Pripadnici ruske oporbe, oni koji se s njome mogu povezati kao i oni koji su bježali od mobilizacije Putinovog rata, ali i oni koji su ga samo kritizirali - svi su na meti ruskih obavještajnih službi koje rade prekovremeno diljem svijeta. Analizu donosi New York Times.
U studenom 2022, piše novinar NYT-a, kolege iz redakcije upozorile su ga da bude oprezan što jede. Prestao je naručivati hranu iz restorana
Na početku, kako kaže, nije tome pridavao previše pažnje. Sve do trenutka u kojem mjesec dana kasnije, kolegica iz redakcije, Elena Kostyuchenko, nije prijavila simptome trovanja. Pretpostavka je da se radilo o pokušaju atentata Rusije.
Takve priče postale su rutina. Prošle godine, istraživačka novinarka Alesya Marokhovskaya, doživjela je maltretiranje u Češkoj. Tijelo ruskog defektora Maxima Kuzminova nađeno je prepuno metaka u Španjolskoj. U oba slučaja je pretpostavka umiješanosti Kremlja. Oporbene ličnosti su jako dobro znale da čak i u izgnanstvu ostaju mete ruskih obavještajnih službi.
Pasivni disidenti
Ali nisu samo oni u opasnosti. Postoje stotine i tisuće Rusa koji su napustili domovinu jer nisu htjeli imati veze s Putinovim ratom ili su bili – izbačeni pod optužbom da ga nisu dovoljno prigrlili. Ovi “pasivniji” disidenti bili su na meti nadzora i otmica, često pod neadekvatnom zaštitom zemalja primateljica.
Krajnje je zastrašujuće saznanje da Kremlj proganja obične ljude diljem svijeta i čini se kao da – nikog nije previše briga.
Novinar NYT-a piše da je sakupljao informacije o ruskom targetiranju izgnanika od samog početka invazije. Izvori su bili raznoliki; od ljudi koji su preživjeli otmice i nadzor Kremlja sve do vođa ruskih dijaspora diljem svijeta, kao i nekolicine aktivista za ljudska prava koji su im pomagali.
Obični ljudi pod spregom Kremlja
Kremlj poriče bilo kakvu uključenost, uglavnom pod egidom da ne može komentirati što se događa pojedincima u drugim zemljama. No, dokazi se neprestano gomilaju.
Vokalni trener koji je uhićen u Kazahstanu na zahtjev Moskve, sišao je s uma u lokalnom zatvoru. Skrbnik za starije zadržan je u Crnoj Gori po nalogu Rusije u operaciji koju je vodio Inteprol. Učitelj kojeg su armenski graničar zadržali nakon što je učenicima pričao o ruskim zločinima u Buchi. Vlasnik prodavaonice igračaka, punk-rock glazbenik – to su samo jedni od mnogih uhvaćenih u internacionalnu mrežu Kremlja.
To je uistinu globalna operacija. U Britaniji, azilante se prati, a opozicijski događaji u Londonu prepuni su tajnih agenata. Ksenia Maximova, anti-kremljska aktivistica rekla je za NYT. Ruski obavještajci poslani su u Njemačku, Poljsku i Litvu, kako bi nadzirali tamošnju dijasporu, rekao je Evgeny Smirnov, odvjetnik specijaliziran za slučajeve špijunaže. Prijetnje emigrantima zabilježene su i u Rimu, Parizu, Pragu…
Podmukle metode
Neke od metoda su posebno podmukle: Lev Gyammer, aktivist u izgnanstvu u Poljskoj je dvije godine dobivao poruke, navodno od svoje majke. “Levushka, nedostaješ mi. Kada ćeš mi doći?” i “Sine, čekam te. Dođi uskoro.” Ignorirao ih je. Njegova majka Olga umrla je pet godina ranije. Još jedan ruski ekspatrijat, čiji su stariji roditelji opterećeni zdravstvenim problemima, odabrao je povjerovati kada ga je medicinska sestra zadužena za njih porukom obavijestila o požaru u njihovom stanu. Brže bolje je otišao iz Finske samo kako bi bio odveden u zatvor gdje je bio mučen. Naravno da požara nikad nije bilo.
