Vesna Pusić bila je gošća Pressinga.
Danas je bio zanimljiv dan na političkoj sceni. Odgođena je sjednica Vlade, premijer doslovno izjurio. Kolika je dubina političke krize u Hrvatskoj?
PROČITAJTE JOŠ
Ne trebate nikakva posebna saznanja iz tajnih ili unutarnjih izvora, svaki čovjek koji je zainteresiran za politiku vidi da se nalazimo u krizi. Imamo Vladu koja se sastoji od koalicijskih partnera koji ne razgovaraju.
Jesu li oni koalicijski partneri?
Naravno da su koalicijski partneri. Oni jedino zajedno imaju većinu u Saboru, a jedino putem te većine u Saboru mogu izglasati Vladu, kao što su učinili. Međutim, ta koalicija ne funkcionira. Ni na koji drugi način nijedan koalicijski partner, ni Most, ni HDZ ne mogu složiti većinu u parlamentu. Od osam sjednica Vlade, pet su bile telefonske. To govori da ne mogu ni sjediti zajedno. To nije za veseliti se, bez obzira na kojoj političkoj strani bili. To nije vlada za koju bih glasala, ali je zemlja moja i svima je stalo da stvari funkcioniraju.
Koliki je bio omjer?
Nismo u 4 godine imali ovoliko telefonskih sjednica. One nisu normalan način poslovanja, ali su izvanredan način poslovanja i koriste se samo u slučajevima kad imate neku odluku koja se mora hitno donijeti, a sjednica Vlade već bila ili se ne može čekati do sljedeće iz nekog razloga. Znali smo imati telefonsku sjednicu Vlade kad se pregovaralo sa sindikatima.
Kako to funkcionira?
Tajnica Vlade nazove svakog pojedinog ministra i kaže temu razgovora, prijedlog odluke i pita stav.
To djeluje dosta neoperativno i neučinkovito.
Sasvim je jasno da nijedna ozbiljna odluka koja zahtijeva bilo kakav razgovor ne može se donijeti na telefonskoj sjednici, jer tu ministri ne komuniciraju međusobno niti s premijerom. Mi nikd nismo imali telefonsku sjednicu Vlade zato što nismo imali redovnu Vladu.
Kako ocjenjujete ovu situaciju u kojoj ministri ne znaju razlog zašto premijer ne održava sjednicu. Je li se to događalo u vašem mandatu?
To se nikad nije dogodilo. U prvom redu nikad nije otkazivana Vlada nabrzinu. Mislim da je u četiri godine bilo dva puta da se Vlada nije održala, ali to se znalo dugo unaprijed.
Koja bi po vama bila obveza premijera zbog kojih se odgađa sjednica?
Mislim da bi bilo vrlo važno da se premijer obrati javnosti, da kaže o čemu se radi, jer sad je zaista vrlo neugodna i neizvjesna situacija i to ima utjecaja na ljude, na osjećaj sigurnosti, pa i na to kako nas drugi vide i kako ocjenjuju stabilnost zemlje. Ova situacija u kojoj se ne zna o čemu se radi, to je vrlo neobično, to nitko dosad nije vidio. Jedina koja bi mogla biti jest da se radi o putovanju u daleku destinaciju, pa je iz toga razloga nemoguće i drugi razlog jest da se nešto sasvim nepredviđeno privatno dogodi. Izvan toga, ne vidim nikakav razlog, osim ako doista nije kraj. Ne može čovjek funkcionirati unutar takve podjele i takve atmosfere. To je samo nagađanje, jer zbilja ne znam. Ono što je očito jest da koalicijski partneri ne mogu sjediti za stolom, a glavni lideri ne razgovaraju.
Kako predviđate budući rasplet situacije?
Iskreno rečeno, mislim da ćemo se neko vrijeme mrcvariti, ali moramo ići na izbore. Mislim da ni HDZ ovu situaciju ne može izdržati, ali ni Most. Ne mogu procijeniti, ali ono malo što čovjek može vidjeti po Saboru, jest da je ljudima sve previše i da stvar ne funkcionira. Na svim stranama ima luđaka i čudaka, ali i pristojnih ljudi i oni više ne mogu.
Vlada je imala dovoljno ruku u Saboru, ima li ih još uvijek?
Oni sami ne znaju, ja ne znam, u nekim trenucima imaju dovoljan broj ruku, za neke odluke čini se imaju, ali puno ne odučujemo u Saboru. Rad Sabora ovisi o radu Vlade. Mi sad imamo dugački dnevni red, na kojem ima 13 točaka koje su došle iz Vlade, sve ostalo su opozicijski prijedlozi. To je vezana djelatnost i očito je, a ne radi se o tome da se mi kao zemlja nemamo što napraviti, imamo. U Sabor ne dolaze značajniji prijedlozi i kako se ne održavaju sjednice Vlade, onda ne dolaze prijedlozi. Ne moraju biti zakoni, imamo priču oko obrazovanja. Ako smo u stanju provesti ozbiljnu raspravu organizirati.
Trenutno je upitan broj ruku, a s druge strane, je li bilo pokušaja političke trgovine?
Ja sam išla baš pitati sve svoje zastupnike, nas je 9 HNS-ovaca i jedan manjinac, međutim, ono što sam do sada čula jest da nije bilo takvih pokušaja što se tiče naših zastupnika. Mislim da je to zato što su naši ljudi podsjetili na slučaj Željka Sabe u Vukovaru, da je pokušaj pridobivanja zastupnika za neku pogodnost, kazneno djelo i zato se sjedi u zatvoru. Nije loše da je tako naglašeno, pa da svatko kome to padne na pamet bude toga svjestan. Mislim da će se teško usuditi.
Moramo priznati da se HNS neuobičajen broj puta pojavljivao u napisima i kombinacijama s HDZ-om. Kako to tumačite?
I meni je to bilo zanimljivo. Nije teško za pogoditi zašto, imamo 10 zastupnika. Nitko drugi nema 10 zastupnika. Most danas ima 12 zastupnika, HNS ima 10 zastupnika i ako bi HDZ htio nekako poslati poruku da će se preslagivati i da će zamijeniti Most u toj koaliciji, onda nema smisla kalkulirati s ljudima koji su u njihovoj koaliciji, a osim toga smo jedino mi i SDP koji imaju dovoljan broj ruku da to može i teoretski biti zamišljeno. Nije nelogično da je spin vezan na HNS, jer nema smisla nitko drugi.
Hoćete li tužiti gospodina Olujića vezano uz optužbe oko mature?
To bi mi bilo doista ispod svake časti i ljudskog dostojanstva. Ja sam maturirala s odličnim uspjehom u Drugoj gimnaziji u Zagreba, a nakon toga sam upisala Filozofski fakultet.
Je li Deklaracija o Domovinskom ratu bila besmislena?
To je bio pokušaj da se neke puno kompliciranije povijesne činjenice prekriju političkim izglasavanjem. To je nešto što se političkim deklaracijama ili odlukama ne rješava niti može riješiti. Svaka zemlja u svojoj povijesti ima svoje svijetle i tamne trenutke i ima unutar svojih svijetlih trenutaka neke tamnije.
Hoćemo li na vrijeme uspjeti izabrati ustavne suce?
Nećemo zapeti u ustavnoj krizi, ne treba previše dramatizirati. Činjenica da se sutra ne izaberu ustavni suci ne bi izazvala ustavnu krizu, jer nije neposredno situacija u kojoj Ustavni sud treba intervenirati, mislim da će se bez obzira na sve to dogoditi u roku.
Slijedi li Matija Posavec politiku HNS-a za nove izbore?
Slijedi.
Hoće li HNS na nove izbore ići bez SDP-a?
Nismo o tome razgovarali, ali ja na nove izbore gledam kao na produžetak postojećih izbora.
Pitanje oko ustavnih sudaca. Javnost se dugo time bavi. Rekli ste da neće doći do ozbiljnih problema, ukoliko oni ne budu izabrani na vrijeme. Hoćemo li sutra imati izlasane suce?
To što ne bi izabrali sutra ustavne suce ili za tjedan dana ili dva, ne bi izazvalo nikakvu ustavnu krizu. Naravno da je Ustavni sud, budući da je on u institucionalnoj arhitekturi, bio bi opravdan argument da ukoliko nema Ustavnog suda ne možemo ići na nove izbore i to doprinosi tome da se postigne kompromis oko prijedloga za 10 ustavnih sudaca, od kojih za neke bi čovjek čista srca glasao, a za neke ne nužno. Međutim, to je potrebno na neki način utvrditi što je prvi prioritet. Prvi prioritet je da se izvučemo iz ove gadne krize i da idemo na nove izbore. Budući da nam je za to potreban Ustavni sud, najmanje je zlo da izaberemo kakav takav Ustavni sud i da možemo ići na izbore umjesto da se mrcvarimo u ovoj lošoj situaciji.
Peđa Grbin rekao je da treba izabrati najbolje ljude. Imali smo različitih ljudi.
Apsolutno. Imali smo i svakakve odluke. Slažem se da bi trebali izabrati najbolje, ali to objektivno nije sluačaj, zato što je i zakonodavac tako postavio model izbora. Osim toga, osoba za koju ja mislim da je najbolja, netko drugi ne misli i obrnuti. Potrebne su 2/3 u parlamentu, što pod normalnim okolnostima nikad nije slučaj. Moramo nekako napraviti kompromis. Koliko ja vidim, ti će ljudi biti rezultat kompromisa, ali to je jedino moguće.
Hoćete li se sramiti nekoga od ustavnih sudaca u budućnosti?
Vrijeme će pokazati, ali kad bi meni dali da izaberem ljude, vjerojatno ne bih sve te izabrala, ali s druge strane, znajući da je to institucija koja nam je potrebna da bi se izvukli iz krize, znam da je kompromis najbolje rješenje.
Ono što smeta i iritira ljude jest broj zastupnika koji dolaze na sjednice. Zašto je takva situacija?
Ja znam da to ljude iritira i donekle razumijem da ih iritira, ali u ovom času zapravo mi u Saboru ne radimo posao. Mi u Saboru ne raspravljamo o nekim bitnim temama koje su bilo vezane za zakone bilo za neku akciju. Raspravljamo u velikoj mjeri o izvješćima pojedinih agencija.
Glasine su da premijer daju ostavku. Hoćemo li u tom slučaju imati pun parlament?
Mi smo imali par puta puni parlament, ali imali smo nekoliko petaka zaredom da parlamentarna većina nije imala većinu. U tim uvjetima ljudi osjećaju da se nešto mora promijeniti.
Smatrate li da će premijer dati ostavku nakon svega?
Ja ne znam hoće li on dati ostavku. Ja bih u njegovoj poziciji dala ostavku. Moj dojam o njemu bio je vrlo pozitivan, ali jedna je stvar njegov posao, a druga je stvar njegova uloga kao predsjednika Vlade. To nije menadžerski posao, to je politički i upravljački posao. Ja ne mogu reći niti znam, ali ne bi me začudilo. Ako ne može dovesti Vladu skupa, nema drugoga izlaza. Nije to nikome na veselje, ali ako smo već u takvom glibu, onda bolje da traje što kraće, a ne što duže.
Kako ocjenjujete ovu situaciju da ministar Butković imenuje članove uprave javnih poduzeća mimo Vlade, je li u vašoj Vladi bilo ovakvih slučajeva?
Nije bilo nijednog ministra koji nije respektirao autoritet Vlade i njezinu nadležnost. Vlada je funkcionirala. Ja ne znam zašto je to ministar Butković napravio, a može biti i zato što nije mogao dočekati Vladu.
Jučer je bio prosvjed potpore kurikularnoj reformi. Jeste li bili na prosvjedu?
Jesam. Zajedno s članstvom stranke i velikom grupom ljudi.
Kako ocjenjujete taj događaj?
Prosvjed je bio vrlo velik, impozantan, naročito me se dojmila činjenica da je bio potpuno miran, nezapjenjen, s mnogo male djece, jedna vrlo pozitivna atmosfera.
Je li bio političan ili apolitičan?
Ako postoji neka stranka koja može na taj način mobilizirati ovako različite ljude, to si ne mogu zamisliti. To nije bilo stranačko članstvo niti homogeni ljudi, to su bili vrlo različiti ljudi. Okupili su se, s jedne strane, zbog obrazovanja, ali obrazovanje je eminentno i možda najvažnije političko pitanje za jednu malu zemlju kakva smo mi. Nema teme na koju se obrazovanje direktno ne odnosi.
Smatrate li da Domoljubna koalicija želi provesti kurikularnu reformu?
Za to ima vrlo jasan odgovor, a to je da kaže, a HNS je u saborsku proceduru uputio prijedlog zaključka da se jasno podrži kurikularna reforma. Puno se ljudi pita što to znači. To je sadržaj onog što djeca uče u školi i kompletan prijedlog tog sadržaja i svih predmeta i ovo što je radna grupa počela raditi je da to napravi na način da to bude usmjeren više kritičkom mišljenju, a manje štrebanju.
Zašto bi netko imao nešto protiv toga?
To je nažalost kod nas vječna tema, ali to nije tako benigno. Postoji jedan vrlo prepoznatljiv političar, koji je u jednom trenutku svoje pobjede rekao da voli slabo obrazovane. To je političko pitanje. Pitanje obrazovanja je pitanje samosvijesti, podložnosti populizmu i političkim lažima, sve ono što onemogućava čovjeka da ima intelektualnu samosvijest.
Kome to odgovara?
Svakome tko želi populistički nabrzinu pridobiti. To nije samo jedna stranka ili jedna opcija. Brojne stranke imaju naviku pokupiti ljude s par blesavih parola.
Matija Posavec i njegova izjava da nije izbore. Kako to komentirate?
