Jadranka Kosor bila je gošća emisije Pressing.
Na društvenim je mrežama krenula lavina komentara, kad sam najavio vaše gostovanje u Pressingu, oko toga što vi više možete reći. U SAD-u, primjerice, imamo drugačiji odnos prema onima koji su bili u vladi, a u Hrvatskoj, kad ste bivša premijerka, ljudi misle da niste više relevantni. Zašto je to tako?
VEZANE VIJESTI
Ja mislim da još moramo puno raditi. Tu je odgovornost i na političkim strankama. Žao mi je, pokušavala sam na kraju uvesti jedno pravilo da se pozovu svi bivši premijeri na ručak, to je Milanović napravio jednom u svom mandatu. To postoji u Americi. Pogotovo u kriznim situacijama. Fotografija Nancy Reagan i Baracka Obame jako je dirljiva. To je supruga bivšeg predsjednika, koja je očigledno uživala puno poštovanje. Kod nas postoji praksa, i u običnom životu, a pogotovu u političkom, kad si bivši nešto, onda si zapravo mrtav. Puno se puta to komentira kao politička smrt. Uopće stavljati žive ljude u kontekst mrtvaca je strašno i morbidno. Imala sam tu sreću ili nesreću u 20 godina u visokoj politici proći sve. Čovjek puno nauči i može pomoći tim savjetom. Ja se osjećam živom i sposobnom. Mislim da bivši premijeri i predsjednici imaju odgovornost prema državi.
Osjećate li se nesigurno u Hrvatskoj kad vam prijete po društvenim mrežama?
Mislim da ta polarizacija i vrsta netolerancije koja se uzgaja u jednom dijelu političkog spektra u ljudima izaziva iskrenu mržnju. Ja se ne bojim, jedino mislim što bi se moglo dogoditi jest kad se vraćam sama doma kasno navečer, da me netko tresne bejzbolskom palicom. Nije ugodno kad dobijem pismo u kojemu piše da će me živu zakopati. Obuzme vas tjeskoba. To dobrim dijelom rade manijaci i luđaci. Nemam više zaštitu. Oni to zato i rade. Nikad ne možemo znati tko je to. Ja nemam problema s borbom, samo mi reci puno ime. Anonimni su mi nebitni, njih blokiram na Twitteru. Znate kako se žene najlakše vrijeđaju. To nije normalno. Ja nekoga koga prezirem ili smatram da je glup niti slušam niti ga na bilo koji način slijedim. Muškarci su puno hrabriji upravo zato što misle da sam žena i da me nema tko braniti. Mislim da bi bilo lakše da sam imala muškarca pored sebe.
Što želite poručiti tim brošom? Često ste nakit koristili kao poruku neverbalne komunikacije. Koje su bile skrivene poruke?
Pretpostavila sam da ćete i to pitati. Ovo je paun koji se sjaji. Poruke sam slala, da. Jednom sam kupila jedan nakon sastanka s gospođom Albright. Ona mi je poklonila svoju knjigu o broševima i poručila mi je da nikad ne odustanem i kad me kritiziraju da kupim još veći broš. Za potpisivanje pristupnog ugovora nosila sam Hrvatsku sa zvjezdicom. Imam dosta broševa.
Kakav je vaš odnos s Borutom Pahorom? Vi ste uspjeli s njime dobro surađivati…
Presudno je bilo povjerenje. Za mene je tu bilo niz otežavajućih okolnosti. Ja sam bila nova. Njegov razgovor s bivšim premijerom je bio fijasko i onda sam došla ja. Slovenija nam je u tom trenutku blokirala 14 od 36 poglavlja, koja nisu imala veze s granicama. Znala sam da je nužno uspostaviti povjerenje. Ako to uspije, da možda možemo nešto napraviti, ako ne, onda ne postoji ništa što se može napraviti. Pahor mi je priznao da je mislio da nemam nikakvo znanje o vanjskoj politici, pa se prevario. Imala sam dobre savjetnike i dobre ljude koji su usrdno radili. Kad je sve bilo gotovo, mi smo zaista postali dobri i otišli na večeru i svako iz svog rakursa pričali što je bilo u tim danima. Uzajamno povjerenje bilo je ključ. Držali smo se dogovora. Nakon naših razgovora tete a tete, došlo je do sporazuma. Bez tog rješenja mi ne bismo mogli nastaviti pregovore.
Kolindu Grabar Kitarović ste prozvali zbog zloporabe službenog auta u privatne svrhe. Kakvo je danas vaše mišljenje o predsjednici?
Smatram da, s obzirom na ustavne ovlasti predsjednice ili predsjednika države, koje su vrlo ograničene, osoba koja dođe na tu dužnost mora ispuniti barem minimum obećanja koja je dala u kampanji. Ona nije ispunila nijedno. Niti preseljenje s Pantovčaka, koje je bilo okosnica kampanje, niti smanjivanje proračuna za 30 milijuna niti broja zaposlenika za 100. To bi bilo važno upravo za vraćanje povjerenja u politiku. Od branitelja u šatoru je dobila veliku potporu, rekla je da će se baviti njihovim problemima. Šator još uvijek stoji.
Zašto niste imali petlje do kraja raščistiti poslove i afere vezane uz Kalmetu?
Ja nisam bila niti glavni državni odvjetnik niti išta slično, prema tome, pisalo se koješta. Kalmeta mi je davao čvrstu potporu u borbi protiv korupcije i kriminala. Bio je moj ministar i nikad ni u jednom trenutku ništa osim te otvorene potpore nisam vidjela. Sasvim smo solidno surađivali. Što se tiče pitanja koja su se otvarale u to vrijeme, ostaje na njemu i državnom odvjetništvu.
Kako bi, kao premijerka, riješili situaciju u SOA-i, nakon što bi primili od predsjednice potpisanu smjenu?
Mislim da se to meni ne bi moglo dogoditi. Očito je da se između njih dogodio razgovor o Lozančiću. Ako je to tako i bilo, pa se dogodilo presretanje, nema šanse da bih ovako reagirala.
S ovim iskustvom koje imate, koja bi bila vaša preporuka Predsjedniku Vlade, kod izbora suradnika?
Ja inače ne volim preporuke ni savjete, ali sasvim sigurno, budući da je on bio u specifičnoj situaciji, kad je predlagao suradnike od kojih praktički nikoga nije poznavao, poručila bih mu da treba birati suradnike u koje ima povjerenja i treba birati hrabre ljude.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.
