Ukrajina u nedjelju obilježava 29. godišnjicu najgore nuklearne katastrofe koja se dogodila u atomskoj centrali u Černobilu, oko 70 kilometara od Kijeva, javljaju agencije i ističu da je izrada novog sarkofaga za oštećeni reaktor odgođena.
U jedan sat i 23 minute iza ponoći, točno u vrijeme eksplozije reaktora, stotine ljudu su položili cvijeće i upalili svijeće u podnožju spomenika žrtvama Černobila u Slavutiču, mjestu na oko 50-ak kilometara od nuklearke koje je izgrađeno nakon nuklearnog incidenta za zaposlenike.
Predsjednik Petro Porošenko stigao je danas u Černobil kako bi odao počast žrtvama i preispitao kako se vode radovi na izradi novog zaštitnog čeličnog sarkofaga za reaktor 4 koji je ekspolodirao 26. travnja 1986. i zagadio veliki dio Europe, a najviše Ukrajinu, Bjelorusiju i Rusiju.
“Zahvaljući deblokiranim sredstvima međunarodne zajednice, nadamo se dovršiti izradu tog novog sarkofaga kako bi zauvijek zaštitili svijet od radijacije iz Černobila”, kazao je Porošenko.
U eksploziji nuklearnog reaktora poginula su dva radnika elektrane koja se zvala Memorijalna elektrana Vladimir Iljič Lenjin, a narednih dana od posljedica radijacije još 28 osoba.
https://youtube.com/watch?v=dS3WvKKSpKI
“Grad kao da je zaustavljen u jednoj sekundi”
“Zamislite da stojite na glavnom trgu u Karlovcu, a oko vas puste zgrade. Ne čuje se ništa osim vjetra i šuštanja lišća. Kao da je grad zaustavljen u jednoj sekundi”, govori Mihovil Pirnat (25).
Nikad, kaže, neće zaboraviti jezu i očaj koje je osjetio koračajući Černobilom, nakon nuklearne katastrofe prije 29 godina – pustim gradom.
Zagrebački student arhitekture ujedno je i član grupe Croatia Infiltration koja se bavi istraživanjem napuštenih objekata. To, kao i ljubav prema fotografiji, te želja za avanturizmom nagnali su ga na ovaj izlet.
“Na internetu sam pronašao ukrajinsku agenciju koja je nudila turistički razgled Černobila. Avion sam platio 1800 kuna, obilazak 120 dolara, a smještaj u Kijevu 35 eura”, kaže mladić, koji se u Černobil iz glavnoga grada zaputio ranom zorom.
U gradu, kaže, žive jedino vojska i vatrogasci, a u okolici je još 400 ljudi koji nikad nisu htjeli napustiti svoj kraj. “Nema mutanata. Evo mene, nije mi narasla treća ruka i ne svijetlim u mraku”, kazao je za 24sata.