Oni koji nisu nasjeli na prevaru podvrgnuti su nadzoru. Zaposlenica LGBT organizacije jedne je večeri šetao psa u kvartu u gruzijskom Tbilisiju kad je primjetila da je prati dron. Bio je rani svibanj, dvije godine otkako je pobjegla iz Rusije s ostatkom kolega. Požurila je natrag u svoj stan ne bi li se sakrila, ali i dalje je čula zujanje drona. Pratila je zvuk sve do balkona gdje ju je dočekao uređaj. Svega desetak centimetara od nje.
Suradnja s drugim zemljama
Zemlje domaćini često surađuju s Rusijom. Na nekim mjestima, lokalna policija čak odrađuje posao nadzora za svoje ruske kolege. U Kazahstanu lokalni specijalci pomažu Rusiji uhvatiti one koji su pokušali pobjeći od obvezne mobilizacije. U Kirgistanu policija koristi tehnologiju prepoznavanja lica kako bi uhvatila one za kojima traga Kremlj prisiljavajući ljude da napuste gradove i odu u izolirane planinske predjele. U slučaju da ne pomažu aktivno ruskom režimu i dalje su često vrlo spore u pokušaju da ga iskorijene na vlastitom teritoriju.
To je bio slučaj sa Sergejem Podsitnikom, novinarom koji je istraživao vojne veze između Rusije i Irana. U ožujku ove godine, još uvijek ushićen viješću da će tvornica dronova koju je razotkrio biti sankcionirana, vraćao se u svoju sobu u Duisburgu u Njemačkoj. Prije nego što je otišao u egzil, gospodin Podsitnik bio je dio oporbene mreže Alekseja Navaljnog i stekao je naviku paziti da ga nitko ne prati. Ispred svojih vrata slučajno je bacio pogled preko ramena – i ugledao kako iza ugla viri stranac koji prati svaki njegov pokret.
Podsytnikov kolega također je primijetio da ga promatra isti čovjek, ali bile su potrebne dvije žalbe da bi lokalne vlasti pokrenule istragu. Činilo se da policija u Duisburgu jednostavno nije mogla shvatiti da je moguće da se u njihovom gradu odvija špijunaža pod pokroviteljstvom Rusije.
Slučaj je ubrzo zatvoren bez pronalaska počinitelja, što je možda bila greška. Duisburg je jedno od središta, prema Dossier Centru, istraživačkoj organizaciji sa sjedištem u Londonu, iz kojeg su agenti ruske vojne obavještajne jedinice vršili sabotaže u inozemstvu.
Bijeg od mobilizacije gotov nemoguć
Podsytnik je sada na sigurnom, ali nisu svi bili te sreće. Prognanici koji su doživjeli sličan nadzor ponekad završe tako da nestanu bez traga – bilo to s praga veleposlanstva u Armeniji ili crkve u Gruziji – samo da bi se pojavili u ruskim pritvorima. Nemoguće je procijeniti koliko se često to događa. Ipak, možemo pretpostaviti, kažu izvori za NYT, da postoji mnogo više slučajeva poput onog Lava Skorjakina, koji je prošlog listopada odveden iz svog hostela u Kirgistanu, uguran u auto i deportiran natrag u Rusiju. Jednostavno ne znamo za njih.
Mnogi su Rusi u inozemstvu ranjivi i nemaju zaštitu. U ljeto 2023. grupe civilnog društva uputile su peticiju Europskom parlamentu da pomogne u legalizaciji ljudi koji su odbili boriti se za Putinovu vojsku; no nije bilo smislenog odgovora. Politički azil rutinski se uskraćuje ne samo osobama koje izbjegavaju regrutaciju nego i aktivistima – ponekad uz monstruozne argumente da je ‘situacija u Rusiji normalna i da možete računati na pošteno suđenje'”, rekla mi je Margarita Kuchusheva, imigracijska odvjetnica s Cipra.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare