Nakon što je prije pet godina ukinuto, ocjenjivanje na polugodištu uskoro bi opet trebalo biti vraćeno. Prijedlog je pripremljen za javnu raspravu, a već sada mnogi se pitaju nije li to suprotno najavama da bismo trebali učiti za život, a ne za ocjenu?
Zaključivanje ocjena ukinuo je prije pet godina tadašnji ministar znanosti i obrazovanja SDP-ov Željko Jovanović i podijelio javnost i struku, a sadašnja resorna ministrica iz HNS-ove kvote Blaženka Divjak najavila je da se ocjenjivanje uskoro vraća i to na zahtjev roditelja, ali i učenika.
Prijedlog o ponovnom vraćanju ocjena na polugodištu pripremljen je za javnu raspravu. Ako se neće stići, onda ćemo to odlukom riješiti, najavila je u utorak Divjak da bi se u srijedu ogradila da možda ipak izmjene i dopune Zakona o odgoju i obrazovanju neće utjecati na promjene za ovu školsku godinu.
Istovremeno, u javnosti, ali i u struci često se čuje različite prigovore – s jedne strane da vlada inflacija odlikaša bez pokrića i kriterija, a s druge da učenici postaju kampanjci bez te “mrkve i batine”. Ako na polugodištu nema zaključivanja ocjena, dio učenika je ležeran i smatra da imaju vremena popraviti propušteno što baš i nije točno, upozorila je psihologinja Mirjana Nazor.
VEZANE VIJESTI
No što je svrha ocjene i je li ona jedino učinkovito sredstvo u praćenju napretka učenika?
Profesor povijesti i sociologije Miljenko Hajdarović objašnjava da je “ocjenjivanje dio procesa vrednovanja u kojem od učenika dobijemo povratne informacije o razvoju njegovih vještina, o usvojenosti određene faktografije i sposobnosti kritičnog promišljanja. Ujedno to je dio procesa učenja jer učenik u komunikaciji s nastavnikom prima povratne informacije o svojim zaključcima”.
Što se tiče problema kampanjskog učenja, Hajdarović upozorava da “nije toliko problem hoćemo li imati polugodišnju ocjenu koliko pitanje planiranja nastave od strane učitelja. Ono što nikako nije u redu je promjena pravila u već započetoj godini. Nastavnici su izradili nastavne planove i unutar škole uskladili vremenik pisanih provjera“.
No pitanje je i imamo li uopće provjeren i ustaljen sustav koji bi svim učenicima i učenicama omogućio jednake uvjete i mjerila ocjenjivanja, a na tragu dobrih primjera svjetske prakse?
Hajdarović podsjeća: “U kurikularnoj reformi je izrađen prijedlog vrednovanja i ocjenjivanja upravo na kombinaciji hrvatskog i svjetskog iskustva. Nadam se da ga Ministarstvo neće ignorirati u trenutno selektivnom pristupu Cjelovitoj kurikularnoj reformi”.
Trčanje za ocjenama umjesto učenja
Što se njega tiče, on “ne vidi apsolutno nikakvu korist od povratka ocjena na polugodištu”. “U nedostatku sustavnog istraživanja na tu temu mi samo temeljem osobnog i kolegijalnog iskustva možemo govoriti o ovoj temi. Ono u što sam siguran je da ocjene na polugodištu samo dodatno birokratski opterećuju nastavu i negativno utječu na kvalitetu poučavanja. Opet se ocjena stavlja u prvi plan”, upozorava Hajdarović.
“Već više od desetljeća svjedočimo kako svaki novi ministar ili ministrica koji dođe na funkciju ukida ocjenjivanje na polugodištu da bi ga već sljedeći ministar ponovno vratio. Uistinu ne znam zašto je tome tako, no u ovom konkretnom slučaju rekla bih kako odudara od onoga što ministrica cijelo vrijeme propagira, a s čime sam i sama suglasna, a to je da treba učiti za život, a ne za ocjenu”, napominje i Eli Pijaca Plavšić iz Foruma za slobodu odgoja.
“Za učitelje u školama to znači ponovno dodatnu administraciju, a za učenike dodatni stres”, upozorava te poručuje: “Ono što Hrvatska treba napraviti je konačno početi sustavno provoditi strategiju obrazovanja, ponovno pokrenuti proces kurikularne reforme te cjelovito, a ne parcijalno pristupiti promjenama u obrazovanju”.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
