Udruga obveznika RTV pristojbe „Pretplatnik“ putem priopćenja se osvrnula na raspravu o nabavi programskih sadržaja od neovisnih proizvođača od strane Hrvatske radiotelevizije na ovotjednoj sjednici Programskog vijeću HRT-a.
Priopćenje prenosimo u cijelosti:
“Udruga Pretplatnik smatra da su odgovorne osobe time potpuno pogrešno interpretirale javnu ulogu HRT-a. Naime, javnost se na taj način o novom-starom HRT-ovom problemu nabave djela od neovisnih proizvođača programa, od iznimne važnosti za funkciju javne televizije, kojeg javne europske televizije rješavaju s posebnom pozornošću, ponovno informira na netransparentan i neargumentiran način. Sve se olako svodi na kritiku dosadašnje prakse, iako je, zapravo, problem u tome što HRT do danas nije uskladio svoju praksu s europskim propisima i standardima, ali ni s vlastitom regulativom.
VEZANE VIJESTI
U glavi III. Zakona o HRT-u (nastavno: Zakon), u kojoj se definiraju sadržaji i funkcija javnih usluga HRT-a, odredbama članka 11. definirane su obveze HRT-a prema neovisnim proizvođačima programa, po kojima je HRT dužan najmanje 15 posto svoga programskog proračuna izdvojiti za nabavu europskih djela neovisnih proizvođača, pri čemu mjerila i postupak nabave moraju biti definirani uvjetima poslovanja, dok se izvješće o provedbi postupka dostavlja Programskom vijeću HRT-a i Vijeću za elektroničke medije do 31. ožujka za proteklu godinu. Nadzor nad zakonitosti provođenja tih odredbi provodi i Nadzorni odbor HRT-a.
Ponajprije, razriješimo sve dileme oko razloga zbog kojeg je zakonodavac utvrdio obvezu plaćanja RTV pristojbe. Pristojba se ne prikuplja kao isključivi prihod HRT-a i za podmirivanje materijalnih prava njegovih zaposlenika, već kao javni, namjenski fond za kvalitetno i učinkovito ostvarivanje javne uloge koja je HRT-u dodijeljena Zakonom.
Javna uloga svih javnih RTV servisa ostvaruje se vlastitom (tzv. in-house) i vanjskom proizvodnjom programskih sadržaja. Javni sektor je poslovično neučinkovit, pa su vrlo često in-house produkcije puno skuplje (a pritom ne nužno kvalitetnije) od onoga što nude neovisni televizijski producenti. Zbog svega toga, javni RTV servisi primaju sredstva pristojbe i radi njihove važne uloge u razvoju nacionalnih audiovizualnih tržišta. Uostalom, HRT ima zakonsku obvezu „razvijati raznovrsnu proizvodnju audiovizualnih, glazbenih i radijskih djela angažirajući najbolje kreativne potencijale sredine“.
Europska iskustva pokazuju da javni RTV servisi sve veći udjel programskog sadržaja naručuju od vanjskih producenata ili ulaze u koprodukcije s drugim javnim RTV servisima (praksa koju HRT iz nepoznatih razloga dosad uopće nije razvio!). Isto tako, i HRT treba stalno polako podizati udjel programskog sadržaja nabavljen od vanjske produkcije, posebno u dokumentarnim i igranim sadržajima, ali i edukativnim i ostalim.
Nadalje, naglašavamo kako postoji problem netransparentnog postupka nabave programskih sadržaja od neovisnih proizvođača. Ta nabava mora biti transparentna, provedena po jasnim kriterijima i u funkciji produkcije onih sadržaja koji su definirani ugovorom. Ne treba naručivati ono što HRT može bolje, kvalitetnije i jeftinije proizvesti sam. Natječaji se moraju objavljivati uvijek u istom razdoblju godine, u pravilu s namjenom popunjavanja programske sheme u predstojećoj sezoni, a o rezultatima natječaja javnost i sudionici moraju biti promptno obaviješteni.
