Neki od onih koji su prije 18 godina podizali statistiku rođenih, danas podižu statistiku hrvatske vojske. Na Hrvatskom vojnom učilištu "Dr. Franjo Tuđman" održao se Dan otvorenih vrata.
Anamarija živi svoj san. Jedna je od kadetkinja Hrvatskog vojnog učilišta Dr. Franjo Tuđman.
“Još od malena, djevojački san, još kad sam imala 5-6 godina sam znala da to želim i to sam vukla kroz cijelo svije školovanje. Trenutno živim svoj san i izvrsno je”, kaže Anamaria Ćurković, kadetkinja. Njezin san nije tipični djevojački san. Ona jednog dana želi biti vojna pilotkinja.
“Jednostavno, nebesa, visine, to je nešto iznad zemlje, to je nešto što te privlači. Tako i mene privlači biti pilotkinja i taj san nadam se da će se ostvariti”, pojašnjava Ćurković.
A svoje snove ostvaruje i Jozo Jurčević, mladi kadet koji se ponosi svojim odabirom zanimanja.
VEZANE VIJESTI
“Vojska me oduvijek privlačila. Najviše domoljublje, ali i ono što vojska kao organizacija nosi, a to je red, rad i disciplina”, navodi Jurčević.
I doista, na učilištu vlada red, rad i disciplina. Kadeti se bude u šest ujutro, nakon čega slijedi “Pozdrav domovini” i nastavni sadržaji.
“Nakon toga je ručak i poslije ručka je obuka i neke druge obveze koje ispunjavati i koje traju do večere”, izjavio je Jurčević.
No, zahtjevna obuka se isplati jer nakon školovanja odmah dobivaju posao.
“Ostaju u sustavu osam godina. U tih osam godina dobivaju svoju prvu časničku dužnost, zapovjednu dužnost, kao zapovjednici vodova u postrojbama oružanih snaga RH na cijelom teritoriju RH.”, kaže Tomislav Kasumović, zapovjednik Kadetske bojne.
Vojnom učilištu ne manjka kandidata. Mnogi učenici jedva čekaju da postanu kadeti.
“Želim postati kadet jer sam već od malena htio biti vojnik. U obitelji imam dosta lovaca i odavno sam upoznat s oružjem i oduvijek me to privlačilo”, kaže učenik Andreas Martin.
“To je nešto od djetinjstva. Stvarno, moraš imati posebno nešto. Kada dižeš zastavu treba srce zakucati. Sve ovo što ovdje vidimo želimo znati. Da kad te probude u tri ujutro ti želiš znati kako sastaviti i rastaviti hrvatsku pušku. To je jednostavno neopisivo”, zaključuje učenica Sandra Markulić.
