U Europskoj uniji baci se više od 88 milijuna tona hrane na godinu, a u Hrvatskoj više od 400.000 tona, odnosno više od 1.000 tona na dan, dok su istodobno police socijalnih samoposluga prazne, upozoreno je u petak u Zagrebu na predstavljanju novih europskih smjernica za doniranje hrane kojima se želi ublažiti taj veliki problem.
Nove europske smjernice za doniranje hrane, usvojene potkraj listopada ove godine, predstavili su eurozastupnica Biljana Borzan, izvjestiteljica Europskog parlamenta za Izvješće o smanjenju bacanja i povećanju doniranja hrane, i voditelj Predstavništva Europske komisije u RH Branko Baričević.
“Preko 88 milijuna tona hrane se godišnje baci u EU, u isto vrijeme četvrtina građana je u riziku od siromaštva. U Hrvatskoj se godišnje baci preko 400 tisuća tona hrane godišnje ili više od tisuću tona na dan. U isto vrijeme, police socijalnih samoposluga su prazne. Ovim smjernicama Europska unija želi potaknuti doniranje i smanjiti enormne količine bačene hrane u Uniji”, kazao je Baričević.
VEZANE VIJESTI
Bacanje hrane treba smanjiti za 50 posto do 2030.
Više od pedeset europskih propisa trenutačno se odnosi na bacanje hrane. Iz njih proizlaze nacionalni propisi o porezima, fitosanitarnim mjerama, trgovini, humanitarnim udrugama, rokovima valjanosti hrane, odgovornosti za hranu i drugim pitanjima.
Nove smjernice prvi put na jednom mjestu objedinjuju upute i savjete kako urediti sustave doniranja hrane, a da se pritom poštuju svi europski propisi i ne ugrožava sigurnost hrane niti zdravlje primatelja donacija. Namijenjene su državama članicama, posrednicima, humanitarnim organizacijama i drugim subjektima u procesu doniranja.
Smjernice nisu zakonski obvezujuće, no na osnovi njih Hrvatska bi trebala izraditi nacionalne smjernice prilagođene svojoj situaciji i zakonskim rješenjima, kako bi ostvarila cilj usvojen na razini UN-a da se do 2030. baca 50 posto manje hrane.
“Izrada smjernica je bila jedna od glavnih točaka mog izvješća u Parlamentu i drago mi je da se Komisija maksimalno angažirala po tom pitanju. Trgovci i proizvođači su mi se žalili da nisu sigurni kako tumačiti neke zakonske odredbe te da ih to odvraća od doniranja. Primjer je što napraviti s paketom jogurta u kojem je jedan oštećen. Smjernice daju odgovor na to i brojna druga pitanja te tako smanjuju rizik za donatore i primatelje”, kazala je Borzan.
“Europska komisija snažno potiče države članice da na temelju europskih smjernica izrade nacionalne. Nadam se da će naša nadležna ministarstva to napraviti što je prije moguće jer za neka rješenja ne trebamo izmišljati toplu vodu. Ove blagdane će mnogi naši sugrađani božićni ručak dobiti u pučkim kuhinjama i socijalnim dućanima, trebamo se svi skupa potruditi da im oni imaju što dati”, poručila je.
Situacija u Hrvatskoj
Dok neke države članice EU-a imaju uređen sustav doniranja hrane, primjerice u obliku banaka hrane, u Hrvatskoj on počiva na humanitarnim organizacijama, volonterima i na dobroj volji realnog sektora. Prije dvije godine ukinut je PDV na donacije i donesen pravilnik o doniranju hrane, no značajnog pomaka nema. Razlozi su brojni, od slabe infrastrukture do kompliciranih procedura i proturječnih propisa.
“Kod nas postoje porezne prepreke koje su djelomično otklonjene kroz pravilnik, ali doniranje nažalost nije zaživjelo u većoj količini budući da pravilnik obvezuje da se hrana mora donirati 7 dana prije isteka roka. Trgovci često gledaju da namirnicu prodaju do zadnjeg dana, makar i po akcijskoj cijeni”, kazala je Borzan u izjavi za novinare.
Hrvatska bi, smatra, mogla uvesti različite porezne olakšice i poticaje za doniranje hrane, kao što to čine mnoge druge europske zemlje.