Utvrđivanje iznosa za nabavu programskog sadržaja od neovisnih proizvođača
Također, upozoravamo kako je još prošli saziv Nadzornog odbora HRT-a utvrdio kako postoje problemi oko načina utvrđivanja iznosa za nabavu programskog sadržaja od neovisnih proizvođača (15 posto godišnjeg programskog proračuna HRT-a), zbog čega se on stalno značajno potcjenjuje u odnosu na intencije zakonodavca, a osobito zbog:
- formule izračuna koju primjenjuje HRT, a u kojoj se uspoređuju stvarne i p
pripadajućem dijelu indirektnih), odnosno u dijelu materijalnih troškova te amortizacije materijalne imovine.
Dakle, ako je HRT u 2014. (još nisu objavljeni podaci za 2015.) deklarirao da od ukupnih prihoda od 1,4 milijarde kuna na troškove proizvodnje programa otpada svega 285 milijuna kuna (ili 20 posto!), pitamo se čemu uopće služi HRT i na što se troši preostalih 1,1 milijardi kuna?! Naravno, na vlastiti se program troši puno više, ali može se s velikom sigurnošću pretpostaviti kako se to ne deklarira i skriva u raznim računovodstvenim kontima kako bi angažman vanjskih produkcija bio manji.
Jedini lijek za takve neprihvatljive pojave je potpuna transparentnost poslovanja HRT-a te njegova puno veća odgovornost prema onima koji ga financiraju i koriste njegove javne usluge, tj. gledateljima i obveznicima RTV pristojbe.
Pitanjaod javnog interesa
U skladu sa zakonskim obvezama HRT-a, smatramo da javnost mora biti naročito informirana o sljedećim pitanjima:
1. Koliko je iznosio godišnji programski proračun HRT-a u protekle tri godine?
2. Koliko je iznosila realizacija troškova proizvodnje po sadašnjem načinu obračuna, ali i po dodatnom obračunu, koji mora uključiti troškove vlastitog osoblja (direktne i pripadajući dio indirektnih), s pripadajućim dijelom materijalnih troškova te amortizacijom materijalne imovine, oboje u protekle tri godine?
3. Koliko su iznosili troškovi nabave programskog sadržaja od neovisnih proizvođača u protekle tri godine? Koliko je iznio njihov postotni udjel u troškovima proizvodnje programa (po dosadašnjem načinu obračuna), a koliko po potpunijem obračunu iz prethodne točke, također u prethodne tri godine?
4. Koliko su iznosili troškovi in-house programske produkcije po minuti, odnosno troškovi nabavljene vanjske produkcije po minuti u protekle tri godine, kako bismo mogli izvršiti komparaciju učinkovitosti javnog i komercijalnog AV sektora?
Rasprava među obveznicima RTV pristojbe
Na kraju, pozivamo HRT da u najskorije vrijeme organizira javnu raspravu o važnosti neovisne produkcije za javne RTV servise te o prednostima nabave djela iz neovisne produkcije (primjerice, poticanja razvoja kreativnih industrija, poticanja zapošljavanja, poticanja razvoja i napretka audiovizualne industrije, bogatstva i raznovrsnosti medijskog programa i izraza, sekundarnog vlasništva HRT-a nad tim emisijama, pluralizma svjetonazora i ideja itd.).
Sve navedeno zahtijeva ozbiljan i sustavan odnos HRT-a prema nabavi djela od neovisnih proizvođača, potpunu transparentnost prema svim sudionicima procesa, dostupnost svih informacija javnosti te odgovornost nadzornih tijela – Programskog vijeća i Nadzornog odbora HRT-a – te regulatora, Vijeća za elektroničke medije, za provođenje procedure nabave i financijskog poslovanja u skladu sa Zakonom, a na kraju tu su prava, obveze i odgovornost osnivača, tj. Hrvatskog sabora i Vlade Republike Hrvatske.
O svim tim pitanjima Udruga Pretplatnik otvorit će raspravu među obveznicima RTV pristojbe i svim zainteresiranim pripadnicima stručne i profesionalne javnosti, kako bismo u skoro vrijeme mogli nadležnim državnim tijelima predložiti izmjene i dopune Zakona o HRT-kojima bismo potpunije, učinkovitije i pravednije regulirali uočene manjkavosti”, zaključuje se u priopćenju koje potpisuje predsjednica Udruge Pretplatnik, Nada Zgrabljić Rotar.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook.
