Ratovi iscrpljivanja, kao što je sukob Rusije i Ukrajine, obično se odlučuju prema tome koja strana ima bolju industriju oružja.
Ruska ekonomija je gotovo 14 puta veća od ukrajinske, ali zajednički resursi ukrajinskih saveznika su toliko veći da bi ona trebala biti u stanju pobijediti. Ipak, kako sukob ulazi u treću godinu, ruska obrambena industrija je ta koja polako okreće rat u svoju korist, piše The Economist.
Na vrhuncu ljetne protuofenzive, Ukrajina je koristila oko 7000 topničkih granata dnevno, znatno više od Rusa. No to se preokrenulo od prošlog mjeseca, dok su ukrajinske snage ograničene na 2000 granata dnevno, Rusi su pucali pet puta više.
Zapad se sada suočava s izborom, rekao je ranije ovog mjeseca Jack Watling, stručnjak u ruskom think-tanku u Londonu. Može dati Ukrajini ono što joj treba, “ili ustupiti nepovratnu prednost Rusiji”.
Tko daje i koliko?
I Amerika i Europska unija imaju problema s isporukom pomoći. U Washingtonu, vojna pomoć vrijedna 61 milijardu dolara zaustavljena je u Kongresu zbog svađe oko imigracije. U Bruxellesu je 50 milijardi eura financijske potpore onemogućeno vetom mađarskog proruskog čelnika Viktora Orbana.
Europljani su optimistični da će pomoć biti odobrena na summitu u veljači. Ali Ukrajina se brine da će zbog američkog stranačko držanje i neprijateljstva Donalda Trumpa stalno gušiti podršku Pentagona. To može ostaviti Kijev potpuno ovisnim o Europi.
Do sada Europljani nisu loše prošli. Predana vojna pomoć zemalja EU premašila je američkih 44 milijarde eura. Njemačka je dala više od 17 milijardi eura, a i nordijske zemlje daju mnogo. Ali Francuska je doprinijela sa mršavih 0,5 milijardi eura. Prošlog ožujka EU je rekla da će kupiti Ukrajini milijun topničkih granata tijekom godine dana, preko Europske obrambene agencije.
Do prošlog mjeseca isporučila ih je samo 480.000, iako EU i dalje inzistira da će ukupni iznos biti ispunjen. Ovog mjeseca NATO-ova Agencija za potporu i nabavu rekla je da će pomoći skupini članica EU-a u masovnoj kupnji 1.000 raketa za protuzračnu obranu Patriot u vrijednosti od oko 5 milijardi eura. NATO-u nije dopušteno slati smrtonosnu pomoć izravno Ukrajini, ali naredba će osloboditi zemlje članice da prebace vlastita sredstva protuzračne obrane.
Program EU-a za potporu proizvodnji streljiva (ASAP), koji je pokrenut u listopadu, dodijelit će 500 milijuna eura za povećanje proizvodnje granata, ali za to će trebati vremena. Početkom siječnja europski povjerenik za unutarnje tržište, Thierry Breton, predložio je fond od 100 milijardi eura za jačanje europske obrambene industrije. Breton kaže da ovo nije samo da bi se pomoglo Ukrajini, već i da se zaštiti od povlačenja Amerike iz NATO-a ako Trump ponovno postane predsjednik. Ali nije jasno podržava li još netko tu ideju.
Rusi u zamahu
Nijedan od ovih napora ne zadovoljava hitnost situacije. Rusija je ove godine povećala vojnu potrošnju za 68%, dosegnuvši 6,5% svog BDP-a. Prema estonskom ministarstvu obrane, ruska proizvodnja topničkog streljiva dosegnut će 4,5 milijuna jedinica ove godine. Justin Bronk iz Rusije smatra da Moskva isporučuje 100 projektila dugog dometa mjesečno, što je više nego dvostruko od kapaciteta na početku invazije.
