnu djecu pozivaju da se sklone u njihove prostorije.

“Kažem im: Niste sami, ako imate problem razgovarajte bilo s kim, samo razgovarajte i netko će vam sigurno pomoći. Ako se nemate kome povjeriti nazovite ‘SOS telefon za djecu’ pri ministarstvu”, istaknuo je u petak ministar prosvjete Yoshimasa Hayashi.

Ukupna stopa samoubojstva u Japanu je s 24,2 na 100.000 stanovnika u 2005. pala na 17,3 u 2016., što je pad od 28,5 posto, ali je i dalje najviša među zemljama G7.

Usto je prijeko potrebno pratiti poruke koje se objavljuju na društvenim mrežama budući da djeca, za razliku od odraslih koji se  obraćaju telefonskim službama za prevenciju, ostavljaju na internetu znakove upozorenja.

No sredina nažalost često zanemaruje te pozive u pomoć, žali se YuYu Horun.

Posebna skupina izložena snažnom pritisku su i mladi u ranim dvadesetim koji ulaze na tržište rada.

Oni se osjećaju “nevrijednima” ako ne uspiju u tvrtki koja ih je zaposlila na temelju kriterija izvrsnosti jer završavaju najbolja sveučilišta u zemlji.

Premda su mediji u zadnje vrijeme izvještavali o više slučajeva i prozivali poslodavce zbog “karoshija” (iscrpljivanja radom do smrti), problem ni izdaleka nije riješen zbog duboke ukorijenjenosti stroge radne etike, straha od gubitka ugleda i netraženja pomoći.