On nije drugi čovjek stranke. Predrag Štromar je drugi čovjek stranke. Naši odnosi u stranci su dobri. Cijeli članak na koji se referira, jest da prikaže posao Matije Posavca kao župana u Međimurskoj županiji da ne radi dobar posao. On radi dobar posao. To je bio njegov stav vezan na to da zbog ove cijele krize suspendiarni su natječaji za europski novac. Cijeli niz mnistarstava je u blokadi.
Vašu kandidaturu za glavnu tajnicu UN-a jedan dio političara u Hrvatskoj ne podržava. Je li to u redu i koliko vam to šteti?
Ne mislim da je to u redu, mislim da je to krajnje provincijalno. Kad jedna zemlja ima kandidatkinju za jednu takvu funkciju, a sljedeći put ćemo imati šansu za 50 godina, onda je minimum zdravog razuma da iza tog kandidata stane ili barem šutjeti. Unutar zemlje se možemo natezati, ali kad pređeš granicu – šuti. Za nas bi bilo najbolje da hrvatski predstavnik iz istočne Europe bude glavna tajnica UN-a. Ta je gesta nešto nečuveno. Sramotno je za zemlju. Nitko nije pisao pisma za druge kandidate, tako nisko nitko nije pao. Ima unutar zemlje i u medijima za još jednu kandidatkinju, koliko ja znam, isto se tako njezini sunarodnjaci protive. To je, iskreno rečeno, jedna specifična istočnoeuropska karakteristika, kod drugih se to ne događa. Kad se to pismo napisalo, ali kad se posalo ili se najavilo da će se poslati, mnoge države imaju veleposlanike u Hrvatskoj, a one izvještavaju svoje Vlade, koje onda izvještavaju UN-u. Pogledalo se tko je potpisao pismo, mnogi ljudi koji su prema meni bili neutralni ili me nisu poznavali, zauzeli su pozitivniji stav. Rekli su kad su takvi ljudi takvih svjetonazora, takvih ispada i biografije, protiv vas, to govori da ste vi u toj dimenziji pozitivna kandidatkinja. Za zemlju nije ispalo pozitivno, ali meni osobno je bilo pozitivno. Takva su vremena u politici. Diljem svijeta ima čudnih ljudi, pa ja to pokušavam umotati u generalni trend.
Vašu obranu kandidature nije prenosio HRT, a za slovenskoga kandidata su prenosili i njegovu i vašu. Zašto na HRT-u nije bilo vašeg prijenosa?
Niti sam znala da neće prenositi. Ne da je to pogreška, to nije na meni, ali neka HRT razmisli o tome da jednom u povijesti imaš kandidata za tajnika UN-a, sve su televizije prenosile sve kandidate. Zašto to nije prenosila naša nacionalna televizija, mislim da je to politička odluka, jer to nije novinarska odluka. Je li ona bila izvana naređena ili su se toga sami sjetili, to ne znam, ne mislim da je velika razlika.
I na to se može kladiti. Stojite 1:13 ili 1:21. Nije neki dobar omjer. Kako to komentirate?
Potpuno je neizvjesno što će se dogoditi. Sad su počele dosta oštre igre velikih igrača, to su u prvom redu pet stalnih članica Vijeća sigurnosti, Rusija, Amerika, Kina, Velika Britanija i Francuska. Postoji ideja da se izbaci istočna Europa, da se pokuša progurati Hellen Clarke. Pojavila se i još jedna kandidatkinja iz Latinske Amerike, 13 godina radila u UN-u, bila šefica kabineta Ban Ki-Moona. Veliki skrivaju kao zmija noge bilo kakav mig ili znak i jako se brane od toga da im se pripiše da oni za nekoga navijaju.
Zanimljivo da Vuk Jeremić bolje kotira od vas. Kako je moguće da on ima 1:5 i da je bolji na kladionici od vas?
Ja se time ne bavim, a kolega Jeremić se time bavi, na što me i upozorio. Ja ne mislim da je moja šansa u tome da će netko sad energično mene htjeti progurati. Ja mislim da je moja najveća šansa u činjenici da svi smatraju da sam pristojan kandidat i nisam njihov prvi izbor, ali jesam drugi izbor. Mislim da je to moja najveća šansa. Druga sam po političkoj prihvaljivosti. Nitko tamo nije loš niti se ocjenjuje po tim kriterijima. Nemam ništa što bi nekoga navelo da razmišlja o vetu. Ima zasad tri žene iz istočne Europe, Bugarska, Moldavija i ja. Postoji još jedna šansa da će se pojaviti još jedna bugarska kandidatkinja. Formalno se kandidati mogu javljati do same odluke Vijeća sigurnosti, neformalno se zna da će Vijeće sigurnosti početi raspravljati sredinom sedmog mjeseca.
Pogledajte cijelu emisiju:
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