U Francuskoj poduzeća mogu, primjerice, ostvariti porezne olakšice od 60 posto neto knjigovodstvene vrijednosti donirane hrane, a u Španjolskoj 35 posto, što znači da donatori hrane taj postotak vrijednosti donirane hrane mogu odbiti od poreza na dobit za svoja poduzeća.
U Portugalu donatori mogu odbiti do 140 posto vrijednosti hrane u vrijeme doniranja ako se tu hranu upotrijebi u socijalne svrhe. Francuska ima i zakon koji obvezuje trgovce da sklope trajne sporazume o doniranju s bankama hrane. Tim sporazumima uređuje se i prijenos vlasništva nad hranom te, posljedično, i odgovornost za njenu zdravstvenu ispravnost, navela je.
Borzan je upozorila također da se u Hrvatskoj ne koriste dovoljno europski fondovi koji bi mogli omogućiti financiranje skladištenja i transporta hrane.
Smatra isto tako da bi se nevladin sektor mogao bolje umrežiti u svrhu doniranja hrane, te da bi se moglo fleksibilnije tumačiti oznake za hranu “najbolje upotrijebiti do”.
Oznaka datuma “upotrijebiti do” stavlja se na lako kvarljive namirnice i nakon isteka tog roka hranu se ne može donirati jer se smatra nesigurnom. Oznaka datuma “najbolje upotrijebiti do” stavlja se na namirnice kao što su riža, tjestenina i sl. koje se često može konzumirati danima, tjednima, pa i mjesecima nakon isteka roka. Prema pravilima EU-a dopušteno je stavljanje prehrambenih proizvoda na tržište nakon datuma „najbolje upotrijebiti do” pod uvjetom da su oni zvodi i dalje sigurni, objasnila je.
“Rok ‘najbolje upotrijebiti do’ odnosi se ponajprije na kvalitetu hrane, a ne na sigurnost i u nekim državama članicama Agencije za sigurnost hrane su dale upute kako se treba ponašati s takvom hranom, kako procijeniti je li ona zdrava i pogodna za konzumaciju. U Hrvatskoj to još ne postoji pa tu možda postoji prostor za poboljšanja”, kazala je.
Borzan je također upozorila da se više od 50 posto ukupne količine bačene hrane baci u domaćinstvima, pozivajući građane da obrate više pozornosti na to.
Europski programi koji potiču doniranje hrane
Borzan je navela primjere europskih programa koji potiču doniranje hrane.
Fond europske pomoći za najpotrebitije (FEAD) služi tako uklanjanju najgorih oblika siromaštva pružanjem nefinancijske pomoći u obliku podrške u hrani, odjeći, higijenskih potrepština itd. Sredstvima FEAD-a može se kupovati hrana za doniranje, ali i pokriti troškovi humanitarnih organizacija nastali u vezi s prikupljanjem donirane hrane, njezinim prijevozom, skladištenjem i distribucijom. Hrvatska taj fond, kao i neke druge članice EU-a, ne koristi, kazala je Borzan.
Također, Zajednička poljoprivredna politika (CAP) u slučaju prekomjerne proizvodnje ili krize (npr. ruske sankcije) poljoprivrednicima omogućava subvencioniranje povlačenja viškova proizvodnje s tržišta
U slučaju da se povučeno voće i povrće povlači za pretvaranje u gnojivo ili energiju, proizvođaču se isplaćuje 50 posto rashoda. No kada je namjena besplatna distribucija u dobrotvorne svrhe, moguće je refundirati i do 100 posto troškova, kazala je.
Inicijativa “Najdonator”
Borzan je naposljetku podsjetila da je u studenom pokrenula akciju “Najdonator” – godišnju dodjelu priznanja istaknutim donatorima hrane u Hrvatskoj.
Prva dodjela priznanja bit će organizirana na proljeće u Europskom parlamentu u Bruxellesu, i to u kategorijama velikih proizvođača i trgovaca hranom te pekara.
“Priznanje će se dodijeliti tvrtkama koje su se istakle doniranjem hrane u 2017. godini. Svrha je inicijative nagraditi društveno odgovorno poslovanje tvrtki, jer neke od svojim donacijama hrane pomažu tisućama korisnika socijalnih samoposluga i pučkih kuhinja. Njihove akcije često prođu ispod radara, a mi smatramo da se za solidarnost treba odati priznanje”, kazala je tom prigodom.
