Barakaš i bivši kandidat za predsjednika HDZ-a, Ivica Jurjević, jedini je imao hrabrosti kandidirati se protiv Tomislava Karamarka, ali na put mu je stao visoki prag za ulazak u utrku - od 10.000 potpisa. Premda ekstremniji i od šefa na odlasku po pitanju antikomunističke histerije, nije imao šansu. Sada se obraća javnosti.
Njegovo obraćanje javnosti prenosimo u cijelosti, bez izmjena:
Moram kazati da mi je i dalje čast biti član HDZ-a, a kako i ne bih kad sam neprekidno član dvadeset i sedam godina.
Uvijek sam se bavio politikom, moja petorka u socijalizmu je imala veliku čast da ruši Jugoslaviju. Bila je to grupa revnih Katolika.
Svi smo skupa radosno dočekali Tuđmana.
Danas je dvadeset sedam godina.
Ponavljam koja li je to osobna čast. Bio sam najmlađi član to stalno ističem, što hoće kazati da potječem iz nepotkupljive, katoličke i domoljubne obitelji.
VEZANE VIJESTI
I dan danas sam vjeran član.
Želim HDZ-i oporavak.
Znamo da je teško poslije ovog pada u blato.
Ali HDZ-a ima čestite članove.
Oni će i sada kao i uvijek spasiti HDZ-u.
Ja sam to učinio i nešto prije, Bog mi je dao snage da se kao potencijalni kandidat suprostavim Tomislavu Karamarku.
Ali snage unutar HDZ-a, nisu mi dale za pravo.
Ja danas ne likujem, ne pravim se važan, ali se mora priznati da sam bio u pravu.
Nisam bio važan je bilo važno sa političkog trona skinuti Tomislava Karamarka.
Sada se svi ustaju protiv, po lomljenom stablu svi gaze.
Moj angažman je bio čestit, sa argumentima i etinošću u političkom djelovanju doći do čistoće kakva je HDZ-u neminovna.
Moram to kazati i orbi et urbi da sam načinio veliko djelo.
Pokazao sam svakom čestitom HADEZEOVCU, da kad nešto ne valja, da treba imati snage prokazati.
Moja kampanja, koliko god je bila kratka , ali je pokazala pravičnost mojih stavova.
Čude me stavovi i devedeset sedam tisuća glasača HDZ-a za Tomislava Karamarka.
Uvijek i iznova se čudim tim ljudima.
Molim Zdravo Mariju, da im pomogne da se vrate na pravi put.
Hrvatska javnosti i članstvo HDZ-a, načinimo sve da dobijemo pravu osobu na čelu HDZ-e.
Neka peti put Bog pomogne.
Mogu misliti kako je danas čitavoj sviti ljudi koja je do jučer pljeskala Tomislavu Karamarku. Nije lako Raspudiću,Ivkošiću, Ivi Puljiz Šego i mnogim drugima, gotovo do jučer u podne su ga kovali u nebo.
Nije lako ni mojim hadezovcima: Brkiću, Reineru, Mikuliću, Milinoviću, Putici, Butkoviću, Tolušiću, i rijekama drugih, prije samo petnajst dana dvorane su se orile od njihovog pljeska.
Sada slijedi vrijeme iskajavanja, to je najodličniji kršćanski čin.
Valja za to imati snage.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
