Istječe rok za potvrdu kandidata u utrci za šefa HDZ-a. Najkasnije u ponoć 6. srpnja znat ćemo hoće li Andrej Plenković jedini sudjelovati u festivalu demokracije ove stranačke zajednice koja je samo za nju, demokraciju, imala prostora u naslovu.
Kako je krenulo, Plenković bi se sâm trebao pojaviti pred cjelokupnim članstvom i, ako tako u konačnici i bude, moći će se uspoređivati jedino s prethodnikom koji se poput njega natjecao protiv samoga sebe, Tomislavom Karamarkom.
Naime, jedini rezultat koji Plenković izborima može polučiti na izborima sâm je prikupljanje više glasova članstva od njega, a to je više 93.000. Isto tako, moći će se i usporediti broj nevažećih listića, koji se mogu smatrati protestnim glasovima.
Međutim, to je mala utjeha za one članove HDZ-a kojima je prije nekoliko godina dano pravo da sudjeluje u izboru svog predsjednika, ali ne i da ga konzumira na doličan način. Međutim, kandidira li se još netko, poput misterioznog Zlatka Hasanbegovića, glas HDZ-ovaca će po prvi puta u 26 godina imati odlučujuću težinu u izboru smjera u kojem će ta stranka, bar djelomice, voditi svoju politiku ili, možda je točnije reći, retoriku.
VEZANE VIJESTI
Samo retorika bi trebala ostati, budući da HDZ, kako se da čuti od njihovih predstavnika, ne planira odustati od svog plana da posluša preporuke IFO instituta, ni pod kojim predsjednikom. A one uključuju ukidanje postojeće minimalne plaće, odnosno uvođenje različitih minimalaca za različite sektore, revidiranje prijevremenih umirovljenja i invalidskih mirovina, fleksibilizaciju radnog zakonodavstva, rezove u javnom sektoru – kako broja zaposlenih, tako i plaća onih koji “prežive” otkaze, privatizaciju državnih poduzeća i niz drugih reformi koje bi trebale poboljšati poduzetničku klimu i učiniti nas “malom Bavarskom”, kako se Hans-Werner Sinn s IFO instituta u razgovoru za hrvatske medije, što HDZ ponosno ističe na svojim stranicama.
Dakle, preostaje nam isti stranački vrh i isti gospodarski program, ali i mogućnost drugačijeg predsjednika – jedan kojega Europska unija doživljava kao svoga i drugi kojega se kudikamo srami, premda ovaj prvi ne vidi ama baš ništa problematično u liku i opusu ovog drugog, obljubljenog od strane delegata na prošlom izbornom saboru stranke.
No, je li monolitnost HDZ-a važnija od ponude članstvu da izabere želi li tvrdi ideološki stav ili pomirljivu retoriku koja bi Trg žrtava fašizma najradije preimenovala u Trg žrtava svih totalitarizama podjednako?
Svi kandidati koji su odustali do sada papagajski su ponovili identičnu frazu, da im je od osobne ambicije važniji HDZ i parlamentarni izbori pred njima.
Hoće li njihovim putem ići i Zlatko Hasanbegović, kontroverzni ministar, koji je već pokazao dozu samostalnosti kada je rezolutno stao uz Tomislava Karamarka u onom neizvjesnom razdoblju kada nije bilo jasno hoće li biti politički upokojen kao njegovi prethodnici ili će ga se zadržati u stranci? Za sada Hasanbegović šuti, a HDZ-ovci čekaju – hoće li im se dogoditi još jedan europski face-lifting ili će im se dopustiti da izaberu da ižive svoj ideološki nerv do kraja? Hoće li jedini ministar u hrvatskoj povijesti koji je izviždan prije imenovanja u Vladu i pritom ponosno prošao pored prve od mnogih grupa protivnika smoći dovoljno hrabrosti da učini izbore u HDZ-u zanimljivijim?
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
