Gost Intervjua tjedna Točke na tjedan bio je ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković.
Prošlo je pola godine od kada ste postali ministar pravosuđa. Što ste uočili kao problem broj jedan?
“To se uklapa u ono što stalno govorimo: brže, bolje, modernije. Važno je ubrzati postupke, moramo koristiti moderne tehnologije što će dovesti do bržih postupaka, ali i do kvalitetnijih odluka, bolje komunikacije između svih sudionika postupka i na tom tragu zapravo i radimo.”
Mnogi bi rekli da je problem broj jedan Ovršni zakon. Kako je moguće da je za pisanje lex Agrokora trebalo tek nekoliko dana, a da za Ovršni zakon treba više od godinu dana?
pročitajte još
“Lex Agrokor ili Zakon o izvanrednoj upravi se poprilično nastavlja na stečajni zakon i u samom zakonu vidite da se tu stečajni zakon primjenjuje kao subsidijarni, ono na što nije regulirano tim zakonom subsidijarno se primjenjuje stečajni zakon, dakle njime su već regulirane mnoge procedure. Što se tiče Ovršnog zakona, to je jedan ozbiljan, vrlo kompleksan zakon i bio bih sretan kad bismo ga mogli napraviti u dva dana, ali teško ga je napraviti u nekakvom kratkom roku jer ima dosta poglavlja, dosta materije. Mi smo na vrlo stručan i kompetentan način tome pristupili, osnovali smo jednu vrlo široku radnu skupinu u kojoj su svi sudionici postupka – od blokiranih, do sudaca, javnih bilježnika, predstavnika sindikata… Svi u tom procesu imaju pravo reći i tada dolazi do rasprave o raznoraznim rješenjima. Pored toga potrebno je provoditi, o određenim ključnim pitanjima, i javnu raspravu, čuti javnost, organizirati okrugle stolove i ako želimo napraviti kvalitetan i dobar zakon onda nam je potrebno određeno vrijeme. Osigurali smo infrastrukturu, radna skupina će raditi svaki ponedjeljak, napravili smo sve potrebne analize s Finom i drugim sudionicima, vidjeli smo sudsku praksu, komparirali malo rješenja u Sloveniji i u Austriji i radna skupina zaista kreće i bio bih jako sretan da bude što je moguće prije. Međutim, konkretan rok vam zaista ne mogu reći kada će biti i zato ga nismo stavljali u plan normativnih aktivnosti. Ako ga napravimo do ljeta, on je u proceduri, ako ga napravimo poslije ljeta, odmah kažem nećemo imati ljeto već ćemo raditi kontinuirano cijelu godinu. Što ga prije napravimo on će biti u raspravi, a i cjelokupna javnost treba reći svoj sud i svoje prijedloge.”
Čitav je niz zakonskih izmjena. Kako je moguće da krećemo ispočetka?
“Bez obzira kako mi to gledali, sa svih rasprava su izašle određene poruke. Kada pogledate odluku koju sam ja donio o osnivanju Radne skupine za izradu novog zakona ona ima jako lijepe poruke i ciljeve. Znači da želimo jednu brzu i efikasnu proceduru koja će dovesti do brzog ispunjenja tražbina koje netko ima, ali istovremeno štiteći dostojanstvo i dignitet samog ovršenika i ona mora biti najmanje štetna za ovršenika. To lijepo izgleda kao cilj, međutim to realizirati i izbalansirati sve potrebne mjere da budu usklađene jedne s drugima nije lak zadatak. U postojećem Ovršnom zakonu zadnje su izmjene bile na inicijativu Mosta, međutim jako je puno rješenja koje je Vlada sa svojim amandmanima u taj prijedlog izmjena i izmjene Zakona stavila. Imamo zaista određene dobre stvari koje će ostati i u ovom Zakonu. Primjerice, ovakvih scena da netko radi ovrhe može završiti na cesti, toga više ne može biti jer ako netko ostane bez jedine nekretnine tada država plaća 18 mjeseci njegov smještaj i on se u tom vremenu ipak može nekako snaći i krenuti iz početka. Tu je također važno da se nekretnina u budućnosti ne može prodati za nekakav manje vrijedan dug, za 20 tisuća kuna, i ispod toga ne može ići, a ostavljena je i jedna mogućnost sudu da ako utvrdi nesrazmjer između vrijednosti nekretnine i potraživanja on i mimo tog cenzusa može reći da to ne ide. To je poprilično složeno i što se tiče roka zaista se radi i radna skupina je angažirana oko toga.”
