Kada je privodio kraju svoj prvi mandat 2004., Vladimir Putin pokušao je razviti moderne kanale komunikacije sa svijetom, ponajviše Zapadom. Upravo zato je osnovan klub Valdai, na čijoj godišnjoj konferenciji sudjeluje i sam predsjednik. Valdai je postao jedan od glavnih načina na koji se ruski vođa obraća svijetu. Putin želi da svijet zaboravi Ukrajinu.
Od sredine 2000.-ih do ranih 2010.-ih, Putin je sate provodio na konferenciji, odgovarajući na pitanja vodećih ruskih stručnjaka, razgovarajući o jedinstvenom demokratskom razvoju Rusije i njenom otvaranju prema svijetu.
VEZANE VIJESTI
Ono što smo od Putina čuli 27. listopada na ovogodišnjoj Valdai konferenciji bila je radikalno drugačija retorika, piše politički analitičar Anton Barbašin za Al Jazeeru.
Prije samog događaja predsjednikov glasnogovornik Dmitrij Peskov obećao je da će javnost “više puta prečitavati” Putinov govor. Vjerojatno je predsjednik želio da se to dogodi, budući da se našao u trenutku koji će definirati njegovu ostavštinu, a sam je apsolutno uvjeren da ga povijest neće opisati kao gubitnika.
Ipak, mnogi nisu njegov govor vidjeli tako. Veliki dio obraćanja proveo je žaleći se na Zapad zbog čega su neki promatrači Rusije zaključili da se radi o još jednom naklapanju ogorčenog vođe koji je izgubio dodir sa stvarnošću.
No, važno je pročešljati Putinovu direktnu, a ponekad i vulgarnu, retoriku da bismo shvatili koja je njegova globalna strategija. Putin je poslao nekoliko poruka, namijenjenih različitim publikama, i pokušao naglasiti jednu ključnu ideju: Ovdje nije riječ o Ukrajini, već je u pitanju mnogo više od toga.
“Početak multipolarnosti”
Putinova glavna i najpopularnija priča namijenjena međunarodnoj publici je ona o “kraju unipolarnog vremena” i “početku multipolarnosti.” Propovijeda o tome gotovo otkad je postao predsjednik, inspirirajući se tekstovima bivšeg ruskog premijera i ministra vanjskih poslova, pokojnog Jevgenija Primakova.
VEZANE VIJESTI
Ne iznenađuje da je upravo taj narativ dominirao govorom u Valdaiju. Optužio je Zapad i SAD da stvaraju krize i siju kaos po svijetu, ponovio je svoje uvjerenje da rast drugih svjetskih sila zahtijeva poštovanje za njihove interese i sudjelovanje u stvaranju pravila kojima se upravlja svijetom.
Njegova ključna poruka koju je namijenio zemljama poput Kine i Indije je da bi kraj američke hegemonije trebao donijeti i kraj zapadne promocije demokracije i institucija vlasti, univerzalnosti ljudskih prava i, općenito, onoga što se naziva “liberalnim svjetskim poretkom.”
Takav razvoj trebao bi također osloboditi prostor za ne-zapadnu financijsku arhitekturu, a to je ideja koju Rusija promovira već desetljećima. Ona se već počela događati, do određene mjere, dedolarizacijom, ali ne onoliko brzo koliko je Putinu potrebno da bi se uspješno borio s negativnim posljedicama sankcija koje mu je nametnuo Zapad.
Ruski predsjednik također se obratio i globalnom Jugu, nudeći im moderniziranu verziju sovjetske poruke: Moskva poštuje suverenitet i pravo svake nacije da “slijedi svoj put”, za razliku od Zapadnih kolonijalnih sila koje povijesno to nisu činile. Naglasio je i kontinuiranu svjetsku dominaciju Zapada i njegovu “eksploataciju zemalja u razvoju kroz neokolonijalnu globalizaciju.”
Putin nije propustio priliku ni govoriti o “bolestima” Zapadnih društava, obraćajući se onima koji se ne slažu sa svojim vladama na Zapadu ili se bore protiv ustaljenih kulturnih i društvenih normi.
Time je želio iskoristiti sentimente konzervativaca na Zapadu, navodeći “cancel” kulturu i predstavljajući je kao despotsko brisanje svega što liberalne elite proglase pogrešnim ili neprihvatljivim. Govorio je o tradicionalnoj, kršćanskoj srži Zapadne civilizacije, odbacujući “čudne ideje” kao što su “deseci rodnih identiteta i parade gay ponosa.” Putin je naglasio da su za njega problematične elite Zapada, a ne narodi Zapada.
Ukrajina – “unutarnji problem”
Ruski predsjednik čak se pokušao obratiti i aktivistima za klimu, izjavivši da Zapad ignorira klimatsku krizu zbog svog sukoba s Rusijom. Ukratko, svima na Zapadu, Istoku i Jugu dao je dovoljno razloga da razmišljaju o vlastitim problemima i globalnim krizama da bi na taj način počeli gledati i rat u Ukrajini: Nije riječ o Ukrajini, nego o nečem mnogo većem.
To je poruka koju Putin i Kremlj žele poslati svijetu, a posebno Zapadu – cijena podrške Ukrajini previsoka je, a njena važnost zanemariva u usporedbi s onim s čim se svijet trenutno nosi. Ona se može riješiti jednostavno “dijalogom između jednakih.”
VEZANA VIJEST
Moskva, naravno, igra veliku ulogu u izazivanju tih kriza: pokrenuli su rat plinom s Europskom unijom, pokušali potkopati UN-ov dogovor o žitu, ograničili izvoz žita iz Ukrajine i pogoršali nestašicu hrane na globalnom Jugu. Cilj je skrenuti svjetsku pozornost s rata u Ukrajini i predstaviti ga kao malen, regionalni – ako ne i unutrašnji – problem.
I zaista, za one koji ne prate rat u Ukrajini detaljno, za one koji ne razumiju kontekst i koji ne vjeruju izvještajima o ratnim zločinima, ono što Putin govori čini se relativno razumno. Nažalost, ono što on naziva dijalogom ili rješenjem je zapravo puna predaja Ukrajine: On traži da Zapad okrene leđa hororima ruskog rata i okupacije.
To je multipolarnost o kojoj Putin propovijeda – svjetski poredak koji omogućuje onima koji imaju moć da rade što god žele i krše međunarodne zakone.
I dok Putin želi da svijet zaboravi na Ukrajinu, on sam je njome opsjednut. Za njega je ovo osobno; on želi provesti “povijesnu pravdu”, kako je on shvaća u svom ruskom imperijalističkom pogledu na svijet, zaključuje Barbashin.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare