Teško je povjerovati da su posljednje izjave pape Franje, koje su mnogi protumačili kao iznimno političke, bile baš toliko krivo shvaćene koliko on vjeruje.
Papa Franjo 2017. godine je postao prvi čelnik Katoličke crkve koji je posjetio anglikansku crkvu u Rimu. Nije se direktno referirao na engleskog kralja Henrika VIII., koji je istupio iz Katoličke crkve 1534. godine. Papa tada nije niti pozvao mlade Engleze da poštuju nasljeđe Henrika VIII., jednog od najvećih, ali i najokrutnijih engleskih vladara, kao ni da slave kulturno bogatstvo Anglikanske crkve, piše Politico.
U svojoj propovijedi, papa je priznao da su anglikanci i katolici “jedni druge stoljećima promatrali kroz prizmu neprijateljstva i sumnje,” ali pozvao je obje skupine da “se uvijek oslobode od predrasuda iz prošlosti.”
Međutim, prošlog tjedna papa je pozvao mlade Ruse, okupljene na skupu katoličke mladeži u Sankt Peterburgu, da ne odustanu od svog “nasljeđa velikog, prosvjetiteljskog Ruskog Carstva.” U snimci obraćanja objavljenoj na internetu, papa se poziva na cara Petra Velikog i caricu Katarinu Veliku. Ruski predsjednik Vladimir Putin oboje je spomenuo u svojim pokušajima da opravda svoju invaziju na Ukrajinu i raspiri ratne strasti među svojim građanima.
Dakle, prije šest godina Henrik VIII. je ignoriran, ali Petar Veliki, čija je vladavina Rusiju stavila na put imperijalizma i pokoravanja Europe, navodno zaslužuje poštovanje.
Je li ovo slučaj pape bez sluha ili je u pitanju nešto drugo?
Gotovo smo mogli čuti hihotanje iz Kremlja dok je Putinov glasnogovornik Dmitrij Peskov papine komentare opisao kao “ugodne.”
“Pontifeks poznaje rusku povijest, to je vrlo dobro”, rekao je Peskov, dodajući da su papine riječi “u skladu” s naporima ruske vlade da podučava Putinovu verziju povijesti.
Nije iznenadilo što su papini komentari izazvali salvu kritika iz Ukrajine, uključujući i od nadbiskupa i čelnika grčke katoličke crkve Sjatoslava Ševčuka, koji je rekao da su riječi pape Franje “izazvale veliku bol i strah.” Kritizirajući papu zbog uzdizanja “najgorih primjera ekstremnog ruskog imperijalizma i nacionalizma”, ukrajinski nadbiskup je rekao: “Bojimo se da će te riječi neki shvatiti kao podršku nacionalizma i imperijalizma, koji su glavni uzrok rata u Ukrajini.”
Glasnogovornik ukrajinskog ministarstva vanjskih poslova Oleg Nikolenko izjavio je da je “žalosno što ruske ideje o velikoj državi, koje su uzrok ruske beskrajne agresije, svjesno ili nesvjesno dolaze iz usta pape čija bi misija trebala biti, barem kako mi to shvaćamo, otvoriti oči ruskoj mladeži pred katastrofalnim smjerom trenutne ruske vlasti.”
Vatikan se usprotivio kritikama, tvrdeći da Franjo nije želio hvaliti imperijalizam kada je mlade Ruse pozvao da budu ponosni na svoju baštinu. Činjenica jest da papin unaprijed pripremljeni govor nije bio poziv na imperijalizam.
“Posijte sjeme pomirbe, maleno sjeme koje u ovom trenutku, ove ratne zime, neće niknuti iz smrznute zemlje, no procvjetat će u proljeću budućnosti”, savjetovao je papa.
Ipak, te riječi pobili su improvizirani komentari u kojima se papa pozvao na “prosvijećeno rusko carstvo.” Spontanost tih riječi učinila ih je još moćnijima.
Iznenađuje što papa nije bio suzdržaniji, budući da ovo nije prvi put da je papa uvrijedio Ukrajinu – žrtvu ruske agresije.
