Gost Dnevnika u 22 bio je Zorislav Antun Petrović koji je godinama upozoravao na korupciju koja je vidljiva i u javnoj nabavi.
Poslodavci idu otvoreno prema ministru, njegov odgovor tek ćemo čuti, no mislite li da će se stvari mijenjati?
Može se nešto promijeniti, ja se nadam pozitivnim propisima, jer imamo bezbroj sivih zona. Najbitnije za bilo kakvu poštenu javnu nabavu je etika i moral. Nema tog propisa da natjera nekog da poštuje zakon u potpunosti ako moral u društvu nije takav da se vara država.
VEZANE VIJESTI
Prateći kroz godine stanje oko javne nabave, dalo se iščitati kako su nerijetko neki bili optuživani za primanje mita dajući velike poslove tvrtkama koje i nisu bile najpovoljnije… Evo javnost je proteklih dana pratila aferu MIG-ovi…
Ja sam zadnjih 15 godina, koliko se intenzivno bavim korupcijom, imao priliku razgovarati s brojnim ljudima, koji kažu da je temelj dobar propis, koji ne može sam funkcionirati. Ne možete imati djelotvornu javnu nabavu, ako nemate, primjerice, djelotvoran Zakon o sprečavanju sukobu interesa, što za sobom povlači brojne druge stvari. Tu su se neke stvari pomaknule, više znamo o javnoj nabavi, bolji je pravni okvir nego što je bio. Za manje od 100 godina stvorit ćemo uvjete da imamo efikasnu javnu nabavu.
Kako su problem riješile zemlje koje su prošle tranziciju kao Hrvatska?
Transparentnost je najjednostavnije rješenje, kad su podaci svima dostupni tad je teško varati. Što je više podataka tu, što je pravni okvir bolji, što se više informacija pojavljuje vani, to je manja vjerojatnost da će netko varati. Postoje, naravno, uvijek ljudi koji su toliko bezobrazni i drski prema novcu poreznih obveznika da će varati. Ja sam vidio brojne primjere.
Ne možemo očekivti da sve bude nadzirano…
To je dobrim dijelom pitanje etike i morala, kako sam već rekao. Ako mi kao birači nećemo našim političarima tolerirati da si kupuju malo skuplji auto, onda će ti ljudi debelo razmišljati kako upravljati našom zajedničkom imovinom. Cijela poanta postupka javne nabave je da postignemo transparentnost u potrošnji javnih sredstava. Privatnici su vodili najviše računa o svom novcu, odatle se privatne tvrtke može usporediti s javnim tvrtkama. Gdje postoji diskrepancija, ima razloga za sumnju. Kako pretočiti to u zakon, ne znam, nije ni bitno, ali čim dignemo galamu da se vidi kako se naš novac troši, onda će se nešto promijeniti.
Sve što se pojavi kao afera u javnosti, svaki poziv na djelovanje rezultira lošim odazivom i opravdanjem da imamo vlast kakvu zaslužujemo…
Vlast uvijek imamo onaku kakvu zaslužujemo. Jedan od načina da se ljudi osvijeste je da shvate da oni plaćaju državni proračun. Novac u proračun ne pada s neba, svatko od nas daje 20 tisuća kuna u proračun svake godine. Kad bismo osobno morali to uplatiti iz bruto plaće, onda bi se sigurno osvijestili i vodili više računa o tome i pitali zašto.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook.
