Je li riskantni posjet predsjednice Zastupničkog doma SAD-a Nancy Pelosi Tajvanu bio važna demonstracija američke odlučnosti ili pak provokacija Kine, bez ikakve strateške koristi, ovisi samo o tome kada će - i hoće li uopće - popustiti bijesne izjave i vojno poziranje koji dolaze iz Pekinga.

Pelosi se prilikom posjeta toj demokratskoj samoupravnoj otočnoj naciji sastala sa zastupnicima parlamenta i predsjednicom Tsai Ing-Wen, čime je svoje domaćine tretirala kao predstavnike suverene države, u potezu koji će jamačno razbjesniti Kinu.

Njezin put na Tajvan je već doveo do pomutnje u već napetim američko-kineskim odnosima, koja je dovela do toga da je taj komunistički gigant poslao vojne avione na rub tajvanskog zračnog prostora i istovremeno pokrenuo vojne vježbe koje su poslale jasnu poruku da je Tajvan opkoljen.

Međutim, ako se takvi izljevi zaustave, a da ne dovedu do općeg rata u Tajvanskom tjesnacu – ključnom strateškom plovnom putu – i ako se izbjegne mogućnost brzopletih reakcija između kineskih i tajvanskih snaga, ili čak kineskih i američkih snaga u toj regiji, bura oko Pelosijinog posjeta mogla bi biti tek privremena. Slika predsjednice Zastupničkog doma američkog Kongresa koja dolazi pružiti potporu demokraciji u divovskoj sjeni Kine mogla bi postati jedan od značajnih trenutaka američke vanjske politike prema Aziji i Pacifičkom oceanu, stoji u analizi CNN-a.

Geopolitički odnosi između Washingtona i Pekinga predstavljaju najvažnije sučeljavanje bilo koje dvije države na svijetu. Odvija se kao generacijsko natezanje dvije civilizacije koje obje žele ugraditi svoje vrijednosti, svoj ekonomski sustav i svoju stratešku hegemoniju u ostatak svijeta.

Ali dok je Bidenova vlada nastavila politiku Trumpa u smislu tretiranja Kine kao protivnika – a ne kao konkurenta – osnovni cilj američke politike je i dalje izbjegavanje da se to pretvori u katastrofalan budući rat između te dvije nacije.

Dakle, ako je posjet Nancy Pelosi – potez koji kineski predsjednik Xi Jinping doživljava i kao osobnu uvredu jer je od kineskih tlapnji za osvajanjem Tajvana napravio egzistencijalno pitanje – trajno pogorša ionako loše odnose SAD-a i Kine, i dovede do onog što neki vide kao neizbježan sukob supersila, moglo bi se pokazati da se radilo o promašenoj procjeni.

Što je Pelosi postigla

Iz perspektive Pelosi, put na Tajvan je zasad dobro prošao. Najavom svog posjeta danima je plijenila pozornost svijeta, i prije nego što je stigla na otok američkim vojnim zrakoplovom. Kao ženska politička ikona odlučila je prkositi potpuno muškom vodstvu kineske komunističke partije i odbila da ju se zastrašuje. I pritom je sjela za stol s još jednim ženskim liderom, predsjednicom Tsai. Time je zauzela stav koji inspirira i kojim se založila za demokraciju, tu temeljnu američku vrijednost.

Cijela njena politička karijera je i obilježena Kinom – od 1991. kad je u šetnji Pekingom razvila prodemokratski natpis, pa sve do ovog pothvata na Tajvanu, usmjerenog protiv kineske komunističke partije. I to usred sve veće bojazni da bi Kina mogla pokušati silom zauzeti taj otok. U široj slici, pokazala je Kini da SAD neće pokleknuti pred apokaliptičnom retorikom iz Pekinga i da misli djelovati gdje god želi u azijsko-pacifičkoj regiji – bez obzira što Kina, regionalna velesila u usponu, misli o tome.