Prošle godine u intervjuima za jezuitski časopis La Civilta Cattolica i talijanske novine Corriere della Serra, papa je izazvao pravu buru sugerirajući da je rat u Ukrajini posljedica “toga što NATO laje pred granicama Rusije.”
U intervjuima se papa također zapitao je li ispravno da sile Zapada naoružavaju Ukrajinu, objasnivši da pokušava shvatiti koji su uzroci ovog sukoba i zašto je Putin odlučio krenuti u brutalni rat.
“Ne mogu znati je li ovakav bijes nečim izazvan”, govorio je papa, “ali sumnjam da mu je možda pridonijelo ponašanje Zapada.”
Te riječi izazvale su ogroman bijes pa je bilo logično pomisliti da će papa Franjo u budućnosti pažljivije birati riječi ili barem se suzdržati od uzdizanja imperijalističkih figura u Putinovom panteonu ruskih heroja. Brončani kip Petra Velikog, koji se sa Šveđanima borio za kontrolu nad središnjom Europom, nadvija se nad Putinovim ceremonijalnim stolom u njegovom kabinetu.
“On će živjeti dokle god živi njegova stvar”, rekao je Putin novinaru Lionelu Barberu prije nekoliko godina.
Papa Franjo voli govoriti da Katolička crkva “nije politička organizacija s lijevim i desnim spektrom, kao što je slučaj u parlamentima.”
“Nažalost, ponekad se naše izjave tako shvaćaju, i to nije potpuno nerealno. Ali ne, Crkva to nije”, rekao je vatikanskim reporterima papa prije dvije godine.
Je li ovo, dakle, slučaj u kojem su njegove izjave svedene na politiku?
Iako Crkva po njegovom mišljenju nije politička organizacija, papu Franju mnogi vide kao vrlo politički nastrojenog, a teško je povjerovati – pogotovo uzevši u obzir ranije reakcije na njegove komentare o Ukrajini – da su ove posljednje njegove izjave baš toliko krivo shvaćene. Papa je prvi isusovac na čelu Katoličke crkve i cinici bi mogli reći da su njegovi intervjui zapravo tek sofističke vježbe koje se toliko često povezuju s njegovim redom.
Franjo nije mnogo govorio o tome koliko crkava je uništeno u Ukrajini od početka ruske invazije. Neki njegove riječi vide kao dio njegovih dugotrajnih napora da pruži ruku ruskoj Pravoslavnoj crkvi i njenom vođi, patrijarhu Kirilu. Franjo sigurno ne želi uvrijediti Kirila nakon što ga je prošle godine upozorio da ne postane “ministrant Kremlja”.
Istovremeno, drugi njegovu poziciju stavljaju u kontekst njegovog odrastanja u Argentini za vrijeme vladavine Perona i raširene “kritike Zapada u stilu zemalja trećeg svijeta”, koja je mnogo bliža anti-amerikanizmu Putina i Kirila. To bi moglo biti u srži papinog razmišljanja o ratu.
“Franjo je prvi čelnik Katoličke crkve iz neke od zemalja u razvoju, a Crkvom vlada u vrijeme kada se demografski centar katolicizma jasno mijenja. Preko dvije trećine katolika danas više ne dolazi sa Zapada, a do sredine stoljeća taj udio će dosegnuti tri četvrtine. U takvom svijetu, logično je da će geopolitički instinkti Vatikana biti bliži Afričkoj uniji, Indiji ili zemljama OPEC-a nego Bruxellesu ili Washingtonu”, piše John Allen s katoličkog portala Crux.
Papine relativizacije sigurno ne pomažu Kijevu i njegovim zapadnim saveznicima da uvjere globalni jug da bi Rusija trebala postati izolirana zemlja zbog invazije na Ukrajinu.
Prema tome, Petru Velikom je oprošteno, a drugi veliki monarh, Henrik VIII., odbačen je kao izazivač raskola.
Onog dana kada je papa održao govor mladim Rusima, ukrajinski as Andrij Pilščikov, i sam katolik, srušio se u smrt u sudaru dva aviona za obuku u blizini Kijeva. Nije teško zaključiti što bi ovaj mladi pilot mislio o papinim komentarima.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