Kako, pa radna skupina sastala se samo dvaput do sad?
“Da, ali napravljene su velike pripreme i ljudi su došli pripremljeni i sada se svaki ponedjeljak u isto vrijeme sastaju i mimo toga se obavljaju konzultacije s nekim članovima koji u određenim područjima mogu dati više i u njima rade.”
Jedino je Hrvate u EU-u moguće ovršiti bez suda. Mijenja li se to sada?
“To ćemo vidjeti, provest će se rasprava na radnoj skupini. U svakom slučaju želimo redefinirati ulogu svih sudionika u postupku jer ih sada imamo puno koji nastupaju neovisno jedni o drugima pa tako ponekad imamo poprilično kaotično stanje. Ono što držimo nedopustivim je da čovjek ne zna da mu je novac skinut s računa, da samo dođe i iznenadi se da nema novca. U tom dijelu moramo napraviti određene napretke.”
Koga ćete od tih brojnih sudionika “izbaciti”?
“Pitanje nije hoćemo li izbaciti, nego kako ćemo redefinirati njegovu ulogu, svaki od njih ima svoje mjesto.”
Mogu li se smanjiti troškovi ovrhe?
“Mogu. To je jasno navedeno u mojoj odluci o osnivanju radne skupine da redefiniramo i smanjimo trošak. Ako ćemo prijeći na e-ovrhu, a to je nužnost u digitalnom vremenu u kojem živimo, potrebe za tolikim papirima više neće biti i to će doprinijeti smanjivanju troškova. Posebno treba utjecati na, uvjetno rečeno, male iznose dugovanja od 100, 200, 300 kuna koji narastu na par tisuća kuna upravo radi troškova i svega toga. Ovaj Zakon bi po prvi put trebao imati jedno poglavlje vezano za troškove gdje ćemo biti precizni i nećemo prepustiti da to reguliraju raznorazne tarife i pravilnici već da se to implementira u Zakon.”
Znači li to da će za određenu kategoriju dugovanja biti propisana maksimalna visina troška?
“Da, mislim da bi to bilo dobro rješenje, ali to je sve predmet rada radne skupine. U Sloveniji, u njihovom sustavue-ovrhe u principu ovrhu provodi sud u digitalnom obliku, imaju ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, da vi u obrascu navedete da sam vam ja dužan toliko i toliko i uz to ne prilažete apsoultno nikakav dokument kojim to dokazujete. Sud to potvrđuje, dostavlja mi, ako ja uložim prigovor to ide na redovni postupak gdje se to mora dokazati, a ako ja ne prigovorim onda je to pravomoćno i ide u ovršenje. Kod nas je povik na cijeli sustav, ali kod nas to tako nije moguće. Ako želite pokrenuti ovrhu protiv mene morate dostaviti nekakav dokaz, račun ili slično. Prije žiga kojim se određuje ovrha mora se sve provjeriti. Vrlo često na veliki dio rješenja koji ima žig ovrhe nitko ne prigovara i onda to ide u redovnu proceduru gdje se blokira račun ili prodaje imovina.”
Po vama, za dug od 200 kuna, koliko može biti trošak ovrhe?
“Napravit će se nekakva skala za ta manja potraživanja kolika mogu biti i to se ne može prijeći. Želimo izbjeći da za mala dugovanja trošak bude 5 do 10 puta veći kao što je to sada. Ali to je stvar rasprave radne skupine, da se vidi s pozicije svih sudionika koliki su njihovi troškovi u tom procesu. Mislim da je važno da se to digitalizira, da elektroničkim pitanjima imamo dostavljen prijedlog, da se na taj donosi i rješenje i onda tu osim troškova programa i uređaja nema nekakvog velikog troška. Važno je da ljudi ne dožive to da im je netko sjeo na račun, nego da znaju da su u obvezi i da, ukoliko su u mogućnost, tražbinu koja je pred njima ipak reguliraju. Tu je važno spomenuti i pregovore o Zakonu o javnim ovršiteljima, žao mi je da taj sustav nije zaživio, bio je gotovo jednoglasno donesen. Oni bi provodili ovrhu, a ona bi počela medijacijom, tražio bi se način kako dug što bezbolnije riješiti.”
Ljudi su plaćali za licence javnih ovršitelja, razmišljate li o povratku tog sustava?
“Bojim se da za to više infrastrukture nemamo, to bi bilo poprilično vraćanje kotača unazad. S obzirom na odluke Ustavnog suda tu će nam ostati obveza prema ljudima koji su dobili te licence.
Hoće li novi Zakon sadržavati zastaru duga?
“To je isto pitanje o kojem treba razgovarati, planiramo ga povezati sa Zakonom o osobnom stečaju. On kaže da on može početi jedino na prijedlog dužnika ili ako netko drugi predloži dužnik se mora s tim složiti. Mislimo da bi bilo dobro da se nakon određenog vremena u blokadi omogući lakše pokretanje osobnog stečaja. To bi se dogodilo nakon 5 ili 3 godine, to je pitanje za radnu skupinu. Tada bi nužno uslijedio stečaj i u njemu bi se kontrolirali prihodi i rashodi i nakon nekoliko godina bi osoba imala pravo na novi početak bez dugovanja. Sada nemamo infrastrukturu niti je on naišao na veliku zainteresiranost blokiranih i važno je reći da je stvorena slika da blokirani nemaju nikakav prihod. Postoje zaštićeni računi, promet je 5,3 milijardi kuna, velik je popis primanja koja su oslobođena ovrhe. Ljudi nisu potpuno bez primanja, ali nije dobro da ljudi funkcioniraju pod zaštićenim računima. U javnosti je bilo dosta komparacije sa slovenskim modelom. Da je kod nas on u primjeni zaštićeni dio plaće bi bio 2.000 kuna, u Hrvatskoj je on 4.000 kuna, taj dio ne može u ovrhu. U Hrvatskoj, ako netko ostane bez jedine nekretnine, 18 mjeseci država plaća stanarinu, a u Sloveniji nastavlja biti u svojoj nekretnini, ali plaća zakupninu onome koji je kupio njegovu kuću.”
Ključni problem je ogroman trošak koji dolazi na glavnicu?
“Tu su i kamate koje su bile visoke, sada su više od 7 posto, svi troškovi su visoki i slažem se da se to raspravi. Velik broj blokiranih i ovršenih je posljedica lošeg gospodarskog stanja u Hrvatskoj i mislim da sada ide na bolje.”
Problem blokiranih više nije jednostavno riješiti. Imate li rješenje za njih jer se Zakon neće primjenjivati retroaktivno?
“Da, zakon se neće primjenjivati retroaktivno i ta su rješenja na stolu, ali to je pitanje suradnje više ministarstava i mogu se iznaći rješenja. Bivše Vlade su imala rješenja koja nisu u praksi funkcionirala pa na tragu tih iskustava treba napraviti neki bolji mehanizam.”
Kako komentirate najavljeni prosvjed udovica Domovinskog rata zbog posjeta srbijanskog predsjednika Vučića Hrvatskoj?
“Puno je otvorenih pitanja za taj dolazak, puno je loše energije procirkuliralo ovih dana. U odnosu na povijest koju imamo u odnosima sa Srbijom mene taj prosvjed ne čudi, on je legitiman, vjerujem da će ga druga strana prihvatiti s razumijevanjem, da ga neće emotivno prihvatiti, nego da će pokušati razumijeti što se dogodilo. Ove izjave ministra Vulina zaista ne doprinose smirivanju stvari i uspostavi dobrih odnosa. Naši su odnosi opterećeni teškim stradanjima na području Hrvatske, ali uvijek ćemo biti susjedi i moramo razgovarati iako se nećemo složiti oko brojnih pitanja, ali jedino što možemo je razgovarati. Interes nam je da imamo susjedstvo s kojim možemo funkcionirati, da funkcionira vladavina prava, da možemo imati slobodan protok svega.”
Ključno pitanje dviju država je svakako pravosuđe. Tu je popis osoba koje se traže, ima li pomaka?
“Očekujem pomak, za sada smo u kutu. To Povjerenstvo koje imamo ne funkcionira od 2012. pisali smo da se želimo susresti, dostavili smo podatke i popise. Ne očekujem sada nekakav popis ali očekujem da ćemo u budućnosti to ažurirati zbog uspostave neke točke povjerenja. U jednom djelu stvari funkcioniraju kada pojedinci pitaju provodi li se kakva istraga u jednoj ili drugoj zemlji, tu pravna pomoć funkcionira. Ovo što smo dobili popis, 80 ljudi je obuhvaćeno postupcima ali su se ogradili da su to podaci ratnog tužiteljstva. Drugo tužiteljstvo još ima otvorene optužnice protivnaših ljudi koji su branili naše gradove i sami se ograđuju da to ne sadržava to. Vjerujem da ćemo uspostaviti komunikaciju oko razmjene tih podataka. Važnije je da definiramo problem njihovog zakona o regionalnoj jurisdikciji i optužnica koje opterećuju proces optužnicama za oružanu pobunu u RH protiv SFRJ, države koja više ne postoji, to je besmislica.”
Hrvatska je protiv tog zakona bila neuspješna. Može li Srbija zatvoriti poglavlje 23 o pravosuđu i temeljnim pravima bez povlačenja tog zakona, hoće li to biti hrvatski uvjet?
“Ja mislim da oni neće moći zatvoriti poglavlje 23, ne samo vezano za taj zakon, već moraju dostići standarde funkcioniranja pravne države. Stvari koje su tim zakonom projecirali, on je protiv načela Europske unije i međunarodne zajednice jer to univerzalno načelo imamo u svim zakonodavstvima, pa i u našem, ali ono funkcionira na načelu supsidijarnosti. I mi možemo suditi stranim državljanima koji su počinili kaznena djela protiv međunarodnog poretka na drugim područjima ali uz određene ograde, ako njegova država to nije pokrenula ili ona drava na kojoj se to dogodilo. Zakonom o univerzalnoj jurisdikciji oni su rekli da oni mogu bez svih tih ograničenja postupati. Važno je i da rješimo pitanje optužnica vezanih za SFRJ. U Hrvatskoj su se dogodila velika ratna razaranja, ljudi su pobijeni, bili su logori u Srbiji i trebamo imati adekvatnu količinu kaznenih sankcija sankcija u odnosu na one koji su odgovorni za počinjeno. Mi danas u Srbiji nemamo ozbiljnih postupaka za takva postupke.”
Bez povlačenja tog zakona Hrvatska neće dati zeleno svjetlo za zatvaranje poglavlja 23?
“Ne samo bez povlačenja nego i rješavanja pitanja o kojima sam govorio. Bio sam ministar i u vrijeme kada smo pregovarali i znam kakve smo standarde morali ispunjavati. Ovo nije osvetoljubivost nego inzistiranje na pravnim standardima.”
Dio logoraša je htio otvoriti postupke u Srbiji?
“To je pitanje koje će biti otvoreno u pregovorima, postoje ljudi koji su svjedočili o torturi. Vidimo koliko Njemačka isplaćuje odštetu prema Poljskoj i drugim državama i mislim da se s te strane Srbija mora usuglasiti s tim i da će morati u takve procese ući. Ratna odšteta je legitimno pitanje. Imamo sporazum o normalizaciji odnosa, ali to se nije dogodilo. No, to ne znači da mi sad ne možemo opet sjesti. Mi kao dvije države o tome moramo nai rješenja. Nisu rušeni srpski gradovi, stradao je Vukovar, Dubrovnik, Zadar, sve je Hrvatska gradila u procesu obnove i red je da od odgovornog potražujemo nešto.”
Imamo li procjenu štete?
“Da, imamo više procjena, jedne su statičnom, druge dinamičnom metodom. Jedno je kada tražite naknadu štete za tvornicu, a drugo za nekretnine. Imate dinamičku metodu koja kaže da bi ta tvornica da nije porušena ostvarivala dobit, zapošljavala kroz sve te godine. Stvar je dogovora što je prihvatljivo kada se govori o visini štete.”
Vučić je rekao da bi Hrvatska više izgubila, je li vam jasno što je htio reći?
“Meni nije, je li Vama? Nisu razoreni srpski gradovim rat se događa na našem području, naši ljudi su stradavali a kada druga strana malo razmisli vidjet će o čemu se radi.”
Predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker je rekao da granično pitanje mora biti rješeno prije ulaska u EU.
“Naš premijer je više puta istaknuo da će Hrvatska dati potporu i pomoć svim zemljama JI Europe za ulazak u EU. Mislim da nije mudro bilo koga blokirati, već je razumno sa svima razgovarati, nuditi iskustva. Razumijem Junckera, zemlje ulaze i sa sobom donose brdo problema i to može biti teret EU-a. Kako će se to formalizirati to će se vidjeti ali stav je u redu, da u EU ulazite sa određenim standardima, vladavinom prava ali i sa korektnim odnosima sa susjedima ali da li će to biti do tada to ćemo vidjeti.”
Pregovori po pitanju granica sa Srbijom stagniraju, može li se to bilateralno riješiti? Koji je rok?
“Teško je reći konkretan datum, to je persprektiva, ali puno je razdoblja u kojima se može pregovarati, ako bar ne iznaći konkretna rješenja onda barem utvrditi mehanizme kako to postići. To su po meni stvari kojima treba težiti i slažem se da je potrebno razriješiti pitanja kako s tim ne bi teretili EU.”
Treba li ići na arbitražu s obzirom da smo se “opekli” sa Slovenijom?
“Arbitraža je, ne zbog nas nego naših susjeda, bila kontaminirana i završila je tako kako je završila ali ne mora značiti da će svaka sljedeća biti takva. Važno je uspostaviti mehanizam jasnog puta dolaženja do konkretne granice. Ako postoji volja može i arbitraža a može i međunarodni sud ako je prihvatljivo za jednu i drugu stranu.”
Kazne koje stižu ribarima u Savudrijskoj vali, koja je granica takve taktike rata?
“Mi smo rekli da ne želimo takvo postupanje ali slovenska strana je uspostavila prekršajen naloge prema našim ljudima i nama nije ostalo ništa drugo nego da uzvratimo. Nismo sretni zbog toga. Osigurali smo pravnu pomoć našim ribarima, angažirali smo odvjetnički ured iz Ljubljane. Smatramo da Slovenija nije mogla jednostrano implementirati odluku o arbitraži, mi smo izašli iz tog procesa. Ima tu još cijeli niz pitanja u tom kazneno-pravnom smislu, smatramo da naši ribari nisu izvršili biće tog nekog prekršajnog djela koje je rečeno jer po nama oni nisu ušli u tuđi teritorij, nisu imali dodir sa slovenskom policijom…”
Što ako kazne postanu pravomoćne?
“Postoje druge vrste postupaka, pred Ustavnim sudom i Međunarodnim sudom za ljudska prava pa ćemo vidjeti, ali ćemo vidjeti kada dođe ta odluka.”
Ribari imaju veliki problem. Postoji li mogućnost nastavka režima slobodne plovidbe?
“Pa sve što bi doprinijelo normalizaciji života bi bilo dobrodošlo. I Europska komisija je rekla da će se angažirati da se nađu prihvatljiva rješenje za obje strane. Premijer će na sastanku s Junckerom sigurno iznijeti patformu, želimo pitanje riješiti u miru, a prekršajni nalozi ne pridonose tome. Nismo mi daleko od bilateralnog rješenja ali ovakav način postupanja se prelama preko leđa malih ljudi koji tamo cijeli život rade i žive od ribarenja. Nezgodno je da je su u Sloveniji izbori i u tijeku je kampanja i da je to otežavajuća okolnost. Nakon izbora ćemo znati tko ima vlast, s kim razgovaramo. U predizbornoj kampanji se kalkulira i na tim se pitanjiima želi pokazati da su najveći zaštitnici nacionalnih interesa.”
Može li Sabor promijeniti svoju odluku o prihvaćanju arbitražne odluke?
“Sabor je tu odluku donio, znamo zašto smo izašli iz tog procesa. Odluka je opravdana. Vjerujem u rješenje koje će se postići za stolom između dviju vlada pa ćemo vidjeti kako će se to reflektirati na tu odluku.”
Smiju li suci komentirati zakone koji se donose ili su u proceduri?
“Osobno nemam ništa protiv toga. Mi u redovnoj proceduri pripreme i donošenja zakona itekako pitamo suce o njima, nemate nijednu radnu skupinu bez sudaca i odvjetnika, oni imaju veliki utjecaj. Nakon toga tražimo i mišljenje od institucija o prijedlozima. Nemam ništa protov i da javno istupe o stvarima koje treba promijeniti. Slučaj suca Kolakušića nije u mojoj ingerenciji, nisam siguran da je to stegovni već postupak vezan za etički kodeks ali uz to ne mogu ulaziti, ali načelno sam za svako konstruktivno mišljenje koje može poboljšati neki zakon.”
Biste li se upustili u komentiranje sudske odluke koje narušavaju ugled hrvatskog pravosuđa, poput odluke o sinkopi, zastara slučaja Maškarin, činjenice da 8 godina nemamo nijednu pravomoćnu presudu protiv Sanadera?
“Živimo u jednom društvu i na točki smo razvoja gdje je javnost u svakom segmentu života, posebno kada je riječ o poznatim osobama, teško je razgraničiti priuvatnosti i službenosti ali u nekim stvarima treba voditi računa. mene su za ovaj postupak u Šibeniku pitali što mislim i nisam mogao komentirati jer je u tijeku žalbeni postupak. S druge strane, moramo shvatiti da javnost ima pravo raspravljati. Sjetimo se primjera bivšeg ministra Rončevića, godinama je bio u javnosti izložen osudama i s tim je morao živjeti, a na kraju je oslobođen i nitko se ne pita kakav je njegov život nakon svih tih godina. Moramo shvatiti da pravosuđu treba dati da donese odluku ali i da pravosuđe mora uvažiti pravo javnosti da iznese svoje mišljenje.”
Ostajete li pri tome da suci moraju javno pokazati svoje imovinske kartice?
“Da, ostajem pri tome. To je važno, pogotovo sada kada je narušeno povjerenje, korisno je da se kartice objave. Ako je nešto bilo porezna je već trebala postupiti ako je nešto stečeno bez plaćanja poreza. Moram reći da je važno anonimizirati određene podatke vezano za Zakon o zaštiti podataka kako ljude ne bi izložili haranzi. Obišao sam cijelu Hrvatsku, razgovarao s predsjednicima sudova i pitao sam ih imaju li problem s objavom imovinskih karatica, rekli su svi da nemaju. Ne očekujem otpor i ne vidim razlog da se to ne objavi.”
Državno sudbeno vijeće, kako se mijenja uloga sudaca i imenovanje?
“Izrazito sam nezadovoljan radom Državnog sudbenog vijeća, postupci predugo traju. Dok mi vodimo postupak godinu ili dvije da imenujemo suca imamo sud bez suca. Neprihvatljivo mi je da ljdui koji su na 70. mjestu budu izabrani prije od onih koji su ispred njih. Zato ćemo ograničiti rokove imenovanja i uvesti odredbe kojima se moraju poštivati ljestvice.”
Je li Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa napravilo dobar posao?
“Ja sam govorio pohvalno, dovoljno je pogledati podatke o broju predmeta, minimalni broj žalbi je uvažen, to govori o legitimitetu. Postoje određene nelogičnosti o krugu osoba koje su obuhvaćene zakonom. Postoje razna ograničenja nakon što završite s obavljanjem neke funckije pa imate rok zabrane od godinu dana ponovnog obavljanja te djelatnosti pa je pitanje kako ćete se snaći. Ne postoji više ona prava isplate naknade do godinu dana pa se može dogoditi da čovjek nakon završetka mandata ne može reaktivirati posao kojim se bavio pa se pitamo od čega će živjeti godinu dana. Treba napraviti balans.”
Možete li biti zadovoljni trendovima?
“To mora biti bolje, radimo da bude bolje. Implementacija novih tehnologija bi trebala ubrazti te postupke. Radimo na implementaciji uređaja “speech to text” koji govor pretvara u tekst i to će uštedjeti vrijeme kod pisanja presude i pisanja rasprave. Sustav je testiran kod nekih sudaca, njihovi su dojmovi jako dobri i sad raspisujemo natječaj za nabavku 800 uređaja. To su važni iskoraci koji će nam pomoći u ubrzavanju postupaka.
Možete li prognozirati kada ćemo riješiti zaostale predmete?
“Za prošlu godinu smo za 9 posto smanjili broj zaostalih predmeta, to je sasvim u redu. Očekujem da na sudeove dolazi manji broj predmeta. Postajemo uređenija država, institucije funkcioniraju bolje pa ostaje manje spornih situacija za sudove.”
