U Hrvatski sabor na ovim izborima izabrana su 132 muškarca i - 19 žena. Rekordno niski postotak od svega 12 posto. U studiju TNT-a ugostili smo aktivisticu za ženska prava i dugogodišnju čelnicu udruge B.a.B.e. Sanju Sarnavku te Mariju Puh, najmlađu zastupnicu izabranu na ovim izborima za Sabor.

Kako komentirate što zastupnici žale što nije više žena ušlo u Sabor, a upravo oni su slagali liste?

Sanja Sarnavka: Najzanimljiviji mi je tekst tehničkog ministra Marića, koji je kazao da “kad ljudi uđu u vladu onda će žene možda doći u Sabor”. To će se dogoditi samo u pobjedničkoj koaliciji, a ne u opoziciji. Dakle, vidimo da razlikujemo ljude i žene, Freud bi taj izraz mogao dobro analizirati. Čini mi se da smo otišli dramatično unatrag u javnom prostoru. Po meni je pozitivno to što ljudi reagiraju na seksizme koje doživljavamo, primjerice na Facebooku. Sve više žena i muškaraca to vidi.

Apsurdno je da smo donijeli zakon kojim obvezujemo stranke na žensku kvotu, a dobivamo sve manji broj žena u Saboru. U čemu je problem? Čekamo i prve financijske kazne za neispunjavanje kvota.

Sanja Sarnavka: Taj novac bi se trebao potrošiti na nešto što se tiče žena. Prošli puta se nakon izbora DORH nogama i rukama borio da to ništa ne napravi. Mi smo vrlo patrijarhalno društvo. Smiješno mi je što smo napali IKEA-u, koja je nakon svoje kampanje (zbog koje su kritizirani) poručila da su njihova istraživanja pokazala da smo patrijarhalni. Prije smo imali 49 žena, a danas 19 u Saboru. Imate tekst dekana KBF-a u Đakovu Ivice Raguža, koji žene naziva drugotnim, smatra da je ovo sve bolesno i da nas dvije vjerojatno trebalo staviti u zoološki vrt, jer nismo prave žene. Imate znanstveni kongres na kojemu su pokrovitelji biskup i kardinal i što je još tužnije, predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, koja je često govorila o borbi za jednakost i staklenom stropu. Čini se da se ona za sebe izborila pa fućkaš nas, mi možemo ostati u zapećku.

Hrvatska je u mnogočemu zemlja apsurda pa tako i u ovome. Žene u politici su rijetkost, a na direktnim izborima za predsjednika je pobijedila žena. Jeste li osjetili da imate neke prepreke?

Marija Puh: U vlastitom slučaju nisam primijetila prepreke. Kod nas je još od 2013. poprilično poštovala ženska kvota. HNS u svojem statutu ima članak u kojem se preporučuje da se što više žena kandidira i da ih se motivira. Kod nas na terenu se vrednuje zalaganje i trud.

Prepoznajete li taj problem u Saboru?

Marija Puh: Sam rad u Saboru… Trebalo bi biti više pluralizma i žena. Pto se tiče aktivizma, bojim se da nise još žene same sa sobom odlučile. Društvo je nepripremljeno, nema jednosmjenske nastave svugdje… Treba proraditi na infrastrukturi da se žene više aktiviraju.

Često se priča da je teško uopće dovabiti žene da se angažiraju. Je li to istina?

Sanja Sarnavka: To ne može biti istina. Ja sam aktivistkinja i vrlo sam politična. Imam djecu i dvije unučice i mislim da se sve stigne. Prestanimo pričati da se samo žena tiče odgoj djece, vrtići i škole. U Šveskoj je 45 posto žena u parlamentu, u Srbiji ih je više od 30, a mi imamo manje žena od Saudijske Arabije u parlamentu. Da se politika vodi na muški način, to je činjenica, i tu je odgovornost žena za to. Anka Mrak Taritaš pokazuje da kad znaš zanje, možeš se izboriti i kad te marginaliziraju, kao što su nju pokušali. Profilirala se kao ministrica, i to u struci koja nije prirodno ženska, jer ženama obično pripadnu socijala, kultura. Ona se dokazala u profesiji koja se ocjenjuje kao muška. Izabrana predsjednica, s druge strane, će samo kad se o njoj radi kukati kako je teško.

U prvim javnim istupima predsjednica doista pričala o ženama. Jeste li to primijetili u njenom dosadašnjem radu?

Sanja Sarnavka: Apsolutno ne. Sve što ona radi ide kontra promociji žena kao kompetentnih. Uostalom, do kraja mandata može napraviti što hoće, ja joh ništa ne vjerujem. Da vi muškarce obvezane na celibat, koji ne smiju vidjeti ženski spolni organ, doživljavate mjerodavnim za ovakav znanstveni skup? Pa onda imamo i dokazivanje nevinosti i forenziku, što je za 21. stoljeće neobično.

Koliko mislite da možete unutar Kluba i Sabora postići da se čuje glas žena? Nekad je u Saboru postojao Ženski klub.

Marija Puh: Nažalost, u mojem kratkom mandatu nije postojao nikakav takav klub, nadam se da će se to promijeniti. Jedino je postojao Odbor za ravnopravnost spolova u kojem na početku nije bilo nijednog muškarca, kasnije nam se pridružio gospodin Matić. U Klubu HNS-a opet će biti više žena.

Sanja Sarnavka: Morate biti tu, da ljudi znaju vaše ime i da otvarate teme koje muškarci neće otvoriti.

Ženskih tema u prošlom mandatu gotovo da uopće nije bilo.

Sanja Sarnavka: Nije bitno klasičnih ženskih pitanja. Ne može se ne primijetiti da stranke, kad se zove u medije, nisu demokratične i da se za sve pita vodstvo. Koliko ste vi puta istupali u medijima? Mora se prestati razlikovati muškarce i žene. Kad se priča o ravnopravnosti, tu su samo žene. Da je bar tu g. Marić pa da mi kaže da je čovjek u vladi, a žena u Saboru…

Sociolog Sven Marcelić propituje koje su žene koje ulaze u Sabor. Uglavnom to budu neiskusnem mlade žene s kojima se želi manipulirati.

Marija Puh: Više sam nego sigurna da se mnom ne može manipulirati.

Sanja Sarnavka: Vidjet ćemo. Iz vaših usta u stvarnost. Meni je isto zanimljiv taj tekst. Prema njemu, puno je više mlađih žena nego mladih muškaraca, pa se pitaju jesu li to sastavi stranaka – stariji muškarci i mlađe žene. Voljela bih da one stvarno nešto naprave, jer smo educirali puno žena da poslije od njih nismo dobivali podršku da promijenimo neke stvari. Građanskom odgoju se puno protivi, a o ravnopravnosti se malo zna. Marie Gouze je giljotinirana u Francuskoj revoluciji zbog toga što se borila prava građanke i žene.

Spomenuli ste predsjednicu. Imali smo prilike vidjeti da se po nogometnim stadionima insinuira svašta za nju. Treba li je štititi od toga? Ne sjećam se da su muškarci ikad bili pod takvim napadom.

Sanja Sarnavka: Kad sam pisala izjavu o IKEA-i, uključila sam i Torcidu. Supruga ne prepoznaju kao alfa mužjaka, pa oni pokazuju svoje “duboko suosjećanje” do neukusa. To naprosto pokazuje gdje mi živimo. Ali često će se dogoditi da nemate solidarnost među ženama, koje znaju biti okrutnije prema ženama nego muškarci. Pogledajte što su žene izgovarale o Aleksandri Kolarić, koja je proročanski predvidjela neke stvari.