Goranko Fižulić, bivši ministar gospodarstva, gostovao je u Novom danu i komentirao stanje u Agrokoru.

Koliko aspekata ima ova kriza? Koliko se zna što je sudbina Agrokora?

S obzirom da još koncem prošle godine nismo znali gotovo ništa, tek od 2. siječnja, kad je Moody’s prvi put snizio rejting, počele su isplivavati prve činjenice, složili smo mozaik i treba ga osloboditi svih glasina, svih probnih balona i spinova koji se puštaju u javnost. Jedna od tih je i neprilična izjava iz VTB-a, koja je porušila vrijednosti obveznica i vrijednosti na Zagrebačkoj burzi.

Postoji li dovoljno činjenica koje bi potvrdile informaciju da je postignut dogovor između Agrokora i vjerovnika?

Kad bi ta vijest bila istinita, ja ne mogu ni demantirati ni potvrditi, vjerujem da će biti objavljena onog trenutka kad ruska banka dobije blagoslove hrvatske Vlade. Svako vođenje procesa restrukturiranja traži i suradnju Vlade i hrvatskog sudstva na ovaj ili onaj način. Skeptičan sam da će ruska strana ući s novim sredstvima u Agrokor, a da nije sigurna da u jednom trenutku neće biti zaskočena stečajnim ili predstečajnim postupcima. Vladi nije potreban lex Agrokor da bi netko od vjerovnika pokrenuo zahtjev za predstečaj ili stečaj nekog društva u sastavu Agrokora, što bi moglo izazvati lančanu reakciju.

U trenu kad se pokušava postići stanstill sporazum, hoće li imati utjecaj ako se veliki dobavljači odluče na to da krenu u prisilnu naplatu svojih dugova?

Agrokor je fondovski portfelj, moramo razlikovati Agrokor kao koncern i udjele koje ima u 50-60 društava u regiji. Standstill aranžman nisu stotine i tisuće dobavljača, nego i svi oni dobavljači koji su ulazili u posebne vrste fnancijskih aranžmana s Konzumom. Taj problem ne može biti riješen između kreditora i Agrokora, jer uzmimo kad bi ruske banke osigurale dodatnu likvidnost ne priječi nitko cijeli niz dobavljača da krenu sa svojim zadužnicama i pokušaju naplatiti svoje tražbine. Da, Rusi su i osigurali dodatna sredstva, ali ona nisu bila trošena planski, nego stihijski.

Ima li snage ili standstill ili lex Agrokor ako se dogodi stampedo?

Standstill tu snagu nema, ne može on spriječiti stavljanje zadužnica na račun bilo kojeg društva. To je paradoks, treba standstill i novi novac, a uslučaju primjene predstečajne glave ili lex Agrokora, Agrokoru neće trebati svježi kapital, jer će Konzum, Ledo, Jamnica ili bilo koja tvrtka u okviru Agrokora imati dovoljan dnevni keš za podmirenje obaveza ili će postojeći vjerovnici morati dočekati završeatak prve faze da bi došli do svojih tražbina.

Pred kakvim je izborom Ivica Todorić?

Ima dva loša izbora, da sam potpiše jednu vrstu osobnog odlaska i kapitulacije, a druga je da to bude učinjeno prisilom, primjenom lex Agrokora. Ja bih bio puno sretniji kad bi taj zakon bio donesen u izmjenama stečajnog zakona, da se to može primjenjivati na sve buduće Agrokore i društva koja se nađu u situaciji prezaduženosti. Ovako, dobar dio javnosti potpuno pogrešno razumije da Vlada želi spasiti Ivicu Todorića. Ivica Todorić je vjerojatno svoju epizodu u Agrokoru odigrao, što nije sporno. Ako su ukupne obveze Agrokora veće od imovine, naravno da na ovaj ili onaj način Todorić ostaje bez svoje imovine. On je sve svoje dionice Agrokora založio za pik obveznice i sad se te obvezice prodaju po 13 -14 posto svoje nominale. Osnovni je spor – kako prodati Jamnicu, ako je udjel Agrokora u Jamnici založen za pik obveznice. I kome bi taj novac od prodaje išao? Cijeli niz pravnih pitanja, uz sva financijska, gospodarska itd, uvjeren sa da će za deset godina slučaj Agrokor biti proučavan na fakultetima, a na temu njega bit će pisani i doktorati.

Uz dugovanja koja su nastala isporukom robe, poduzeća su od banaka posuđivala gotovinu. Prati li HNB tu situaciju i upozorava li banke na izloženost?

Poznato je da je Konzum bio inventivan u plaćanju svojim dobavljačima. Bio je to i faktoring, koji je bio između Konzuma i dobavljača, pa je banka plaćala dobavljaču, a Konzum ostajao dužan banci. Ako banka ne naplati svoja potraživanja od Konzuma, ima se pravo naplatiti od dobavljača, jer im je, na kraju krajeva, i dala novac. Dio se dobavljača zaduživao kod banaka u ime Konzuma i na taj način prikriveno financirao Konzum. Taj je dug vrlo škakljiv. 

U riziku su, dakle, bili dobavljači?

Da, ali to je njihova odluka. Današnji dugovi Konzuma prema domaćim dobavljačima se moraju podijeliti u grupe, nije isto dugovati za robu i usluge i dugovati u financijskom aranžmanu.

Zašto je Branko Roglić pozvan političkim atentatorom na Todorića?

Vjerojatno ni svi dobavljači nemaju zadužnice, vjerojatno je dio zbog toga ljut. Onaj koji je prvi ili među prvima, ima mogućnost da se naplati. Sve dulje čekanje povećava rizik od nenaplate tražbina.

Postoji li realna opasnost da dio spašavanja Agrokora bude javni novac, odnosno novac hrvatskih građana?

Ne u smislu novog novca, ali postavlja se pitanje što je s državom kao vjerovnicima. Dio društva je u suvlasništvu države. Ako dođe do blokade računa, ako nisu plaćeni određeni porezi, to postavlja potencijalnu opasnost. Ako gradovi nisu naplatili najmove, također. Ono što me začudilo jest da su neki državni fondovi sudjelovali u kupnji dionica nekih od društava iz sastava Agrokora, što je jedan vrlo rizičan potez.

A lex Agrokor?

Kod zakona bih doveo u pitanje jedan element, radi se o ruskom faktoru. Hrvatska je članica Europske unije i Rusija je izložena sankcijama, a one uključuju i potencijalne aranžmane između Agrokora i ruskih banaka i to ostavlja različitu mogućnost tužbi. Potrebno je razmišljati o ruskom faktoru, a u ovakvim slučajevima bit će kad tad uključeno hrvatsko sudstvo, jer je nemoguće očistiti sve te terete bez sudskih odluka.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.