Američka i europska proizvodnja također raste, ali nedovoljno brzo. Američka proizvodnja granata od 155 mm trebala bi dosegnuti 1,2 milijuna godišnje do 2025., šesterostruko povećanje u odnosu na prošlu godinu. Sash Tusa, obrambeni analitičar u Agency Partners, tvrtki za istraživanje kapitala, procjenjuje da će europska proizvodnja dosegnuti 1,25 milijuna. Ali za razliku od Amerike, gdje su tvornice streljiva u državnom vlasništvu, Europa ovisi o privatnim tvrtkama, zbog čega su povećanja manje izvjesna.
Europa ima četiri glavna proizvođača streljiva: njemački Rheinmetall, britanski bae Systems, francuski Nexter u vlasništvu vlade i Nammo, koji je u vlasništvu norveške i finske vlade. Nakon hladnog rata koncentrirali su se na stvaranje manjeg broja sofisticiranijih sustava. Tim Lawrenson iz International Institute for Strategic Studies, kaže da su postali slični obrtnicima koji izrađuju mali broj izvrsnih proizvoda. Prije prelaska na proizvodne linije visokog tempa, žele da vlade osiguraju sigurnost višegodišnjih ugovora, kaže Jan Pie, koji je na čelu asd-a, europske vojne trgovinske organizacije.
“Naše su narudžbe već tri puta veće nego što su bile u ožujku 2022.”, kaže Morten Brandtzaeg, šef Namma. Kaže da je povećan proizvodni kapacitet toliko velik da vlada mora pomoći industriji da podijeli rizik. Ali zakoni EU-a o tržišnom natjecanju spriječili su izravna ulaganja u industrijsku bazu koja Pentagon može učiniti.
Najnapredniji europski proizvođač bio je Rheinmetall. Obvezao se na godišnju proizvodnju od 700.000 topničkih metaka do kraja 2024., a ove će godine u Ukrajini otvoriti pogone za proizvodnju i održavanje oklopnih vozila. Većinu narudžbi plaća Njemačka.
Kvantiteta iznad kvalitete
Jedan od načina da se Europa brže razvije moglo bi biti ublažavanje tehničkih specifikacija. Ionako će granate rijetko zadovoljiti fino podešene zahtjeve zapadne točnosti kada se ispaljuju iz ukrajinskih često istrošenih topničkih cijevi. A sigurnosni propisi za dugotrajno skladištenje nemaju mnogo smisla za granate koje će biti ispaljene za nekoliko dana. U ratovima iscrpljivanja potreba za kvantitetom gotovo uvijek nadjačava kvalitetu.
Proizvodnja drugih vrsta streljiva, posebno vođenih raketnih sustava s više bacača (GMLR) i kopnenih presretača za protuzračnu obranu (GBAD), još je teže za Europu, koja je veliki dio svoje proizvodnje raketnih motora prepustila Americi. Estonsko ministarstvo obrane procjenjuje da će Ukrajina trebati 8760 GMLR-ova godišnje do 2025.
No, dok Europa može proizvoditi GMLR-ove i presretače, sada to ne može činiti u velikim razmjerima. Estonci kažu da je godišnja proizvodnja za neke europske raketne sustave protuzračne obrane jednocifrena. Nico Lange, bivši savjetnik njemačkog ministarstva obrane, kaže da kako bi najveći europski proizvođač projektila, MBDA, mogao postaviti nove tvornice, vlade moraju kupiti proizvodnju u vrijednosti od najmanje deset godina. Kad bi se sada ulagalo, on smatra da bi rakete mogle početi stizati 2026.
Europa će se ove godine boriti da zadrži Ukrajinu u borbi ako američka pomoć presuši. Dugoročno gledano, uz sve neizvjesniju američku potporu, EU nema drugog izbora nego ponovno izgraditi svoju obrambenu industriju. “Imamo tehnologiju, moramo izgraditi kapacitete”, kaže Brandtzaeg.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!