I dalje zvuči nestvarno odluka Ministarstva obrazovanja da će djeca, koje roditelji vode na skijanje, moći biti na produljenim školskim praznicima i to za četiri dana.
Radi se o “sportu” koji – ovisno o vremenu bukiranja i lokaciji – prosječno košta bar 500 kuna “po glavi” dnevno, i to u nekakvom bazičnom aranžmanu. Primjenjeno na četveročlanu obitelj, samo to produljenje zimskih praznika košta barem tisuću eura. Što to znači za državu poput naše?
U Hrvatskoj, prema rezultatima Ankete o dohotku stanovništva koju je proveo Državni zavod za statistiku (DZS) objavljenim krajem listopada, samo 0,3 posto ljudi vrlo lako spajaju kraj s krajem. Stopa rizika od siromaštva u 2015. iznosila je 19,5 posto, što podrazumijeva bar petinu stanovništva koja si ne može priuštiti nikakav odmor u cjenovnom razredu koji bi prešao ionako oskudan mjesečni budžet, nedovoljan i za plaćanje grijanja, a kamoli rashlađivanja na skijalištima.
“I siromašna djeca vole biti doma, igrati se, odmarati…”
VEZANE VIJESTI
Međutim, Ministarstvo obrazovanja odlučilo je imati više razumijevanja za djecu čiji si roditelji mogu priuštiti odlazak na zimovanje, od one koja će ostati kod kuće, i sanjkati se eventualno na besplatnim brijegovima u svom rodnom kraju.
Ova odluka ne vrijeđa samo roditelje, nego i nastavni kadar koji bi trebao ta četiri dana stati pred djecu slabijeg imovinskog stana i predavati im nastavu, dok njihovi bolje situirani vršnjaci upražnjavaju njima nepriuštive aranžmane.
“Ljuti smo. Nije fer da djeca koja nemaju love za skijanje budu tako ‘nagrađeni’ i da – dok njihovi prijatelji odmaraju – oni moraju grijati stolac u školi. Pa i siromašna djeca vole biti doma, igrati se, odmarati… Ali ne, država im to BRANI”, navodi u izjavi za N1 učiteljica koja predaje u jednoj osnovnoj školi u Zagrebu.
Međutim, istog je mišljenja i druga naša sugovornica, majka koja će voditi svoje dijete na skijanje i tako mu produžiti zimske praznike.
“Najbolji prijatelji moje kćeri sjediti u školi dok ona uživa na snijegu”
“Moje dijete ide na skijanje, ali gorak okus ostavlja ovakva odluka Ministarstva, jer će najbolji prijatelji moje kćeri sjediti u školi dok ona uživa na snijegu, i to samo zato što njezini roditelji nemaju novca za skijanje. Država djecu kažnjava zbog siromaštva”, navodi ona.
Naša treća sugovornica, majka koja ni sebi niti svome djetetu ne može priuštiti za Ministarstvo odgovarajuće zimske radosti, također smatra da je ovo sramotna odluka.
“Moje dijete, nažalost, ni ove kao ni bilo koje prethodne godine ne ide na skijanje. Nemamo novca za to. Moj je sin ionako zakinut za toliko toga što njegovi vršnjaci imaju – on nema smartphone, nema skupu odjeću, obuću, nema tablet, laptop… a sad ga se zbog našeg financijskog stanja dodatano zakida i to tko – sama država. Sram ih bilo”, navodi ona.
Jesu li osvijestili diskriminaciju?
Jednog našeg čitatelja zanimalo je također zašto samo dvije županije na razini RH, među kojima je i Grad Zagreb, ostaju pri odluci da nastava počinje 12. siječnja 2017., dok su sve ostale donijele odluku da nastava počinje 16. siječnja 2016. g., stoga smo poslali upit Ministarstvu. Naime, u Zagrebu mnogi ravnatelji i ravnateljice su odlučili da nastava ipak počinje 16. siječnja 2017. g., ali to ne vrijedi za sve.
Budući da je djeci opravdan izostanak iz škole na nekoliko dana u slučaju da idu na skijanje, upitali smo i što je s učiteljima i profesorima čija djeca idu na zimovanje, odnosno smiju li on izostati s posla.
U konačnici, upitali smo Ministarstvo i ostaje li zaista pri odluci da djeca koja nemaju novca ili iz nekog drugog razloga ne idu na skijanje, moraju doći u školu. Također nas je zanimalo doživljavaju li vlastitu odluku kao diskriminatornu i to temeljem socioekonomskih prilika roditelja djece ili misle da djeca, koja nemaju za zimovanje, ne vole boraviti kod kuće i odmarati dok su im vršnjaci na skijanju.
Odgovor još uvijek iščekujemo.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter |Facebook | Instagram.
