Čudi me Turudićevo nepoznavanje hrvatskog jezika, logike...

Bivši glavni državni odvjetnik i visoki pravosudni dužnosnik, odvjetnik Krunislav Olujić gostovao je u Pressingu N1 televizije.

Državno sudbeno vijeće – tu je također između Mosta i HDZ-a izbio prijepor. Ivan Turudić je opet predsjednik Županijskog suda.

DSV po Ustavu, kao i Državnoodvjetničko vijeće, ima 11 članova: 7 iz redova sudaca, dva profesora i dva zastupnika, od kojih jedan mora biti oporbeni, a jedan vladajući. Ono što sada dovodi u pitanje legitimnost rada tog DVS-a, ne i zakonitost, koje može raditi sve dok ima većinu članova, je to što se Most i HDZ ne mogu dogovoriti tko će biti član iz reda većine.

Koliko to može tako?

Očito da može tako. Najčešće DSV donosi odluke velikom većinom glasova.

Onda im ni ne trebaju ta dvojica!

S obzirom na većinu koju imaju, nisam siguran da i suci tu nisu politički osviješteni i da zastupnik iz reda većine nije potreban, koliko je nužan glas onog oporbenog.

Sastav Ustavnog suda – imamo ljude koji su priznali plagiranje, gospođu Snježanu Bagić, imamo g. Mlakara, koji je pod ozbiljnim optužbama za kirminal i krivo predstavljanje…

Na tom tragu promatrajte izjavu g. Orepića. Ako su to osobe u Ustavnom sudu, a oni bi morali biti moralne vertikale i zaslužiti mjesto u tom tijelu, zato nisam siguran da nije bio u pravu kad je rekao da su prijetnja nacionalnoj sigurnosti: jedan Mlakar, jedna Snježana Bagić koja je priznala plagiranje ili sastav prošlog Ustavnog suda – izabran je konsenzusom oporbenog i vladajućeg bloka, umjesto sukladno Ustavu i kriterijima.

Je li problematično da se Turudić druži sa Zdravkom Mamićem, daje povoda da završava u medijima?

Nije problematično dok svoju ulogu ne čini upitnom po načelu neovisnosti. Mislim na Turudićeve oporbenjačke stavove prema vladi Zoran Milanovića, sjećate se one teze o dubokom grlu – on je percipiran u javnosti kao HDZ-ov sudac, mislim da to ćak ni ne skriva, kao veliki prijatelj g. Šeksa. Stječe se dojam da je g. Turudić shvaćan kao kandidat u slučaju promjene vlasti za jednu od ključnih funkcija, vjerojatno ministra pravosuđa, no to je zaustavljeno zahvaljujući Mostu i Anti Šprlji. To ne znači da on ne samo da statira na mjestu predsjednika Županijskog suda i apsolutno očekujem da on konkurira za čelnika Vrhovnog suda.

Je li on dobar sudac?

Nisam krivičar, ne mogu ocijeniti njegov rad meritorno, kao krivičara, ali praćenjem njegov rad i javno političko djelovanje, čini mi se da nije dorasla svojoj funkciji, koja daleko premašuje njegove dosege i mogućnosti. Čudi me kod njega nedostatak bilo kakvog izričaja, nepoznavanje hrvatskog jezika, logike i čitavog niza drugih stvari. Ima određenih kriterija za imenovanje sudaca, koji se tiču stručnosti, neovisnosti i dostojnosti. Stručnost uključuje i ove kriterije o kojima sam govorio.

Vas su smijenili s mjesta Vrhovnog suda s objašnjenjem da ste bili u kontaktu s ljudima s one strane zakona. Dobili ste rehabilitaciju iz Strasbourga.

Da, nakon 12 godina. Državno sudbeno vijeće je 1997. godine u ponovljenom postupku donijelo odluku o razrješenju, a moj zahtjev za zaštitu je odbijen od strane Županijskog doma. Tad mi se otvorila mogućnost pravne zaštite pred Europskim sudom za ljudska prava.

Kako na tu epizodu gledate danas?

Bio sam svjestan toga, s obzirom na sukob koji sam imao oko koncepcije sudbene vlasti i svoje funkcije s predsjednikom Tuđmanom i njegovim suradnicima. Već tada ukazivao na probleme koji se danas reflektiraju na naše pravosuđe, a posljedica su upravo sredine devedesetih godina, kada sam tražio da se stvara hrvatsko, a ne HDZ-ovo pravosuđe i da se imenovanja pravosudnih dužnosnika rade temeljem zakonskih kriterija, a ne po političkoj podobnosti. Budući da to nije provedeno i da sam zbog toga žrtvovan, osobno mi nije žao, ali…

Jesu li vam pakirali?

Jesu. Pakirali su mi ne samo odnose s tom dvojicom ljudi, nego se išlo tako daleko da se pokušalo i manipulirati mojom spolnom orijentacijom.

Je li vam Strasbourg satisfakcija?

Naravno. To je jedna od značajnijih odluka ELJP-a, koja se proučava i na postdiplomskom studiju kaznenog prava, puno se referira na nju. Nje ne bi bilo da se nisam pozvao na Europsku konvenciju o zaštiti temeljnih ljudskih prava i sloboda.

Jeste li mogli tužiti državu?