“Suočeni sa sve većom agresijom Kineske komunističke partije (KKP), posjet naše delegacije Kongresa treba gledati kao jednoznačan znak da SAD stoji uz Tajvan, našeg demokratskog partnera, koji mora braniti sebe i svoju slobodu,” Pelosi je rekla u eseju koji je izašao u Washington Postu baš u trenutku njenog dolaska u Taipei.

Čak i ako se ovo pokaže kao njena zadnja važna misija u inozemstvu u svojstvu predsjednice Zastupničkog doma – jer Demokratskoj stranci trenutno prijeti opasnost da izgube većinu u tom tijelu u na izborima u studenom – ovo se neće tako brzo zaboraviti.

Iako je njen put na Tajvan izazvao zabrinutost u američkom vanjskopolitičkim establišmentu njen posjet je dobio snažnu podršku na Capitol Hillu, sjedištu američkog Kongresa, gdje je među zastupnicima podrška Tajvanu čvrsto ukorijenjena, baš kao i neprijateljske sklonosti prema Kini. U nobičnom iskoraku američki Republikanci su pohvalili Pelosi zbog ovog poteza, iako su neki možda time htjeli nju predstaviti kao čvršći karakter od predsjednika Joea Bidena, koji je pak u srpnju javno priznao da američka vojska nije baš sretna zbog njenog odlaska na Tajvan.

“Podržavamo odlazak na Tajvan predsjednice Zastupničkog doma Nancy Pelosi,” stajalo je u izjavi koju je potpisalo 26 senatora iz Republikanske stranke. “Ovo putovanje je u skladu s američkom politikom Jedne Kine, kojoj smo predani. Također smo predani, više nego ikada, svim odredbama Zakona o odnosu s Tajvanom.”

Zakon o odnosu s Tajvanom (Taiwan Relations Act) je dokument kojemu je svrha odvratiti Kinu od invazije, i obvezuje SAD da prodaje obrambeno naoružanje vladi Tajvana. Nedavno su neki jastrebovi u Kongresu pozvali na daljnje jačanje tog sporazuma i da Washington prekine s politikom “strateške dvosmislenosti” koja znači da SAD namjerno ne nudi jasne odgovore za pitanje što misli napraviti u slučaju kineske invazije na Tajvan.

Neželjene posljedice koje je Pelosi posjetom možda pokrenula

Postignuća koja pelosi ostvari posjetom Tajvanu su uglavnom osobna, simbolična, i kratkoročna. Čini se da tijekom svog posjeta nije rekla ili učinila ništa što bi prekršilo politiku Jedne Kine, unatoč tome što Peking tvrdi suprotno. Ali u jednom trenutku tijekom svojeg obraćanja novinarima pohvalila je tajvanski narod za “hrabrost da promijene vlastitu zemlju kako bi postala demokratičnija”. SAD ne priznaje Tajvan kao državu. Bez obzira je li se radilo o lapsusu ili namjerno takvom izboru riječi, njen komentar će se svakako primijetiti u Pekingu.

Njen put na Tajvan bi također mogao opravdati razmišljanja među kineskim čelnicima da je Kongres odlučio još učvrstiti svoju podršku Tajvanu – a takav dojam bi mogao diplomatsku žicu po kojoj svi hodaju po pitanju statusa Tajvana konačno dovesti do točke pucanja. Iako to možda nije bila njena namjera, pogrešna shvaćanja ovakvih poteza u tako nestabilnom vanjskopolitičkom odnosu mogu dovesti i do vojne eskalacije.

Trajni porast kineskog vojnog i gospodarskog pritiska na Tajvan, ili pojačano neprijateljski stav prema američkim pomorskim i zračnim snagama u regiji mogli bi nas dovesti bliže u opasnost od izbijanja sukoba. Ako njen dolazak na Tajvan ubrza i potakne Xijevu odlučnost za pokušaj vojnog preuzimanja Tajvana, također će se pokazati da je to bilo kontraproduktivno.

