Gost Novog dana bio je Boris Jokić, bivši voditelj Ekspertne radne skupine za provedbu Cjelovite kurikularne reforme.
Postoji li još uvijek ideja i sadržaj kurikularne reforme?
Postoji, barem na papiru, vjerujem da će opstatai kao takva, riječ je o cjelovitoj reformi u kojoj je važnije da se ne radi samo o onome što se uči, nego i kako se uči, uključuje primjerice i posebne elemente za rad s darovitim učenicima, financijsku pismenost, održiv razvoj …
Ulazimo u novi natječaj bez analize svega što se ranije događalo, imamo li odgovor na ta pitanja?
Nemamo odgovor jer je ta reforma ušla u izrazito politiziranu i politikantsku sferu gdje se čak i partneri u vlasti bore oko i za reformu, obrazovanje jest političko pitanje, ali ne može biti dnevnopolitičko pitanje. Trenutno ovo što imamo nije dobro za proces reforme, a važno je očuvati ga, imati smislen proces koji ima svoje kratkoročne, srednjoročne i dugoročne ciljeve, potrebni su vrijeme i mudrost koju baš ne vidim.
Je li sada informatika zamijenila, postala cjelokupni simbol reforme?
To ne bi bilo dobro jer uvođenje jednog predmeta ne može rezultirati cjelokupnim pomacima što ne znači da informatiku ne treba uvesti. Svjetska istraživanja OECD-a pokazuju da ulaganja samo u to nemaj udugoročno posebne efekte, potrebno je ulagati u cijeli proces, baš u ljude – obrazovanje je ljudski proces, zajednica učenja i za cjelovite promjene u obrazovanju potreban je cjelovit pristup koji traje i osigurava da se želi napraviti da on traje.
Može li se u dva sata, koliko traje edukacija, govoriti o ozbiljnoj reformi?
Nadam se da to nije tako jer s dva sata ne možete baš ništa, nisam sklon improvizacijama, treba inzistirati na elementima zakonskog uređenja, tome treba posvetiti dužnu pažnju, pristupiti i učenicima i roditeljima, improvizacija neće dovesti do ničega. RH ima i pamet i mudrost i znanje da izvede sveobuhvatnu reformu, no treba si dati vrijeme, a njega uskraćuju politika i dnevnopolitičke trzavice, želi se ubrzati proces do neprirodne brzine ili do zaustavljanja, kad u istoj Vladi imate te dvije tendencije, onda imamo stanje kakvo jest.
Je li sve učinjeno da barem uspješno bude nastavljen proces?
To tek treba vidjeti, različiti koalicijski partneri iz onoga što govore nije jasno postoji li volja da se ona provede i kojom brzinom. Potrebna je snažna politička volja i neovisnost od dnevnopolitičkih pitanja da bi se to izvelo na pravi način. Natječaj koji je jučer raspisan, meni ne ukazuje daje tome tako. I u prethodnom tjednu imate kontradiktorne izjave -HRAST koji se u potpunosti protivi reformi, ministricu koja sez anju bori, imate Milana Bandića koji dovodi u pitanje cijeli proces i HDZ koji samo promatra i gleda. Ono na što ukazuje na problem je i raspis ovoga natječaja – četvero je izravno imenovano kao stručnjaci, i to jedna od njih iz Ministarstva, drugi iz Ureda premijera i dvoje studenata što je upitno jesu li oni eksperti na toj razini, ali činjenica da imate nekoga iz Vlade i nekoga iz Ureda premijera- jesu li to dvije različite Vlade u istoj Vladi. Ako nemate jasnu hijerarhiju i odgovornost oko toga tko što radi, tu može doći i do stopiranja samog procesa.
Otkud stižu pritisci koji pokušavaju spriječiti proces?
Stižu s raznih strana, dugotrajni su, no meni je nevjerojatno da u RH nema dovoljno političke mudrosti da se shvati da su određene teme stvar mjere i da za promjenu trebate vrijeme, pripreme i objašnjenja. Ako se vodite dnevno-političkim ciljevima, ovisite o jednom, dv aglasa u Saboru za većinu, ako ne možete uvažiti široku potporu, odugovlačit ćete i dozvoliti glasove ekstrema, takvo ponašanje je politikantsko, nije državničko. Ovo je već treći premijer, promijenilo se oko pet ministara i svi se uvijek lome na istome – lom se događa kada ne vide da je stvar promjene obrazovanja nešto što će nadživjeti njihove mandate.
Što se događa s kurikulumima, znamo li tko ih piše?
Divjak jest pokrenula postupak i proces koji slijede inicijalni plan, ide nekim tijekom, no nije u potpunosti jasno tko upravlja tim procesom zbog političkih trzavica koje postoje. Iz medija znam da su neki upućeni na recenzije i za očekivati je da bi trebali doći na usvajanje. Pozitivno je da su u proceduru upućene izmjene Zakona o odgoju i obrazovanju i treba pohvaliti te korake, no potrebno se jasno odrediti.
Je li za vas prihvatljivo da će sami roditelji moći birati što će učiti njihova djeca?
To je dio izmjena zakona, ne dio kurikularne reforme, ja sam osobno protiv toga istupio i ne samo ja, i Sindikat učitelja Preporod, i pravobraniteljica – ne jer roditelji ne bi trebali biti i on jesu važan dio obrazovanjam, ali ne bi trebali ulaziti u ekspertizu koju nemaju, ako se uči o mentalnom zdravlju, hitnoj pomoći primjerice, sve je to obavezan dio škole, različite odgojne metode – što bi to značilo – mogla bi biti takva škola, ali onda imamo potpunu anarhiju. One su različite unutar jedne obitelji p ane znam kakva bi škoal trebala biti da se prilagodi različitim odgojima rdoitelja. Jasno treba uspostaviti pravila, dati određenu pravnu odgornost, ali zaštititi dignitet, profesionalnost i stručnost odgajatelja, jasno treba reći da je uloga roditelja važna, ali ne bi trebalo anarhično gledati na ulogu roditelja u školi.
Je li način smanjivanja ideoloških razlika ravnopravno uključivanje baš svih, i onih koji vjeruju da je Zemlja ravna ploča?
Ljude koji vjeruju da je Zemlja ravna ploča, ne bi trebalo uključivati u bilo kakve skupine vezano uz školstvo, ako ćemo o tome raspravljati – onda zbogom Hrvatska. Ideološke razlike ne trebaju nadvladati znanstveno utemljenje.
Kako vidite situaciju oko Posebnog stručnog povjerenstva (PSP)?
To je jedan od inidkatora ovoga o čemu govorim, kad pogledate natječaj za Ekspertnu radnu skupinu (ERS), ukazuje na to da će se proces opet pokrenuti, ali zadaća te skupine nije jasna. Ključno je da nije jasno što je bilo s prethodnim natječajem i mislim da se tu krije izlaz iz cijele situacije.
Može li se tako doći do ERS?
Dvaput je Hrvatska izašla na ulicu zbog te reforme, znam da je zaborav brz, a pamćenje vrlo kratko, ali prosvedovalo se 2017. protiv malverzacija u natječaju, a do danas nije jasno je li ih bilo ili nije. Jutranji list je 2017. godine objavio internu analizu nepravilnosti, no ta analiza nikada nije objavljena. Ako je tome doista bilo tako, ljudi koji su u njima sudjelovali, ne bi trebali dalje sudjelovati, tada je proces zagađen i ne može ga se vratiti. Ako ta analiza nije točna, onda se tim ljudima – Vican, Culej – treba ispričati. Ako to nije točno, tada je cijeli prosvjed bio politikantski i bio je isključivo vezan uz političku trgovinu vezanu uz vlast. Premijer, ministrica i predsjednika HNS-a imaju mjesec dana odgovoriti što je točno ili ne jer ako je proces zagađen – tko će se normalan javiti na natječaj, otkud garancija da će se raditi ispravno? Ako nemate stranačku knjižicu, a želite nešto napraviti, očekujete javan proces, ako tome nije tako – zašto bi se netko javio ako nema garancija, naći će se onih koji će se javiti sa stranačkim knjižicama. Ako su zbilja postojale malverzacije, to treba jasno reći i te osobe koje su u njima sudjelovale, ne trebaju biti dalje dio procesa. Ako to ne želite raščistiti, onda sudjelujete u političkoj trgovini. U suprotnom se uvaljujemo u politikanstvo i kaljužu, političku trgovinu što dugoročno ni po čemu nije dobro za taj proces.
Može li se u 10 stranica sažeti što bi radio voditelj ERS-a kako se to traži?
Moguće je sažeti što bi se radilo, ali nije jasno tko što radi, tko vodi proces, ima li dva mjesta vođenja tog prcesa i apeliram da sve političke snage – i opozicijske – pokušaju proces vratiti na određen kolosijek, ako tome ne bude tako, mislim da je trenutak obrazovne reforme, u onoj ideji u kojoj se izašlo na ulice, izgubljen.
Vjeruju li ljudi koji su s vama radili u koncept reforme?
Sigurno vjeruju u ono što smo zajednnički radili, ali i na njihovu motivaciju sigurno djeluje sve ovo što se događa. Molim za mudrost političara da shvate kako sve ovo djeluje i da zajednički nekako pokušaju doći do ideje da se nešto može napraviti. … Uvijek smo i bit ćemo voljni pomoći, ali ako se raščisti što je bilo, ako ne – taj će proces biti dugotrajno zagađen i neće ga se moći vratiti na zdrave osnove.
Hoćete li se kandidirati za novog čelnog čovjeka ERS-a s ljudima s kojima ste radili?
U ime osoba s kojima sam radio, nas sedam, neupitno je da na neki način želimo pomoći RH, no ako se ne raščiste ove stvari – za nas je ovaj proces zagađen. Ako politika ne odgovori na pitanja vezana uz prošli natječaj, za nas tu više nema mjesta, ako se raščisti, razmislili bismo i ponavljam – politika ne mora biti prljava stvar, moneta u političkoj trgovini ne može biti obrazovanje, apeliram na sve da to osvijeste i treba se boriti za ideale i principe i očuvati svoj integritet.