Jesam, mogao sam tražiti i ponavljanje postupka pred DSV-om, ali posve sigurno ne bih mogao doći na funkciju predsjednika Vrhovnog suda, što je sigurno propust i onih osoba koje su obnašale predsjedničku dužnost, pa i voditi računa o sadržaju takve odluke i reagirati kod predlaganja predsjednika Vrhovnog suda. Nakon te satisfakcije nisam tražio ponavljanje postupka, jer sastava DSV-a, koje je provelo sramotni postupak na čelu sa bivšim predsjednikom Antom Petrebicom nije bilo.

Rekli ste i sami da se kopalo po vašem spolnom životu.

Bio sam pod mjerama, prisluškivan. U jednom trenutku je Služba za zaštitu ustavnog poretka dobila podatak da je jedan od te dvojice meni nudio nekakav spolni kontakt s nekog 17-godišnjakinjom, po imenu Mirela. Odbio sam, naravno, svaku mogućnost takvog razgovora, pa na prijepisu razgovora koji mi nije dostavljen, a nalazio se u DSV-u, bilo je naznačeno zagradom i dopisano rukom da Olujić očito zna da ga se prisluškuje pa izbjegava razgovor. Sigurno je bilo da sam morao otići iz drugih razloga pa se moralo pakirati, pa i na ovaj način. Nije tragično – bivši pomoćnik unutarnjih poslova, Josip Strmotić, za maloljetničku delikvenciju pri MUP-u, u Osijeku je tražio tu Mirelu, privodio možda i stotine djevojaka s margine društva i tu osobu nije našao. To mi je manje tragično od onoga kad mi je najavljeno da će se protiv mene boriti svim sredstvima – i to u stegovnom, ne kaznenom postupku, jer nisu imali ništa – pa su napisali da mi je ta osoba omogućavala seksualne kontakte s više maloljetnih osoba. Iako je riječ o jednoj osobi Mireli, ovoga puta u optužnom aktu je navedeno više maloljetnih osoba, bez navođenja dobi – moglo je ispasti da se radi i o osobama od 14 godina pa bih ispao nekakav seksualni pervertit. Nadalje, nije navedeno ni radi li se o osobi mlađoj od 14, pa bih bio optužen za pedofiliju, a nije naznačen ni spol, pa sam ispao i homoseksualac.

Koliko je čudno da vam se to događa?

To su devedesete godine, to je ta matrica i politički obračun. Najvažnije je biti jak i izdržati.

Bili ste u HDZ-u?

Ja sam kao predsjednik Vrhovnog suda napustio stranku, jer sam mislio da ću na taj način najbolje sudjelovati u depolitizaciji sudbene vlasti, ali ne bih želio kakvu sam jezikovu juhu dobio od predsjednika Republike zbog toga. On je tražio da funkciju stavim u mirovanje, iako zakon propisuje da ne smijete pripadati stranci, niti sudjelovati u njenim aktivnostima.

Izašli se 2013. zbog Karamarka?

Odlukom visokog časnog suda vratio sam se u HDZ u Sanaderovo doba, na početku, kad je djelovao proeuropski i kad sam želio vjerovati da je HDZ proeuropska, moderna, demokršćanska stranka. A onda 2013. godine napuštam HDZ zbog Karamarka.

Nazvali ste ga mumificiranim Putinom. Kako ocjenjujete njegovu sudbinu, baš se danas oglasio na Facebooku.

Vidio sam, radi nekakve projekte koji bi navodno trebali osigurati boljitak Hrvatskoj. Osim što sam ga tako nazvao, naveo sam i da će ostati zapamćen i kao najveći hrvatski politički obrovac, ne samo HDZ-a, kao bivša promašena investicija. On je danas i prepoznat tako, a godine koje je proveo na čelu HDZ-a prepoznate su kao posvemašnji promašaj.

Što kažete za otvaranje arhiva, je li to traženje udbaša?

Nemam ništa protiv. Postoji niz razloga zašto bih bio za to, ali nisam za Mostove političke motive – posredno, bavi se hrvatskom sadašnjošću, a želi otvoriti otvoriti razgovore o političkoj prošlosti. Zakon bi trebala raditi Vlada, Ministarstvo kulture, Državni arhiv i struka po uzoru na najbolje europske prakse.

Osjetljivi ste, kažete, na to što su najveći domoljubi danas bišvi turbojugoslaveni.

To je apsolutno sveprisutan fenomen. Bio sam sedamdesetih i osamdesetih praćen od UDBA-e, privođen sam kao mladi sveučilišni nastavnik. I onda doživljavam da upravo te osobe, koje su pripadale srednjoj generaciji, pripada pokretu desnice, mene zovu preobraćenim partizanom.

Vas isto zovu udbašem?

Moram vam priznati da takvo što nisam čuo. Kad me nazovu tako, moguće je da to simbolički dovode u vezu s mojom funkcijom predstojnika Ureda za nacionalnu sigurnost. Inače – ne.

Puno se razbacuje kvalifikacijama. Vidjet će se što će se otkriti u arhivama.

Čini mi se da je g. Plenković trebao osnovati povjerenstvo za suočavanje sa sadašnjošću s pogledom u budućnost, a ne ovo za prošlost.