Dužnosnici iz Bijele kuće, koji su u početku izražavali zabrinutost zbog Pelosinog posjeta, kasnije su promijenili retoriku kako bi naglasili da je odlazak na Tajvan – kojeg Peking smatra svojim teritorijem – njeno pravo, te da njezin posjet ne krši kinesko-američke sporazume koji kažu da je Narodna republika Kina jedina legitimna vlada Kine. Ali također se činilo da pripremaju američku javnost za duže razdoblje sve veće eskalacije koji idu u smjeru sukoba s Kinom.

Iako nema logike da Kina misli kako bi rat sa SAD-om bio u njenom interesu, John Kirby, koordinator za strateške komunikacije američkog Vijeća za nacionalnu sigurnosti (National Security Council) javno je nabrojao kakve bi sve manje korake Peking mogao poduzeti, na sličan način na koji je Amerika sa saveznicima objavila obavještajne podatke uoči ruske invazije na Ukrajinu.

“Čini se da se Kina pozicionira za potencijalne daljnje koraka u danima pred nama, a možda i na dulji vremenski period”, rekao je Kirby u utorak. Upozorio je da bi kineske provokacije mogle uključivati ​​ispaljivanje projektila u Tajvanskom tjesnacu, ili oko Tajvana, ili masovno ulaženje vojnih aviona u zračni prostor koji nadgleda tajvanska protuzračna obrana. Rekao je da bi Kina također mogla početi javno inzistirati na tvrdnjama kakve su se nedavno pojavile, u smislu da Tajvanski tjesnac uopće nije međunarodni plovni put.

Za globalne opskrbne lance koji su već pod velikim pritiskom zbog pandemije, taj tjesnac ima ključnu važnost jer kroz njega prolazi većina svjetskog pomorskog kontejnerskog prometa.Bilo kakav pokušaj Kine da ugrozi morske puteve kako bi povećala pritisak na Tajvan mogao bi imati razorne ekonomske posljedice i napraviti dubok politički efekt u SAD-u i u ostatku svijeta. Čak i samo pričanje o potencijalnom poremećaju prometa u Tajvanskom tjesnacu mogao bi dovesti do rušenja globalnih tržišta. To bi dodatno pogoršalo muku koju trpe obični Amerikanci koji se već bore s povišenim troškovima svega zbog rastuće inflacije, koja bi uostalom mogla dovesti do kraha Demokrata na izborima u studenom.

“Neki od ovih postupaka bi bili samo nastavak trenda kojeg gledamo posljednjih nekoliko godina, ali neki bi mogle biti i drugačijeg, većeg, opsega i razmjera”, rekao je Kirby.

Imajući sve to na umu, treba se zapitati je li Pelosin posjet Tajvanu postigao nešto što bi bilo vrijedno potencijalno dugoročno pogoršanog sigurnosnog okruženja oko Tajvana koje bi SAD i Kinu moglo dovesti bliže međusobnom sukobu.

“Slažem se da je njeno pravo tamo ići. No pitanje je ima li to smisla”, rekao je Phil Mudd, bivši dužnosnik FBI-a i CIA-e koji sada radi kao CNN-ov protuteroristički analitičar. “Ona može ići, ali zašto? Što se time dobiva?”

Bivši američki veleposlanik u Kini, Max Baucus, rekao je Richardu Questu iz CNN Internationala da u kontekstu opasno pogoršanih odnosa između SAD-a i Kine Pelosin posjet nije bio mudar potez.

“Moj je mišljenje, iskreno, da nije trebala ići. Cilj američke vanjske politike je smanjiti napetosti s Kinom, a ne povećati ih”, rekao je taj bivši Demokratski senator iz Montane. “Njezin posjet očito povećava napetosti. Nema nijednog vanjskopolitičkog razloga da tamo ide. Tajvanci već znaju da imaju našu podršku.”

U Kini, kao i u SAD-u, unutrašnja politika je možda glavni razlog zbog kojeg se oko Tajvana stvara opasan trenutak. A posjet kalifornijske Demokratkinje možda je samo ubrzao taj trend.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.