Vojni analitičar, Igor Tabak, gostovao je u Novom danu i komentirao nabavu borbenih zrakoplova.
Kako komentirate cijelu priču oko nabave borbenih zrakoplova?
Hrvatska je petnaestak godina razmišljala o nabavi. Konačno ovoga ljeta događa se veliki korak, traženje ponude. Ponude su puno specifičnije, detaljnije i bolje opisuju što želimo dobiti. Prikupljene su tijekom ljeta i službeno su otvorene u listopadu. Od onda je krenula njihova evaluacija. To su jako veliki dokumenti kojima pojedine države našoj državi nude poslove vezane uz nabavu borbenih aviona. Nadamo se ojačati i cjelokupnu obrambenu suradnju s državom partnerom s kojim ulazimo u posao nabave borbenih aviona. U tako širokim paketima, nije čudo da je ocjena tih ponuda trajala dva mjeseca. Ona je službeno bila gotova do kraja 11. mjeseca, ali to nije pitanje samo tehničkih stvari, kojima se bavilo ministarstvo, iz izjava premijera postalo je jasno da postoji i širi politički kontekst. Još uvijek traju ta razmišljanja. Tu je bio i saborski Odbor za obranu, ali od njega se očekuje da samo načelno da suglasnost za tako neki veći posao nabave. Sabor je rekao da misli da je to u redu, temeljem obrazlaganja koje mu je ministarstvo predočilo, ali to ne govori puno o samoj srži stvari.
VEZANE VIJESTI
Tko se sve mora formalno sastati da bi se donijela odluka o kupnji zrakoplova i treba li o tome odlučivati i Sabor?
Sabor je davanjem suglasnosti zapravo riješio svoj dio posla. Ostaje na izvršnoj vlasti. Ministarstvo je napravilo tehničku analizu. Vijeće za obranu je specijalizirani forum za obranu najvišeg državnog vrha vezanog za obranu. Pitanje odluke najvjerojatnije će se donositi na vrhu Vlade. Ne treba zaboraviti da je ministar obrane i potpredsjednik Vlade. Tu se radi o stotinama milijuna dolara, možda čak i milijardama.
Što je poznato o ponudi? Stigle su ponude iz četiri zemlje. Što se zna o tim ponudama i cijenama koje su ponuđene?
O cijelim stvarima ne zna se mnogo. Hrvatska nije objavila sam tekst zahtjeva za ponudu, u široj javnosti ne zna se što je točno traženo. Može se nagađati, ali Hrvatska se tu suzdržala od objave informacija. Traži se višenamjenski borbeni avion. Traži se ili novi ili rabljeni avion. Bilo je govora da se pritom želi vidjeti projekcija njegovog korištenja kroz tridesetak godina, što bi rabljenim ponudama bilo problem. Bilo je govora o industrijskoj suradnji, koju bi trebalo specificirati. Cijena jako ovisi o tome što je u konkretnom paketu. Prvo, broj aviona, govoreno je o 12, ali to može varirati. Pitanje je nabavljaju li se simulatori, zaliha dijelova, koliko se ljudi obučava, garancije, načina plaćanja, tu ima jako puno opcija baš zato što je nabava borbenog aviona jedan monumentalan posao. Budući da se to radi jako rijetko i veliki je novac u pitanju, stvari se dugo pregovaraju i vrlo često ti pregovori budu teški i cijena može jako varirati. Obzirom kako je velik posao u pitanju, u pregovaranjima se može biti dosta fleksibilan.
Okvirno je poznato da je američka strana ponudila potpuno novi zrakoplov. Zašto?
Hrvatskoj su se na stolu našle četiri ponude, dvije za nove avione, dvije za stare. SAD je ponudio novi F16, Švedska je ponudila svoj Gripen. Izrael i Grčka ponudili su rabljeni američki F16. Takve dvije vrste ponuda su jako različite, samim time su i cijene prilično raspršene.
Jesu li cijene poznate?
U hrvatskom slučaju nisu poznate niti je točno poznata koja je širina paketa o kojem razgovaramo. Tu je jako neugodno i nezahvalno prognozirati. Na svjetskom tržištu ima ponekih slučajeva kupovina gdje se na kraju vidjelo cijenu. Novi F16 je kupilo vrlo malo zemalja, jer je to izuzetno skup avion.
Koja je procjena njegove vrijednosti?
Oko 120 do 150 milijuna dolara po komadu. Za Gripen se spominjalo između 80 i 100, do 120 milijuna, ovisno o paketu naoružanja. Rabljeni bi mogli bez problema biti pola tog iznosa. Ali Izrael,primjerice, svoje avione jako puno koristi i jako ih mijenja. To su hibridi koji nas onda vežu uz Izrael i to bi u budućnosti mogao biti veliki problem, zbog NATO-a. Svaka od tih ponuda ima svoje pluseve i minuse.
U koliko se zemalja koristi švedski Gripen?
