Vladimir Putin još jednom zadovoljno trlja ruke. Poljoprivrednici su ove godine diljem Europe izašli na ulice, uvjereni da su jeftini ukrajinski proizvodi koje uvoze njihove zemlje krivi za njihove probleme. Dovelo je to do najvećih trzavica u političkoj vezi Kijeva sa zapadnim saveznicima od početka rata. A glavni razlog za to što poljoprivrednici ove godine ne mogu prodavati svoju robu nema nikakve veze s Ukrajinom, nego je još jedno Putinovo maslo.
Rusija zapravo izvoz hrane, posebice pšenice, koristi kao oblik meke moći, a predsjednik Vladimir Putin polako pobjeđuje u ratu žitaricama koji je ‘proglasio’ još sredinom prošle godine. Rekordna poljoprivredna proizvodnja i enorman izvoz snizili su cijene usjeva (nakon što su prvo zbog rata izrazito poskupjeli) pa poljoprivrednici posvuda trpe štetu jer se ne mogu natjecati s njima.
Istovremeno je ruski predsjednik Vladimir Putin strateški uspio uvjeriti europske poljoprivrednike da je Ukrajina kriva za njihove nedaće. Nakon što je novi neprijatelj’ vješto označen, zemlje poput Poljske odgovorile su blokadom granica s Ukrajinom početkom ove godine, okrivljujući je da je njihovu žetvu učinila nerentabilnom.
Varšava je čak prošle godine jednostrano zabranila uvoz žitarica iz Ukrajine. Bila je to reakcija na prezasićenost opskrbe koja je uslijedila nakon ruske invazije na Ukrajinu i blokade crnomorske rute – ukrajinske glavne izvozne rute na svjetska tržišta.
Privremena rješenja – dugoročni problemi
Nakon što se Rusija u srpnju prošle godine povukla iz sporazuma o žitu (koji je Ukrajini omogućavao izvoz preko Crnog mora unatoč ratnim okolnostima), Kijev je uspio uspostaviti vlastiti koridor preko teritorija EU-a.
Prosvjedi su ugrozili krhku poljsku koalicijsku vladu, prisilivši novog premijera Donalda Tuska da krene u misiju uvjeravanja drugih europskih čelnika da je nužno ograničiti uvoz ukrajinskog žita. Nedavno ga je u tome podržao i francuski predsjednik Emmanuel Macron, a on je također na meti farmera u svojoj zemlji.
Unatoč tome što su sve oči uprte u ukrajinski uvoz, nekoliko zemalja EU-a nastavilo je koristiti jeftine ruske proizvode. Španjolska, Italija i Francuska stalni su kupci ruskog žita. Na poticaj Poljske, Latvije, Litve i drugih istočnih zemalja EU-a, Europska komisija spremna je ponovno uvesti carine na uvoz iz Rusije, što bi zapravo udvostručilo cijenu i srušilo potražnju.
Međutim, kako piše Politico, tržišni analitičari ovaj potez vide više kao kozmetičke promjene nego kao stvarno rješenje za tešku gospodarsku situaciju s kojom se suočavaju europski poljoprivrednici, s obzirom na to da je relativno nizak udio uvoza na tržište EU-a.
Analitičari koje navodi Politico smatraju da bi bilo puno bolje (i dugoročno važnije) da zemlje EU-a, umjesto svađe oko utjecaja ukrajinskog i ruskog uvoza na europske poljoprivrednike, pomognu Ukrajini u izvozu žitarica kako bi spriječile globalnu dominaciju Rusije, posebno u zemljama s nižim standardom.
Putin preko žita širi geopolitički utjecaj
Značilo bi to da se Ukrajina pod svaku cijenu mora vratiti na svoja tradicionalna tržišta u trećim zemljama da bi se Rusija istisnula s njih.
Rusija je uspjela skrenuti pozornost sa sebe, preusmjerivši svoj golem izvoz pšenice u druge regije svijeta u kojima je nastojala zadržati geopolitički utjecaj. Inače, glavna tržišta ruskih žitarica su Turska, Egipat i Iran, ali porastao je i izvoz u Alžir, Indoneziju i Bangladeš.
Moskva je prošle godine tako poslala stotine tisuća tona besplatnog žita u zemlje Afrike i Azije, dodvoravajući se tamošnjim autoritarnim režimima i pomažući im u suzbijanju građanskih nemira.
Ruski šef diplomacije Sergej Lavrov potpisao je i unosne ugovore s Brazilom, Meksikom i drugim zemljama Latinske Amerike, čiji su usjevi stradali zbog ekstremnih vremenskih uvjeta.
Što se tiče Afrike, Rusija izvozi samo dva proizvoda – oružje i žitarice – te tamošnje tržište postaje sve važnije za nju. No Moskva, za razliku od drugih velikih izvoznika žitarica, ne igra po pravilima, tako da zasigurno postoje dugoročni rizici ove rastuće ovisnosti o ruskoj robi u Africi te bi afričke zemlje trebale pod hitno diversificirati svoje izvore, što će Rusija naravno svim silama željeti spriječiti.
Korak bliže BRICS-ovoj burzi žitarica
Vjetar u leđa Rusiji mogla bi dati i članice skupine BRICS jer sve više naginju ruskom prijedlogu o osnivanju zajedničke burze žitarica, a ona bi omogućila da ih nabavljaju izravno od proizvođača i spriječila “zapadne špekulante na tradicionalnim robnim burzama da određuju cijene”.
“Svi ti burzovni indeksi formiraju se ili u SAD-u ili u Europi, u Parizu. Ne znam koliko Francuzi proizvode žita? Sigurno manje nego mi, a tamo se formiraju burzovni indeksi. To je nepravedno i utječe na naše cijene”, rekao je Putin na sastanku s predstavnicima poljoprivrednog sektora početkom ožujka.
Kina i Indija najveći su proizvođači pšenice u svijetu, a Rusija je najveći izvoznik žitarica, pa bi zajednička burza članica BRICS-a, koja uz tri velika proizvođača te Brazil i Južnoafričku Republiku od prošle godine obuhvaća i Egipat, Etiopiju, Iran i Ujedinjene Arapske Emirate, značajno utjecala i na druga svjetska tržišta.
Pristup burzi imale bi i zemlje koje nisu članice BRICS-a, a cijene ne bi bile izražene u dolarima.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare