Terorizam nema lice, ali zato ima ciljeve koje često sigurnosne službe ma koliko dobro bile opremljene i međusobno uvezane ne mogu pretpostaviti. Pa se onda i opet pitamo, koliko smo kao turistička destinacija, sigurna zemlja.

Svaki put nakon terorističkih napada postavi se pitanje je li Hrvatska posve izuzeta od mogućnosti da i sama postane meta. I odgovori su mahom očekivani.

“Hoće li se kod nas ili neće nešto dogoditi, mi zaista jesmo sigurna zemlja i nismo bili interesantni jer smo rubna zemlja Unije. Međutim, ne smijemo zaboraviti da je bio 1995. godine napad teroristički kod nas na teritoriju koji je počinila Gama al Islamia odnosno egipatska teroristička skupina jer su naši uhvatili i predali ih egipatskim službama. S obzirom da sudjelujemo ne vojno, ali smo dio koalicije, ukoliko se nešto tako dogodi posljedice ne bi bile dobre za HR”, komentira Borna Zgurić, asistent na Odsjeku za međunarodne odnose i sigurnosne studije Fakulteta političkih znanosti.

I drugi stručnjak za sigurnost podsjeća da smo već i bili na udaru islamskog terorizma.

“Hrvatska je dosad tri puta bila meta islamista, a ako to sve skupa stavimo u kontekst i uključimo ovo vrlo trusno regionalno područje i islamizacije pojedinih društava u okružju Hrvatske, nema dvojbe da je Hrvatska meta. No, u usporedbi s drugim zemljama ta je razina vrlo mala”, kaže stručnjak za terorizam i sigurnosna pitanja Mirko Bilandžić.

Regionalni kontekst i islamizirana društva iz prethodne izjave u prijevodu prije svega znače Bosnu i Hercegovinu. Novinar Hassan Haidar Diab podsjeća na selafitske radikale u toj zemlji.

“Tko je prije desetak godina na Badnjak zaklao hrvatsku obitelj, tko je pucao u Zvorniku, a da ne govorimo o napadu na američko veleposlanstvo”, podsjeća Haidar Diab.

Kaže da je zbog svog pisanja imao problema s ministrom Draganom Mektićem. Danas pak Mektić poručuje kako svi u BIH trebaju, kako je rekao ‘feeling’ za problem terorizma. Kad su ga novinari pitali ima li tog ‘feelinga’ u slučaju braće blizanaca Hodžić koje je Njemačka deportirala u BIH, odgovorio je:

“Imamo! Feeling. Ali pazite oni nisu osuđeni za terorizam. Oni nisu počinili nikakvo terorističko djelo u Njemačkoj. Da su počinili djelo, pa nisu Nijemci ludi. Mi smo svakakvi i jesmo i nismo. Ali kažu svi da su Nijemci uređena država i ne bi pustili da mi pratimo stotine osoba, ali ne možete vi njih staviti u zatvor jer su ih Nijemci deportirali.”

Nastavlja Mektić i dalje u konfliktnom tonu s novinarima: “Dajte nemojte provocirati ovdje i željeti terorizam i na silu ga izmisliti. Dajte da se svi zaštitimo. U terorizmu stradaju nevini ljudi. Imam osjećaj da netko želi ovdje da ne može popiti kavu, gorka mu je ako nije bio teroristički akt. Evo vidjeli ste da je u Barceloni sedmogodišnjak stradao, pa dajte da se svaki segment društva bori protiv.”

Istodobno s novim napadima raste i otpor domaćeg stanovništva te predrasude prema azilantskim skupinama

“U momentu kad su takve zajednice manjinske emigrantske njima prijeti kompletno izbacivanje. Otpor cijelog društva pred ovakvim napadima nije jako selektivna. Dok država može razlučiti tko je opasnost, a tko ne širi narod ne radi takvu selekciju. Uz ovoliko napada mene ne bi čudilo da pojedine zajednice sistemski nestanu”, komentira vojni analitičar Igor Tabak.

U Zagrebu je tako danas u centru grada zabilježen pokušaj silovanja od strane azilanta. I to samo nekoliko dana nakon što to isto učinio tražitelj azila iz Afganistana. Posao politike i medija je svakako da se o ovakvim događajima ne govori na način da se dižu tenzije i sukobi.

Pogledajte prilog.

 N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.