Obzirom koliko je Švedska mala i zapravo joj je izuzetan doseg da su uspjeli producirati nove avione. On se koristi na dosta mjesta, u Češkoj, Mađarskoj, ako se ne varam u Južnoafričkoj Republici, na Tajlandu, u Velikoj Britaniji u školi za lovačke pilote. Jako ozbiljno kandidira u Bugarskoj, Švicarskoj, u Brazilu bi trebala početi velika proizvodnja. Obzirom da država ima reputaciju da dugo nije ratovala i da je relativno mala i na rubu Europske unije, ovo je priličan dijamant u kruni čisto tehnološkog dosega.
Koliko će na kraju odlučivati i politička komponenta i odnosi sa zemljama ponuđačima na to koju će se ponudu izabrati?
Kao i svugdje drugdje, to nije samo neka hrvatska specifičnost. Kupovine ovakvih velikih borbenih sustava su uvijek i pitanje politike i nije to pitanje samo odnosa države kupca i prodavača. Ako govorimo o međunarodnim organizacimama, kao što je NATO savez, Hrvatska ne nabavlja borbene avione svakih par godina, kao nijedna druga zemlja.Ne možemo kupiti nešto ne razmišljajući što će biti za 10, 15, 20 godina.
Zašto je američka strana poslala ponudu kojom inzistira na prodaji novih F16? Nije li se očekivala povoljnija ponuda s američke strane?
Bilo je puno situacija kad nam se SAD nije odazvao ponudom. Tu su nam odlučili ponuditi nešto. Ne treba zaboraviti, od 4 ponude govorimo o 3 američka aviona i govorimo o Gripenu koji u velikom dijelu ima američke komponente. Praktički, Amerika tu sudjeluje u sve četiri opcije više ili manje. S njihove strane nije velika razlika, tim više što kupovina 8, 10, 12 aviona za njihove pojmove je mikroskopski posao. F16 je avion koji nije u fokusu Amerike. Njihov novi F35 je u njihovom fokusu.
Kad govorimo o američkoj ponudi, kako su Hrvatska i SAD dosad surađivale u pogledu nabave vojne opreme?
Mi imamo jako aktivne odnose. Hrvatska je bez daljnjeg reginalno gledano možda najaktivniji partner SAD-a, i oni su nama najveći partner. Nije nikakva novost da nešto dobijemo koristeći u misijama. Amerikanci paze kome što daju i posebno paze na svoje ljude. Hrvatska je jedna od iznimno malog broja zemalja koja se može pohvaliti da je imala američke vojnike pod svojim zapovjedništvom. To je jedna od doista rijetkih gesta.
Što je bio razlog da premijer Plenković traži dodatno vrijeme da se razmotre ponude? Hoće li to značiti krug poziva za iste zrakoplove s različitim cijenama i može li se uključiti još netko?
Teško je očekivati da netko upadne u postojeći natječaj. Rokovi koje si je Hrvatska postavila bili su jako oštri i dosta kratki. Ako se čekanjem može postići bolji posao i niža cijena, to treba napraviti. To su jako vrijedni poslovi u kojima nema žurbe.
Je li točna pretpostavka da se prije svega u slučaju Gripena traži bolja i povoljnija cijena? Je li ona moguća?
Dosad je bilo vidljivo da se proizvođač jako trudio prodati taj svoj avion. Oni su jedni od rijektih koji u Hrvatskoj imaju svoj ured. Podnosili su ponude, varijante ponude. Puno je proizvođača koji su odustali od Hrvatske, zbog promjena i previranja u dugoročnom procesu nabave aviona. Švedska je tu pokazala puno volje.
Kad govorimo o toj odluci, najavljena je faza u kojoj bi se avioni kupovali u fazi od 4 godine, je li to uobičajeno da se nabavlja jedan, pa četiri, pa četiri?
Vrlo često isporuka ide u tranšama. Tim više što to nije samo spakirati avion, dostaviti ga i raspakirati. Tu je pitanje obuke pilota, timova za održavanje, sustava rezervnih dijelova… Tu ima dosta elemenata za koje je uobičajeno da se dižu po fazama, jer se ne nabavljaju takve skupe stvari da kompletna brojka životno treba sutra jer ste u ratu. Kvantni skok u tehnologiji u usporedbi sa starim avionima. Trebat će vremena da se ljudi prilagode novom naoružanju, senzorima.
Kad govorim o strateškim odnosima, koliko se prati što se događa u okruženju? Koliko bi na nabavu mogle utjecati odlulke susjednih zemalja?
Naravno da jako utječe. Borbeni avioni, ali i sva druga vojna tehnika, naravno da se dizajniraju prema okolišu i prijetnjama koje mogu doći i te stvari moraju se gledati detaljno.
Možemo li u ovoj godini očekivati rezultat nabave?
Bilo bi dobro da se odluka postigne, ali ako će nam čekanje pribaviti novu cijenu, onda bi vrijedilo čekati.
